Prvi predsjednik

 I danas se mnogi sa pravom pitaju kako ćemo izaći na kraj sa prijetećim brojem pravnih

 i političkih zamki koje se pletu protiv cjelovite Bosne.

Odgovor je kao i prije četiri godine: bit ćemo jači i pobijedit ćemo ako budemo bolji od naših protivnika, ako uz vojnu snagu, koju moramo imati, budemo istovremeno i nosioci dokazanih ljudskih vrijednosti, a protiv jednoumlja, barbarstva, isključivosti i nasilja svake vrste.

 I obrnuto: izgubit ćemo tu bitku ako primjenimo logiku: sve što oni nama čine, činit ćemo i mi njima.”

Alija Izetbegović (08.08. 1925-19.10.2003), prvi predsjednik BiH

Predsjednik Alija Izetbegović nije živio svoj život kao većina drugih ljudi. Prije desetak godina sam slušao akademika Abdulaha Sidrana koji je govorio o svojim susretima sa Predsjednikom Izetbegovićem, koji je ovako kazivao:

„Nedavno sam razgovarao sa Alijom, i on me upitao: da li bi ja – Abdulah Sidran, kada bih imao priliku da ponovo počnem život iz samog početka, da li bih to prihvatio. Velim, naravno da bih, i to više puta ako bih mogao, i čini mi se da bi svaki put drugačije živio svoj život. A da li bi ti Alija to prihvatio, upitah ga. A Alija mi odgovara: Ne bih, jedva čekam da završim i ovaj jedan život koji je pri kraju. Ali kada bih morao ponovo živjeti ne bih ništa promijenio, opet bih sve isto radio“

Možda se iz u ove interpretacije razgovora dva velika insana: Alije Izetbegovića i Abdulaha Sidrana, može zaključiti postojanost, snaga i veličina ličnosti rahmetli Alije Izetbegovića. Alija Izetbegović je došao na čelo Bosne i Hercegovine u historijski sudbonosnom periodu: raspad Ex Jugoslavije je bio nezaustavljiv (što zbog interesa velikih sila sa strane, što zbog spremnosti velikih interesa iznutra: prije svega Beograda, a onda i Zagreba). Prethodna jednopartijska vlast se raspala, nije imala odgovora ni na jedno tako složeno i historijski važno pitanje: velika ekonomska kriza i velika politička kriza, savezni kongres komunista u Beogradu se raspao, a jedan od najuticajnijih komunista, Slobodan Milošević, postaje najveći nacionalista i egzekutor raspada Jugoslavije. Bosna i Hercegovina je u takvoj situaciji, po nužnoj refleksiji neposrednog okruženja i sopstvene strukture, bila osuđena na apsolutnu neizvjesnost.

Bilo je teško mnogim u BiH razumjeti šta se dešava, priznajem i meni osobno. Neki su pokušali krivnju stavljati na nacionalne stranke, SDA (Srpska demokratska stranka), HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) i SDA (Stranka demokratske akcije) ali istina se nalazila mnogo dublje. Ipak, nakon pedestogodišnjice jednopartijskog sistema krenulo se putem demokratskog pluralizma. Uskoro će se pokazati da za taj put niko nije bio spreman, ali drugog puta nije bilo. Alija Izetbegović dolazi na čelo Predsjedništva Republike BiH koje broji sedam članova. Uskoro će SDS otkriti karte i javno se suprostaviti nezavisnosti Bosne i Hercegovine, svim sredstvima. Nakon nekog vremena to je uradio i HDZ. Predsjednik Izetbegović ostaje u, činilo se, bezizlaznoj poziciji i nemogućoj misiji, ali ipak uspijeva da sa bh patriotama iz reda srpskog i hrvatskog naroda kompletira Predsjedništvo BiH i sačuva kakav-takav legitimitet najvišeg državnog rukovodstva. Iako kidnapovan od strane JNA na aerodromu u Sarajevu, ostaje potpuno smiren i nakon oslobađanja ostaje u opkoljenom Sarajevu do posljednjeg dana.

