Intervju sa likovnim umjetnikom Izetom Alečkovićem

aleckovic

IVAN KORDIC, AZRA MUSLIJA, AMIR BRKA, FUAD SISIC I IZET ALECKOVIC
Sa otvotrenja izlozbe u Tesnju 6.12.2013. godine

 

„ Ako je slika pobudila emocije u čovjeku, ona je kvalitetna“

U zadnjih 30-ak godina i više u likovnoj umjetnosti jako se brzo potiru vrijednosti, a sve je više podilaženja vremenu, modi i nekom opštem industrijskom tiražu. Zato smatram da su rijetki slikari koji cijene i poštuju svoje mogućnosti – istaknuo je u razgovoru za Agenciju Fena istaknuti akademski bh. slikar i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo Izet Alečković.
Izložbom njegovih radova prije nekoliko dana je otvorena manifestacija Dani grada Tešnja, što je bio povod da ovaj istaknuti umjetnik govori o vlastitim pogledima na umjetnost i njene temeljne vrijednosti, kao i stvaralačkim vizijama.
Alečković navodi da je poziv za učešće na manifestaciji dobio od predsjednika Društva pisaca BiH i direktora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju Amira Brke, kojem je, kako navodi, veoma stalo da sadržaji na manifestaciji budu vrhunski i profesionalni.
– Prvi put sam bio u Tešnju, a odazvao sam se pozivu sa svojim najozbiljnijim radovima. Nekoliko dana prije sam došao u Tešanj da bih vidio prostor Centra, koji je čist i galerijski, te ima slobodu zidova i prostora. Jer, imam dosta velike formate slika – nema nijedna ispod metar sa metar i po. Donio sam i neke formate od dva metra sa metar i po, te jedan diptih koji je metar i po sa tri metra – kazao je on.
Tešanjskoj publici Alečković se predstavio s 30-ak radova uglavnom rađenih u tehnici akrilika, te nekoliko ulja na platnu. Izložbu su otvoriti Ivan Kordić i Amir Brka, a ovaj umjetnik ističe da je bio potpuno zadovoljan reakcijom posjetilaca, uz ocjenu da izložbu smatra uspješnom.
On podvlači da je u njegovom slikarstvu dosta apstrakcije, koja međutim nije čista, već se u oblicima sluti figuracija. Podvlači da mu je vrlo bitno da njegova slika ima likovno i umjetničko značenje.
– Ne podilazim pučkom slikarstvu koje će se percepcijom dopasti nekome, već vodim računa o likovnim vrijednostima. Jer, što je više u slici vrijednosti, to je ona kvalitetnija. Slika koja ima nabijenost likovnim vrijednostima mora da ostavi na posmatrača pečat. Ako ne može da se uspostavi taj kontakt, onda je problem u posmatraču. Za svako sagledavanje umjetničke vrijednosti treba da postoji neka spoznaja ili određeno znanje. Siguran sam u to da emocija pulsira između slike i posmatrača – navodi on.
Pojašnjavajući apstraktnu umjetnost za sve koji nisu profesionalci u ovoj oblasti, Alečković navodi primjer muzike.
– Kada slušate muziku, instrumentalu, na primjer svjetski poznatu kompoziciju u kojoj nema riječi, nema nikoga da vam opiše šta je to. A u suštini jednostavno uživate u toj muzici. I u slikarstvu je to apsolutno isto. Kako se muzika služi tonovima, rasponima, kompozicijom, valerima i drugim, sve to što ima u muzici ima i u slikarstvu. Čak i više vrijednosti se u vizuelnoj umjetnosti može sagledati i prepoznati – naglasio je.
On dodaje da kada počne stvarati sliku, umjetnik je počne stvarati linijom ili kako god želi. U odnosu na prostor u kojem će slikati, on počinje stvaranje crteža, oblika, osvaja prostor u platnu, ispunjava ga bojama, ritmovima i tonovima, uz razvijanje kompozicije.
– Ono što čovjek percipira kada to radi, apsolutno ne mora da bude prepoznatljivo. Boja će da živi sama za sebe, ona je jedan od elemanata slike. Što više tih elemenata je zastupljeno i složeno u jednu harmoniju, kao što je i u muzici jako bitno, to je slika kvalitetnija. Dakle, ne mora da postoji prepoznatljivi lik na slici, što je slučaj u realizmu. Čim je slika pobudila emocije u čovjeku, bez obzira što je to apstrakcija, ona je kvalitetna – naglašava Alečković.
Ocjenjuje da je apstrakcija slikarstvo koje je na određeni način danas već prevaziđeno. Tokom razvoja likovna umjetnost je dogurala do efekata, poruka, instalacija, konceptualne umjetnosti, performansa ili hepeninga.
Međutim, on smatra da što je manje likovnih vrijednosti u slici, to je manja i njena vrijednost.

– Ako slikar može svojom snagom, energijom i vizijom da napravi nešto novo, a da sve to vrijedi, onda je to neuništivo i sigurno umjetničko djelo. Da li je to apstrakcija, figurativno ili realno to je najmanje bitno – smatra Alečković.
Za ovu tvrdnju navodi kao vrlo interesantan nedavni primjer kada je slika Francisa Bacona, rađena na platnu, prodata na aukciji za 160 miliona dolara. A prije više od pola vijeka smatralo se da je slika na platnu na određi način prevaziđena tehnika.
– Apsurdno. Dobra slika je dobra slika i ona dobija na vrijednosti što je manje u umjetnosti vrijednih slika – istaknuo je.
Govoreći o korištenju boja u svom stvaralaštvu, Izet Alečković navodi da je njegovo slikarstvo dosta koloristički jako, čak 90 posto slika su takve.
– Unosim boju iz prostog razloga što je boja život. Boja je svjetlost, sunce. Mislim da čim čovjek otvori oči vidi boju. Te boje su uglavnom dosta jake tamo gdje treba da budu jake. Na slici otvaram boju, tražim njezin ritam i kretanje kroz čitavo platno i oblik – naglasio je.
Ipak, neke od slika ovog umjetnika su monohrome, nemaju kolorita. Jednu od takvih prezentirao je na izložbi u Tešnju koja predstavlja prekopavanje masovnih grobnica.

– Tu je za mene nemoguće unijeti bilo kakav kolorit. Zastupljene su crna, bijela, smeđa, zemljana. Da bi to bila dobra slika, tu nema prepisivanja. Slika je dosta apstraktna – u njoj nema lobanja ili kostiju, a ipak ima svega toga, ali se nazire isto kao što je i pod zemljom. Slika je puna energije, slikana je energično i širokim potezima – ustvrdio je on.

Izet Alečković je rođen u Sarajevu, gdje je završio Akademiju likovnih umjetnosti. Izlagao je na tridesetak samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, te nizu kolektivnih izložbi. Učesnik je mnogih akcija, instalacija i performansa sa grupom “Zvono”.

 

Izvor: source.ba

(Fena)

 

O Tesanj Net

Komentariši