Općinsko vijeće i općinski načelnik

”Ako ljudi na nižim položajima nemaju povjerenja u one iznad sebe,

vladati narodom nije moguće“

Konfučije

Organizacija države Bosne i Hercegovine je nepotrebno veoma složena (iako je nužno kao takva nastala), a struktura vlasti je još složenija. Percepcija zainteresovanih strana je u oba slučaja prilično različita, a u drugom slučaju prelazi u potpunu konfuziju. Živimo višestranački parlamentarni život skoro dvadeset godina (ako izuzmemo period 1992-1995.), a neposredni sam sudionik tog života na općinskom i kantonalnom nivou u parlamentarnoj praksi. Lokalne samouprave, iako drugačije sa značajnim specifičnostima, ipak dijele zajedničku sudbinu ovog procesa kroz percepciju samih građana ali i onih koji imaju institucionalnu odgovornost.

Svaki punoljetan građanin može izaći na izbore kao kandidat, kao nezavisan – samostalan kandidat, ili kao kandidat neke stranke: za općinsko vijeće, za zastupnike u skupštinima kantona, zastupničkim domovima entiteta, za općinskog načelnika ili Predsjedništvo BiH. Kada se uspješno prijeđe taj dio puta, kada se dobije podrška onih koji izađu na izbore i glasaju, onda se taj status nezavisnog ili stranačkog kandidata mijenja. Shodno ustavu i zakonima, izabrani funkcioneri dobivaju status: vijećnika općinskog vijeća, zastupnika skupštine ili predstavničkog doma parlamenta entiteta, općinskog načelnika, člana Predsjedništva BiH. To što su kandidati tokom izbornog procesa nosili svoj brand (stranački ili nestranački) je važno, taj brand ili tu oznaku pripadnosti ne brišu ali primarno ne ističu. Iako je organizacija parlamentarnog rada po klubovima stranaka ili nezavisnih kandidata, to je na organizacijskom nivou potpuno smisleno ali ono ne pomovira stranačke interese, nego omogućava da javni interesi budu na najbolji način artikulisani unutar različitih klubova i konkurišu u javnoj debati s ciljem promocije najboljeg javnog interesa a ne interesa stranaka. Izabrani predstavnici više nisu pojedinačno vijećnik, zastupnik, načelnik, član Predsjedništva ove ili one stranke, oni su upravo ono što ih ustav i zakoni imenuju u okviru organa određenih institucija. Oni, naravno, ostaju članovi svojih stranaka, ili nezavisni kandidati, ili čak mijenjaju dres u hodu ali to se ne ističe u radu organa institucija, nego u radu i djelovanju svojih stranaka, ili tokom izborne kampanje.

Na nivou lokalne samouprave se vijećnici općinskih vijeća i općinski načelnici biraju neposredno na izborima, a zakon o lokalnoj samoupravi je naložio da općinski načelnici ipak podnose izvještaj o svom radu općinskim vijećima. U isto vrijeme, zakon je kazao da su općinski načelnik i općinsko vijeće dva lokalna organa vlasti (ja bih radije to sveo na upravu, bez riječi vlasti, ali zakon se treba poštovati), koji se međesobno uvažavaju i respektuju jer imaju zajedničke nadležnosti (uticaj na stanje u području lokalne samouprave), a odvojena ovlaštenja i odgovornosti. Zakon time obavezuje dva lokalna organa vlasti na snažnu i neposrednu interakciju, na zajednički rad i zajedničko razumijevanje. To ne znači da će općinsko vijeće i općinski načelnik zajedno raditi posao načelnika, ili obrnuto. Naprotiv, to znači da će svako raditi najbolje što može da i onaj drugi može uraditi najbolje svoj posao iz zajedničkih nadležnosti. Općinski načelnik je predlagač propisa i politika (i drugih akata) koje općinsko vijeće treba donijeti, a općinski načelnik provoditi. Općinsko vijeće ima formalna ovlaštenja da sve izmijeni i donese sasvim drugačiji propis nego što je sam prijedlog, ali to ne bi imalo smisla. Ne samo zbog neuvažavanja općinskog načelnika, nego zbog činjenice da je u prijedlogu sadržan rad administracije ili drugih sudionika sa kompetencijama, sadržane su zakonske podloge na kojima počiva prijedlog, i uobzireni su drugi općinski akti (od prostornog planiranja i strategija do niza lokalnih propisa). Taj paket se ne može tek tako raspakovati, ne čini to ni općinski načelnik, ali se taj paket može i treba diskutovati u suštini stvari kako bi se eventualno unaprijedio tekst u svojoj krajnjoj primjeni u pogledu jednakosti građana, ravnomjernog razvoja zajednice i ukupnih efekata. Stoga općinsko vijeće i općinski načelnik, ne samo po sili zakona, nego po potrebi najboljeg učinka trebaju raditi zajedno. Ali općinsko vijeće je predstavnički organ građana, i općinsko vijeće broji veći broj vijećnika (u slučaju Tešnja – 25). Nema propisa kojim se uređuje odnos između pojedinih vijećnika i općinskog načelnika. Postoji poslovnik o radu općinskih vijeća, i to se rješava poslovničkim odredbama. Uglavnom je općinski načelnik (sa rukovodnim timom – sardnicima) gost na sjednicama vijeća, i pored toga što je najčešće ovlašteni predlagač, ravnopravan je sudionik u raspravama. Uz to postoji etički kodeks za vijećnike. Nema propisa o tome kako se općinski načelnik odnosi prema pojedinim vijećnicima. Iskutva su različita. U diskusijama se često susreće pojedinačan odnos nekog vijećnika prema općinskom načelniku kao osobi koja predstavlja načelnika. Istina je da se općinski načelnici, kao jedan od dva lokalna organa vlasti, personificiraju u jednoj osobi. Ali općinski načelnici su direktori administracije (predstavljaju administarciju, i sve ono što ona radi), donose propise za ovlaštenja koja imaju, predlažu i provode općinske politike, predstavljaju općine kao vlasnike kapitala (daju smjernice za rad ustanovama i preuzećima čije su općine osnivači, na temelju općinskih politika koje su donijela općinska vijeća), predstavljaju općine u protokolarnim i drugim prilikama, i što je posebno važno: na čelu su rukovodnog profesionalnog tima općina. Snaga rukovodstva je snaga općinskih načelnika a ne personifikacija ovlaštenja. Stoga personificirati pohvale i kritike kada je riječ o općinskim načelnicima treba imati puno razumijevanje i mjeru, kako ne bi podcijenili veoma složenu i značajnu društvenu funkciju općinskih načelnika, ili da ne bi precijenili bilo čiju osobnu moć i odgovornost u složenim društvenim odnosima. Po mom sudu, rijetko se sagledavala odgovrnost općinskih načelnika u ispravnom  kontekstu. Najčešće se ona oboji tonom koji ovisi o tome iz koje stranke dolaze vijećnik, a iz koje načelnik. To je najčešće zona koja nije potrebna, koja ne donosi neku korist, koja više predstavlja borbu za glasove birača u toku vršenja mandata nego odgovorno bavljenje dobivenim mandatima. Nekada općinski načelnici prihvate takav odnos, nekada uđu u otvorenu stranačku raspravu – borbu, a nekada se odnose prema općinskom vijeću u cjelini samo zbog toga što je jedan, dva ili više vijećnika imalo drugačiji ton. Ali to se ne može spriječiti, na profilisanju tog odnosa se može istrajno raditi i graditi višestranački demokratski duh u kome će demokratske institucije sve manje trpjeti zbog toga. Općinska vijeća svoj odnos prema općinskim načelnicima iskazuju kroz usvajanje prijedloga, kroz fer komunikaciju i eventualne korekcije tih prijedloga, a općinski načelnici svoj odnos prema općinskim vijećima iskazuju kroz najbolje prijedloge u datim okolnostima i najefikasnije provođenje akata općinskih vijeća u datim okolnostima. Poređenje sa drugim, višim nivoima vlasti ili nekim prethodnim je nepotrebno i beskorisno.