Prvi puta sam susreo Predsjednika Izetbegovića u augustu, 1994. godine. Kao Prijelazni općinski načelnik (institucija lokalne vlasti uvedena nakon Vašingtonskog sporazuma) sam posjetio Sarajevo (prolazeći kroz tunel, kao i svi koji su dolazili u Sarajevo), ministra industrije u Vladi RbiH Faruka Smajlbegovića radi izgradnje dalekovoda od Tešnja prema Maglaju (jer smo bili potpuno odsječeni, snabdijevanje prije 1992. godine bilo iz smjera Doboja). Tada sam imao i prjem kod Predsjednika Izetbegovića. Čekajući u predsoblju kod sekretarice, čuo sam neke životne detalje iz tog perioda: Predsjednik Izetbegović nije nikada htio uključiti grijalicu ako to nisu mogli i drugi, nije htio pojesti kolač (hrumašica) ako mu nije potvrđeno da će to i ostalo osoblje dobiti, i slične ljudske vrijednosti. Razgovor je započeo veoma srdačno, za mene je ostavljao roditeljski utisak, ostavljao je utisak čovjeka koga ste jednostavno poštovali, voljeli. Bio je to i prvi razgovor u vezi formiranja općine Usora (jer je Vašingtonski sporazum to ilustrirao kao primjer prava na formiranja novih općina sa hrvatskom većinom). Predsjednik Izetbegović nije vršio nikakav pritisak, više je objašnjavao tu činjenicu koja je pisala u Vašingtonskom sporazumu. Oslovljavao me imenom, rekao je: Fuade, mi moramo učiniti ono što možemo da ojačamo snage koje su za BiH. Krešimir Zubak je, iako HDZ, i neko ko brine o hrvatskom interesu, ipak čovjek kome je stalo do BiH. Takvih je u HDZ-u malo, a mi s njima moramo pregovarati.

Ja sam pažljivo slušao, čekao sam da Predsjednik završi da bih nešto kazao. To nije bilo ni teško, jer je Predsjednik Izetbegović malo govorio, a htio je da čuje šta ljudi misle na terenu. Rekao sam da će to ići veoma teško, mi polazimo od cjelovitosti teritorija općine Tešanj, HDZ Usore to osporava i uspostavila je paralelne strukture. Istakao sam da ćemo mi poštovati zakon kojim se definiše način uspostave novih općina i izmjena granica postojećih.

Imao sam još nekoliko susreta sa Predsjednikom: jedan u Tešnju, a više njih u Sarajevu. Najteži susret mi je bio nakon što je Premijer Vlade FBiH Bičakčić bio blokiran na Tešanjci, upravo u vrijeme formiranja nove općine Usora, a narod je izašao da protestuje i u emotivnom stanju potpuno blokirao  Premijera Bičakčića. Predsjednik Izetbegović me pozvao na razgovor, a sastanku je prisustvovao i Premijer Bičakčić. Kada smo počeli razgovor, Predsjednik Izetbegović mi se obratio, ovaj puta funkcijom: Načelniče, ne dočekuje se premijer na onakav način! Stvarno me bilo stid, i odgovorio sam: Znam, Predsjedniče, ali Premijer nije ostavio izbora ljudima. Ali ni tada Predsjednik Izetbegović nije insistirao, rekao je da bi za razvoj odnosa u Federaciji BiH bilo dobro da se to pitanje riješi, najbolje dogovorom na lokalnom nivou – ako je moguće. Ako ne, rekao je, vjerovatno će arbitrirati neko od stranaca, a tada se nikad ne zna šta će ispasti. Ja nisam bio spreman praviti kompromise na račun podjele općine Tešanj, rekao sam da razumijem širi interes ali da mi nismo spremni lokalno dijeliti teritorij po naciji i tako nacionalizirati teritorij. Ali odnos Predsjednika Izetbegovića je bio takav da je meni bilo žao što nisam mogao više učiniti, jednostavno mi je bilo neugodno da ne uradim nešto više za tog državnika i čovjeka koji se rijetko sreće.

Predsjednik Izetbegović je bio nepokolebljivi vjernik, stamen i istrajan pod jednopartijskim režimom, borac za slobodu, za slobodu misli. Ležao je po zatvorima zbog toga što je razmišljao, što je pisao o tome kako vidi žviot, kako vidi stanje muslimana. Samo zbog toga je bio prijetnja režimu. Iako je volio narod i SDA, država BiH mu je uvijek bila uvijek na prvom mjestu. SDA je stavljao na treće mjesto, nekada je preplitao odnos naroda i države, jer je smatrao da bez naroda kome pripada ne zna da li bi države BiH uopće bilo, vjerovatno ne bi. Iako su mu upravo to neki zamjerili, da je previše bio vođa Bošnjaka a malo državnik, ipak ne može mu se osporiti da je to radio bez opravdana razloga. Danas Bošnjaci nemaju takvih lidera, redoslijed prioriteta je značajno promijenjen: lideri su na prvom mjestu, onda partija ili stranke na drugom, a na trećem mjestu dođu tu negdje država, i narod, i građani.

Jovan Divjak za Radio Slobodna Evropa, svibanj 2005. godine, odgovarajući na pitanje jednog slušatelja: “Tko je najgori od tri nacionalista: Alija, Tuđman ili Karadžić?”

“Nema razlike između nacionalista – nacionalist je nacionalist. Za mene, nacionalist je pozitivna ličnost ukoliko se on zalaže za zaštitu prava svoga naroda, ali ne na uštrb drugog naroda. Ovdje se radi o nacional-šovinistima koji su otpočinjali i vodili rat da ugroze druge narode. To Alija Izetbegović nije radio.”

Poslije deset godina, mogu reći samo neka ti je vječni rahmet, Predsjedniče Alija Izetbegoviću!

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj