Ako čovjek razmotri Kur'an kao jednu integriranu cjelinu on je u potpunosti dosljedan
Neal Robinson
Kur'an[1] je podijeljen u 114 poglavlja koja se zovu „sure“ (es-suver; jed. es-sura) i sveukupno sadrži 6236 ajeta (el-ajat; jed. el-ajeh) ili znakova. Kompletan tekst, koji obuhvata 77.437 riječi, ravnopravno je podijeljen na 30 dijelova (el-edžza; jed. el-džuz), 60 sekcija (el-ahzab; jed. el-hizb); i 120 podsekcija (el-erbea; jed. er-rub'u). Ovo omogućava recitiranje Kur'ana u jednakim odlomcima (komadima), naprimjer tokom svakog dana mjeseca ramazana.
Sure i ajeti su veoma različite dužine. Najkraće sure – pod brojem 103, 108 i 110 – sastoje se samo od tri kratka ajeta. Druga sura, el-Beqara, daleko je najduža. Njenih 286 ajeta zauzima jednu dvanaestinu cijelog Kur'ana. Neki ajeti se sastoje samo od jedne riječi a dijelovi ajeta čak i od samo jednog slova (38:1; 50:1; 68:1). Shodno tome neke sure sa mnogo ajeta – poput one 26. po redu sa svojih 277 ajeta – mnogo su kraće od rugih sura koje imaju manje ajeta. Ako se mjeri po broju ajeta do sredine kur'anskog teksta se dođe u 27. suri, a ako se to čini po riječima u 18. suri. Imena sura su nastala ljudskim djelovanjem i nisu dio njihove objave.
Kur'an podučava muslimane da kažu:„U ime Boga!“ (Bismillah!), kad god nešto počinju, bilo to objedovanje ili vožnja auta, ili pak spavanje. Također, kur'anske sure otpočinju sa „Bismillom“ (Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim), to jest:“U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.“ U svakom slučaju Bismilla je dio Kur'ana i prema šafijama prvi ajet svake sure. Hanefijska (također Malikijska i Hanbelijska) škola pravnog mišljenja se ne slaže s ovim mišljenjem. Prema tome, imami u Mekki i Medini počinju glasno učenje el-Fatihe onim što je za druge njen drugi po redu ajet: El-hamdu lillahi rabbi-l-alemin (Hvala Bogu, Gospodaru svjetova). Samo jedna sura, deveta po redu, ne počinje Bismillom. Mišljenje uleme je da je ovdje izostavljena Bismilla jer ova sura govori o vođenju rata, a Allah najbolje zna. Ipak Kur'an sadrži ukupno 114 Bismilla jer se u jednoj drugoj suri navodi pismo koje Sulejman a.s. piše pismo jednoj kraljici, a to pismo počinje sa Bismillom, i tako se dolazi do 114. Bismilla (114:19=6, a matematička preciznost je naglašena u kur'anskom tekstu).
Sure su poredane onako kako je bilo instruirano i upućeno od strane Poslanika a.s. Staviti ih u hronološki red ne bi bilo izvodljivo pošto su mnoge sure spregnute iz različitih perioda. Niti bi imalo dobrog smisla jer Kur'an nije narativni tekst. Onoliko koliko se poziva na historijske događaje, Qur'an to čini na jedan arhetipski način, oslikavajući lekcije, a ne prikazujući historiju. K tome, Kur'an nije napisan s ciljem da bi bio čitan (kao neka knjiga) već da bi bio recitovan. Zbog toga je svaka sura jedna kompletna jedinica. Za čitaoca ona može izgledati ponavljajuće, da, ali ne i za muslimana koji tek sluša male odlomke Kur'ana kada bivaju recitovani tokom molitve.
Izuzev dvije sure koje ukazuju na sadržaj, ne postoji nikakav očigledan tematski organizacijski princip u pozadini rasporeda teksta Kur'ana. Nasuprot tome, jedne te iste teme mogu biti tretirane ponovljeno, u različitim surama. Ponavljanje pomaže u naglašavanju predmeta povećanom učestalošću. To je bilo neizbježno u svakom slučaju imajući u vidu da se svaka sura može posmatrati kao neovisna recitacijska jedinica. Stoga je u slučaju Kur'ana uputnije konsultirati njegov indeks pojmova nego sadržaj. Pa ipak je izvodivo grupisati navode Kur'ana oko nekolicine tema. Ovo je već urađeno u 12. stoljeću od strane izvanrednog Ebu Hamida el-Gazalija. Njegova shema je izdvojila šest tematskih elemenata:
- informacije o Bogu,
- upute za put ka Njemu,
- definicije ljudskog stanja (conditio humana – ukupnost iskustva bivanja ljudskim i življenja ljudskim životom),
- lekcije iz historije,
- opovrgavanje nevjerovanja,
- pravila života.
Fazlur Rahman (Glavne teme Kur'ana) je 1980. godine dospio do devet fokusnih tačaka Kur'ana:
- Bog,
- priroda,
- čovjek,
- poslanici,
- život nakon smrti,
- zlo,
- islamska zajednica,
- narodi Knjige (ehlu-l-Kitab), to jest židovi i kršćani,
- reigijski pluralizam.
„Priroda“ (ili tretiranje prirode) podržava jedan broj zadivljujućih tačnih naučnih interpretacija u Kur'anu, što je neusporediva specifičnost ovog svetog pisma. Kada Kur'an izražava Božije znakove (ajete), ne upućuje se samo na kur'anske ajete već također i na prirodne fenomene, budući da Bog Sebe manifestira i u Svojoj knjizi i u Svom univerzumu.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj