JEDINSTVEN CENTAR ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA U ZDK

Osobe s posebnim potrebama trebaju uživati ista osnovna prava kao i ostali građani te imati životne uslove primjerene njihovom psihofizičkom stanju i sposobnostima.  To je srž i osnovni cilj svih aktivnosti koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona prethodnih godina provodila u oblasti obezbjeđenja adekvatnih životnih i medicinskih uslova za osobe s posebnim potrebama, bilo da se radi o djeci ili odraslima. Osnovani su i dnevni centri za više od 650  evidentirane djece  s posebnim potrebama na području Kantona i oni djeluju u Maglaju (osnovan 2006.), Zenici (osnovan 2009.) i Visokom (osnovan 2013.).

S obzirom na činjenicu da su ovi centri dosada finansirani djelimično od stranih donatora, a dijelom iz budžeta Kantona i općina, povlačenjem pojedinih stranih donatora, briga o ovim centrima ostala je na Kantonu. S druge strane, potreba za sveobuhvatnijim i sistemskim rješenjima opredjelila je kantonalno Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice da sačini  Elaborat o društveno ekonomskoj opravdanosti dnevnih centara za djecu i odrasle s posebnim potrebama. Prema zaključku ovog dokumenta, rješenje bi bilo u osnivanju jedinstvene ustanove na nivou Kantona koja bi svojom organizacijom rada poboljšala i unaprijedila postojeću brigu o osobama s posebnim potrebama koja se sada obezbjeđuje u okviru lokalnih, općinskih centara. Ovaj „Dnevni i edukacijsko-rehabilitacijski centar za djecu i odrasle s posebnim potrebama“ koristio bi postojeće objekte u Maglaju, Zenici i Visokom , a uskoro u Tešnju. Ovim načinom organizacije došlo bi do približavanja korisnicima ove vrste pomoći i što je posebno bitno, obezbijedio bi se temeljitiji pristup uređivanju brige za osobe s posebnim potrebama po jedinstvenim kriterijima u cijelom kantonu.

Korisnici ove ustanove bila bi djeca predškolskog uzrasta ometena u razvoju, zatim djeca školskog uzrasta koja se ne mogu uključiti u redovan školski proces kao i djeca koja pohađaju redovne škole, a imaju potrebe za individualnim uslugama fizikalnog tretmana i govorne terapije Centra. Uz djecu, centar bi koristile i odrasle osobe s posebnim potrebama, životne dobi od 23 godine i više, a kojima je potrebno osposobljavanje za samostalan život i rad. Reorganizacijom postojećih centara i uspostavljanjem jedne krovne kantonalne ustanove teritorijalno bi se obuhvatilo područje cijelog Kantona i time usluge prilagodile lokalnim potrebama i mogućnostima. Na ovaj način, zaštita osoba s posebnim potrebama bila bi sistemski uređena, a medicinske i odgojno-obrazovne kao i socijalne potrebe ove kategorije stanovništva bile bi na adekvatan način zadovoljene.