Na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća Tešanj, Općinski načelnik Mr. Suad Huskić je podnio Izvještaj o radu za 2013. godinu. Općinsko vijeće je podržalo izvještaj sa 16 glasova „ZA“, 7 glasova „PROTIV“ i 1 glas „UZDRŽAN“. Općinsko vijeće je podržalo rad općinskog načelnika u 2013. godini, i uputilo čestitke. Iako je načelnik Huskić dostavio sistematizovan, sveobuhvatan i veoma pregledan izvještaj, te kroz uvodno izlaganje dodatno pojasnio, ipak je rasprava koja je uslijedila bila veoma devijantna. Kao predsjedavajući općinskog vijeća sam omogućio svim učesnicima punu slobodu, shodno pojedinačnim percepcijama tačke dnevnog reda, kako bi omogućio da se iz svih uglova sagleda rad jednog od dva lokalna organa vlasti. Pored toga, ukazivao sam u pauzi između dva učesnika u diskusiji o udaljavanju od samog izvještaja, ali učesnici u raspravi nisu puno obraćali pažnju na to. Nije bilo potrebe „prozivati“ općinskog načelnika, niti je bilo potrebe „braniti“ općinskog načelnika. Bila je to prilika da se podcrtaju činjenice iz protekle godine, činjenice koje zaista govore o tome da je budžet Općine Tešanj ostao i dalje stabilan uprkos općem stanju nestabilnosti budžeta na raznim nivoima, da je nastavljen razvoj elektronske uprave, uspješan nastavak aktivnosti na dostizanju vizije: Tešanj – sredina ekološke svijesti čistoće i reda, nastavljene aktivnosti na realizaciji projekta zbrinjavanja i prečišćavanja otpadnih voda (kanalizacije), osigurana sredstva za nastavak uređenja poslovnih zona, nastavljene aktivnosti na dodatnim količinama vode i izgradnji sistema vodosnabdijevanja za nekoliko sredina, uspješno je nastavljen projekat „STIPENDIJE SVIMA“ i podrška poslovnim idejama mladih, započela izgradnja kompleksa novog hotela prema usvojenom rješenju, nastavljeni radovi na kulturno-historijskom kompleksu „Gradina“, nastavljen pozitivan trend broja uposlenih na području općine Tešanj iako je opći trend negativan, nastavljen razvoj uspješnih odnosa sa međunarodnim organizacijama u Bosni i Hercegovini. Tešanj je zadržao mjesto primjera dobre prakse i mjesto sa  prijateljskim okruženjem za investitore. Saradnja sa višim nivoima vlasti je upješno nastavljena u veoma nepovoljnim okolnostima.

Sve to je u izvještaju činjenično izneseno, kao što se tokom cijele protekle godine moglo pratiti kroz aktivnosti općinskog načelnika, administracije, javnih ustanova i preduzeća, te privrednih, kulturnih, sportskih, humanitarnih i drugih javnih aktivnosti. To je bila, iz mog ugla gledano, i centralna poruka općinskog vijeća davanjem podrške o radu za proteklu godinu, iako se ona nije mogla jasno čuti zbog niz različitih, i po meni „manje važnih“ izjava učesnika rasprave. Ali, diskusije su legitimne kao što je svaki učesnik rasprave odgovoran za ono što sam iznese. Koliko su one fer, koliko nose sa sobom poštovanja i uvažavanja, druga je stvar. Da li je takav pojedinačan pristup ponekad zbog nedostatka znanja, informacija ili zbog same namjere – taktike, prateći raspravu teško možemo tvrditi o čemu se radi. Ali sasvim sigurno kada se pređe sa strateške na operativnu i taktičku ravan, na svakodnevne zahtjeve, aktivnosti, rokove može se naći mjesta za pohvale i kritiku. Tako je uvijek bilo, i tako će uvijek biti. Na kraju, ako neko želi nekog da afirmiše ili ospori zbog stranačke pripadnosti, izbornog branda, onda je logično da će vijećnici iz SDA naglašavati uspjeh (jer je općinski načelnik član SDA, i bio je kandidat SDA na izborima na zajedničkoj izbornoj platformi sa kandidatima za vijećnike). Logično je da to učine i partneri sa kojima SDA ima većinu u općinskom vijeću (BPS SH i LDS). S druge strane, logično je da će oni koji su na lokalnom nivou, u općinskom vijeću, opozicja – zaobilaziti uspjeh i naglašavati stvari koje uvijek mogu biti bolje, ili koje se mogu relativizirati, ili koje stvarno mogu biti bolje. Ne treba se čuditi ovoj dimenziji u raspravama i pri glasanju, samo nije dobro ako takav pristup dominira.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj