Tajna

Jedan od najvažnijih  faktora  kod odraslih ljudi je zrelost. Pitanje koliko je osoba zrela je temeljno pitanje  prema kome se procjenjuje nivo odgovornosti koju osoba može ponijeti u životu. U najvećem broju slučajeva zrelost je podu darna  sa brojem godina, mada treba reći da postoje i drugi primjeri  kada zrelost ne prati godine, odn. kada zaostaje za godinama ili kada je  zrelost ispred godina.  Da bi utvrdili stanje zrelosti osobe postoje mnogi indikatori, a jedan od njih je koliko je osoba u stanju da čuva  povjerenje odn. tajnu, jer davanje i čuvanje tajni spada u domen najvećeg stepena u međuljudskim odnosima.

Fethullah Gülen je rekao: Ko čuva tajnu – bilo da je njegova ili tuđa – kao da čuva svoju čast. Ko je otkrije – kao da je pronevjerio svoju čast i dostojanstvo, jer nije na pravi način ukazao pažnju prema svetosti te tajne. Tajne su najvažnije stvari u međuljudskim odnosima. One predstavljaju dragocijenost i nešto što svi ne treba da znaju. Tajnu ne treba da zna većina, jer da zna ona nebi bila tajna. Imperativ u našim odnosima je da se tajne čuvaju. Sigurno je da se jedna trećina određenih znanja nalazi u sferi tajni. Sav dunjaluk je prožet svekolikim tajnama. Važno je znati da tajna i zrelost idu ruku pod ruku isprepliću se ili se prožimaju. Tako svaki govor o nekoj tajni počinje sa zastajenjem daha i pretvaranjem cijele ličnosti u uho. Zreli ljudi pažljivo biraju kome mogu povjeriti tajnu s kim i koliko mogu sarađivati!

 Ima tajni koje su vezane za pojedinca, tajni koje su vezane za porodicu, tajni koje su vezane za društvo i narod u cjelini. Kod otkrivanja tajne pojedinca čast pojedinca biva izložena potcjenjivanju, kod otkrivanja tajne porodice čast porodice se dovodi u pitanje, a kod otkrivanja tajne društva čast društva i naroda je izložena omalovažavanju, jer tajna predstavlja snagu onoga koji je nosi sve dok je u njegovim prsima, ali se ona pretvara u oružje koje se upotrebljava protiv njega ako se prenese u ruke drugih. Zbog toga su naši preci rekli: “Tajna ti je rob, ali kada je otkriješ, postaje ti gospodar!( F.Gülen)

Sa sigurnošću se može reći da su u proporcionalnom odnosu moral čovjeka i  čuvanje tajni. Ko nije u stanju da čuva tajnu on nema ni morala. Postoje razne vrste tajni tako se može govoriti o: porodičnoj, poslovnoj tajni, državnoj tajni, vojnoj tajni…

Svaka od ovih tajni je obavezna da se čuva, neke su zakonom zaštićene i obaveza je da se čuvaju, dok su ostale tiču prvenstveno morala. Poslovne tajne su vezane za firme. Tako u svakoj firmi postoji dio informacija za koje se ne govori široj javnosti. Kada govorimo o državnim tajnama one su obavezne da se čuvaju kroz zakone. One koji ih otkriju čekaju rigorozne kazne. Države ulažu ogromne novce da saznaju neke informacije o drugoj državi. Aktuelan je slučaj Edvarda Snoudena koji je zaoštrio odnose među različitim državama upravo zbog otkrivanja tajni. U među državniim odnosima tajne su najskuplja roba.

Kada govorimo o vojnim tajnama to je posebna priča. Čini se da su one najzaštičeniji segment u državi. Vojna tajne se strogo čuva i to ne samo kada je riječ o sadašnjosti, nego isto je i sa stvarima iz prošlosti. Tako mnoge države do danas nisu skinule zabrane o čuvanju tajni iz 1. i 2. Svjetskog rata. Tako je Engleska dozvolila samo jednom historičaru uvid u  dokumenta sa početka prošlog vijeka i to pod uvjetom da ne smije neke dijelove iznositi u javnost.

Kada govorimo o odnosu prema  tajnama, a posebno  vojnim tajnama u bh. društvu,  čini se da nam svijest nije dovoljno sazrelila,  o čemu svjedoče brojni primjeri. Među rijetkim primjerime te vrste u BiH, a koji se desio na našem tešanjskom prostoru je otkrivanje lokacije o zakopanom oružju iz proteklog rata.  Dakle, neko je otkrio tu tajnu čime je ugrozio ne samo bezbijednost nego i kredibilitet ovih krajeva. Kako je moguće da se to desilo narodu kome je 92.’ god. uveden embargo na uvoz naoružanja? Kako se to moglo desiti narodu koji je bio razoružan i koji je u ratu  zbog nedostatka naoružanja morao da djeli jednu pušku na više vojnika, a bilo je slučajeva da su se i pravile puške! Kako je moguće da se to desi sredini koja je bila u blokadi i opsadi oko 9 mjeseci? Kako je moguće da se to desilo narodu nad kome je izvršen genocid?

Zaista, da je neko na našem prostoru učinio zločin nad civilima, da je neko rušio bogomolje ne bih se protivio da taj isti bude otkriven i odgovara za svoja zlodjela. Ali traganje za zaostalim oružjem iz proteklog rata na ovakav način i to samo kod Bošnjaka  treba se protiviti. Ovaj način znači selektivan pristup prema  jednom narodu i to narodu koji je platio najveću cijenu u proteklom ratu upravo zbog činjenice što nije imao naoružanja! Istovremeno,  na drugim mjestima u BiH, samo dragi Bog  zna šta je sakriveno i zakopano  i to nije sporno, ali je sporno što  naoružanje posjeduju  i Bošnjaci. Dakle, Opet se  “ pravda“ sprovodi nad žrtvom.

Treba reći da ništa od  priče od zaostalog naoružanja  u  Tešnju nebi bilo da neki naši sugrađani nisu otkrili tajnu koju su znali, a koju im je neko povjerio. Upravo ova činjenica je tužna i bolna u cijeloj priči, i ona žalosti više od pronađenog naoružanja! Postavlja se pitanje: Šta se desilo u glavama onih  koji su odali lokalitet naoružanja?  Kako su mogli zaboraviti vrijeme kada su stradale na desetine hiljada Bošnjaka civila upravo zato što nisu imali čime da se brane? Kakvi su to ljudi? Kako ti isti mogu imati mirnu savjest? Zakopano oružje je kažu služilo za ne daj Bože,  narodu koji je preživio genocid i kome se genocid više ne smije ponoviti! Daj Bože da nam prsa budu stvarni čuvar tajni i to upravo onako kako je Fethullah Gülen rekao:

Prsa su stvorena da bi bila sanduk tajni, razum njegova brava, a volja ključ, pa ako brava i ključ nisu oštećeni i neispravni, niko neće moći doći do dragulja koji se nalaze u ovom sanduku.

Mr.sc. Esmir Bašić