ISTINA I MEĐULJUDSKI ODNOSI

Iako je malo stvari oko kojih se ljudi slažu ipak, većina bi se trebala složiti da je savremeni čovjek a samim tim i društvo u moralnoj krizi. Većina bi se trebala složiti da je moralna kriza prouzrokovala ostale društvene krize. Na isti način većina ljudi treba da se složi da je istina nešto oko čega treba da se okupljamo. I ne samo to, istina treba da bude vodilja u životu svakoga čovjeka, dok istinoljubivost treba da bude jedna od najvažnijih osobina svih nas. Ljudi osim što bi se trebali povoditi za istinom, trebali bi se oko istine okupljati i istina bi nam trebala biti mjerilo, ideal, mjera,argument, polazište.

Što je više istinoljubivih ljudi u društvu je sve više morala a sve manje konflikata. Kada bi istina bila moto u ponašanju i međuljudskim odnosima bilo bi veoma malo razilaženja, nesuglasica i svađa. Upravo zbog istine ili bolje reći neistine nastaju brojni problemi.
Analizirajući međuljudske odnose primjetit ćemo da su oni naša ahilova peta i da zbog toga svi na neki način ispaštamo. Dok je malo onih koji nemaju problema te vrste ili da ih nisu imali.

U svakodnevnoj komunikaciji dešavaju se nesuglasice među ljudima. Neke se brzo riješe, dok druge izazivaju dugoročne probleme. Ovisno o brojnim faktorima a posebno od toga koliko su osobe istinoljubive zavisi brzina rješavanja spora odn. konflikta.

Kada dođe do problema među istinoljubivim osobama oni se brzo dogovore ko je upravu jer im je istina iznad svega. Prateći argumente istine lahko se dogovori na čijoj strani je istina i to je to, slučaj se time okonča i idemo dalje, nema ljutnje, nema sujete i nema konflikta! Međutim, problem nastaje kada u sporu jedna ili nekada obje strane nemaju karakternu crtu istinoljubivosti? U tom slučaju kada istina nije mjera dolazi do problema jer svako tumači kako njemu odgovara bez jasnih kriterija, svjesno izbjegavajući istinu, i u takvom ambijentu nastaje konflikt. Kada imamo konflikt između osoba koje nisu istinoljubive veoma je teško suditi ko je u pravu i na čijoj je strani istina. Prvo zato što nismo sigurni ko govori istinu i samim tim teško je presuditi u korist istine. Kod takvih osoba nije deficit istinoljubivosti, nego i kulture dijaloga. Takve osobe neznaju priznati grešku, a često nastupaju sa pozicije da su uvijek u pravu, pa i kada nisu u pravu to ne žele priznati. Oni su iznad istine, istina im nije bitna, nego bitni su oni! To je anahrono i suprotno razvoju međuljudskih odnosa, takav stav generira konflikte.

U knjizi Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji Karl Popper kaže: Ja možda griješim, a vi možda u pravu, ali mi – zajedničkim nastojanjem – možemo dos egnuti istinu. Pristup sporu kakav smo naveli kao primjer zahtijeva da strane teže ka istini i da traže gdje je istina. Našem društvu trebaju međuljudski odnosi u kojima će mjerilo biti istina i samo istina i samo na tom principu društvo ima šansu da bude zdravo i prosperitetno.

Logički se nameće pitanje: može li se uticati na poboljšanje međuljudskih odnosa? Složiti ćemo se da može, barem tako misle optimisti, mada ima i onih koji misle da smo kao društvo nepopravljivi a siguran sam da to nije tačno! Jedan od načina bezbeli je kroz odgoj odn. samoučenjem ljudi treba da se sami odgajaju ili mijenjaju, da uviđaju a potom da otklanjaju svoje mahane! Problem je što kod nas u društvu odrasle osobe malo ili nikako ne pridaju pažnju i značaj vlastitoj izgradnji ličnosti u kasnijim godinama. Radije se pomire s činjenicom o nepromjenjivositi ili ima i onih koji smatraju da je proces samoodgoja završio s procesom školovanja! To odbijanje da se izgrađujemo kao ličnost u svakom pogledu je neprihvatljivo.

U pedagogiji kao nauci o odgoju postoji disciplina koja se zove andragogija. Ona se bavi teorijom i praksom obrazovanja odraslih. Pored toga ima i drugih razloga koji nas upućuju na potrebu da se mijenjamo na bolje, a koji su sadržani u svakodnevnom životu i potrebama. Obzirom da pišemo o istini i o tome kako bi bilo lakše riješiti konflikt, kako bi bilo manje konflikata kada bi bilo više istinoljubivih osoba navest ćemo nekoliko razloga zašto je važno biti istinoljubiv, zašto je važna istina, zašto je važno govoriti istinu?

Prvo kada pogledamo u svete knjige vidjet ćemo da nema nikakvih dilema kada je u pitanju istina odn. kako se treba odnositi prema njoj. Biti na istini, govoriti istinu je Božiji imperativ za vjernike i tu nema dilema kao što se može vidjeti iz slijedećeg ajeta: O vjernici,bojte se Allaha i govorite samo istinu (Ahzab-70.) Svi oni, koji drže do vjere, a kojima istina nije bila životni moto morali bi se preispitati nakon saznanja za ovaj ajet! Nije moguće da se čovjek deklarira kao vjernik a da u sporu s drugim ne slijedi istinu. Nažalost ima i takvih! Na potrebu da se bude istinoljubiv ukazuje i praksa najboljeg učitelja svih vremena Muhameda a.s. koji je rekao: Ako budeš imao pri sebi četiri svojstva ne moraš se brinuti šta će ti doći od ovoga svijeta. Da čuvaš ono što ti je povjereno, da uvijek istinu govoriš, da imaš dobar karakter i da se hraniš poštenom zaradom. O važnosti da se govori istina možemo naći potvrdu u raznovrsnim izvorima. Tako se i kroz poslovice ukazuje da treba govoriti istinu: Reci istinu makar i gorka bila. Dok John Rawls kada govori o pravdi i istini kaže: Jedna teorija koliko god bila elegantna i ekonomična mora se odbaciti ili izmijeniti ako je neistinita;[…] Kao prve vrline ljudskih aktivnosti,istina i pravda su beskompromisni.

Na pojavu lažnog govora, laskanja, dvoličnosti u međuljudskim odnosima među ostalima ukazivao je i sam Miroslav Krleža koji je osuđujući hipokriziju među ljudima je rekao: Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

Dakle, ljudi u sporovima ne mogu postupati po svom hiru. Ne mogu biti prvo oni pa onda istina, nego treba istina da bude na prvom mjestu, staviti istinu iznad i ispred sebe, ravnati se prema istini, suditi po istini, biti iskreni i uz istinu u svim prilikama. Kada donose sud o nekom sporu treba da sude po istini, a ne po tome ko je u sporu, odn. ako je prijatelj ili rođak onda je on apriori na njihovoj strani. Kada se sukobi skupina ili pak grupa opet treba biti na strani istine i onih koji su u pravu pa i onda kada je riječ o našim neprijateljima mi moramo biti istinoljubivi i ne smijemo dopustiti da sudimo po hiru! Kratko rečeno obaveza je biti na istini uvijek i u svim prilikama. Ubejdullah ibn Hasan koji je bio kadija je rekao: Doista mi je draže da budem na kraju karavane na istini, nego da sam na čelu karavane koja je na laži.

Zabranjeno je čovjeku koji drži do morala da pogrešno sudi i onda kada je riječ o plemenu,lozi, naciji. I u tim prilikama istina je iznad svega i mora se suditi po njoj. Abdullah b. Mes'ud r.a. kaže: Ko bude pomagao svoje – pleme i naciju, u zulumu i neistini, taj je poput deve koja je zapala u bunar, pa je ljudi pokušavaju izvaditi. Vukući je za njen rep – ali joj neće moći pomoći!
Dakle, niti u jednoj situaciji čovjek ne može izdati istinu bilo da je riječ o ličnoj situaciji, bilo da je riječ o rodbinskim vezama, bilo da je riječ o prijateljskim vezama, pa i onda kada je riječ o nacionalnim pitanjima čovjek mora postupati po istini. Zato svi oni koji su drugačije mislili i radili neka se zapitaju dali će tako i u buduće postupati kada se ima na umu sve spomenuto.

Mr.sc. Esmir Bašić