TESANJ.NET stranica grada
Mnoge su poznate i relevantne ličnosti, posjetioci i poznavaoci Tešnja davali svoje kritične ocjene i ispoljavali svoje upečatljive dojmove o Tešnju. Riječ je o njihovim utiscima o ljudima, kultornoj baštini i kulturnim događanjima, tradiciji, materijalnom i duhovnom razvoju uopće. Njihovu pažnju, pored ostalog, privlačile su i neke interesantne inicijative Tešnjaka (neke i ostvarivane) koje su pokretane iz ove sredine i bile od historijskog značaja, ne samo u okvirima lokalnog i regionalnog već i za Bosnu i Hercegovinu u cjelini.
Jedan od njih je MUHAMED HADŽIJAHIĆ (Sarajevo, 1918-1986.), bosanskohercegovački historičar, doktor prava, stručnjak za političku historiju BiH, čovjek za bogatom bibliografskom ostavštinom. On je svoje utiske o Tešnju zabilježio u jednom (neobjavljenom) pismu, koje je napisao u Sarajevu 15. februara 1975. godine.
Hadžijahić u njemu naglašava da pomisao na Tešanj izazivaju asocijacije na Musu Ćazima Ćatića, prve pozorišne prestave, osnivanje “Gajreta” i njegove zabave, osnivanje čitaonica i škola na širem prostoru ovog dijela Bosne. U Tešnju je gost Mustafe Ćemana, posebno ga se dojmila odluka Tešnjaka da kupe biblioteku njegovog prijatelja Hamida Dizdara i utisak da ljudi ovdje drže do svoje tradicije u raznim sferama života, da vole svoj grad i da “se Tešanj još davno uspio izvlačiti iz provincijske učmalosti”.
U ovom pismu posebnu pažnju privlači slijedeći dio teksta: “…iz tešanjske sredine poteklo je niz korisnih akcija ekonomskog i političkog karaktera još za Austro-Ugarske. Manje je poznato da je u Tešnju djelovao, nešto prije 1895. godine, ilegalni odbor koji je radio na uspostavi Republike Bosne, sastavljen od predstavnika nacionalnih struktura ovoga grada. Posebno me impresionirala doraslost situaciji koju ste pokazali u ratnim danima kada su Muslimani štitili Srbe i Hrvate, a oni njih.”
Hadžijahić se vraća i u dalju prošlost i događanja na ovim prostorima, pa kaže: “Buntovni kadija Muharemija i njegovi Tešnjaci kojima pripada ugledno mjesto u pokretima Bošnjaka protiv socijalnih i političkih tlačenja XVIII stoljeća (upravo smo ovih dana pronašli izgubljeni tešanjski sidžil) sa dosta građe o tim pokretima.”
On dalje kaže i slijedeće: “Meni je iz ranije naše historije pobudilo pažnju da se u Tešnju odnekle obrela radionica za proizvodnju stakla – jedina na Balkanu potkraj turske vlasti.”
Potpisnik ovog priloga u svojoj knjizi Tešanjske zanatlije i trgovci 1642-1992, u poglavlju Vodoinstalateri – navodi (koristeći sidžil-protokol) da je neki Ahmed sise-ker ili šiše-ker još u sedamnaestom stoljeću bio izrađivač staklenih boca u Tešnju. Šiša je perzijska riječ za bocu, flašu. I danas je riječ šiša nerijetko u upotrebi.
O već pomenutoj evidenciji stvaralaštva dr. Muhameda Hadžijahića treba reći da je književnik Amir Brka uradio bogatu i sveobuhvatnu bibliografiju ove istaknute ličnosti, te da je iz nje objavio prilog u mostarskom časopisu Kabes 1997. godine – kao dopunu Priloga bibliografiji Muhameda Hadžijahića koji je objavio Jasminko Mulaomerović u publikaciji Čas sjećanja. Muhamed Hadžijahić (1918-1986) izdatoj u Sarajevu (BZK “Preporod”, 1987). Pored ostalog, Hadžijahić je objavio: Od tradicije do identiteta, geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana (“Svjetlost”, Sarajevo, 1974), Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1977), Sinkretički elemnti u islamu u Bosni i Hercegovini (Prilozi za orijentanu filologiju, 28-29/1978-9), Uloga i značaj Gazi-Husrevbega i njegovog vakufa (Anali GHB, knj. IX-X, 1983), Porijeklo bosanskih muslimana (“Bosna”, Sarajevo, 1990), a iz brojnih drugih objavljenih knjiga i stotina priloga u periodičnim glasilima izdvajam i knjigu Povijest Bosne u IX i X stoljeću koju je iz autorove ostavštine objavila BZK “Preporod” (Sarajevo, 2004).*
Kao visoko obrazovani Bošnjak, pokazivao je interesovanje za sve aspekte žovota u Bosni i Hercegovini. Tako je došavši u posjed rukopisa O bosanskohercegovačkom nazivu BEG, čiji je autor Ludwig Thallóczy (Budimpešta, 1915, a preveo ga je Enver Čolaković); ovaj rukopis je predao Muzeju grada Zenice i tako je vjerovatno sačuvan. U ovom rukopisu analizira se nastanak ove vlastele u BiH i u njemu se poimenično navode bosanskohercegovački begovi, a među njima i tešanjske begovske porodice Smailbegović, Đonlagić, Ajanović i Kapetanović.
U Tešnju, gradu koji je dr. Muhamed Hadžijahić očevidno visoko cijenio, kao i Tešnjaci njega, on ima svoju ulicu. Nadam se da će ovaj osvrt, pored ostalog, omogućiti jednom broju građana Tešnja, posebno onim iz mlađih generacija, da nešto više saznaju o ovoj izuzetnoj ličnosti.
Alija Galijašević
________________________________
* Ova izuzetno vrijedna knjiga može se preuzeti ovdje.
