Asimilacija na kućnom pragu!

Percepcija Bosne kao mjesta susretanja velikih svjetskih kultura i civilizacija, kao mosta između Istoka i Zapada  već je  umnogome poznata činjenica koja govori o  suživotu i saradnji među različitim kulturama koji traje na ovom tlu stoljećima. Jedni sa i pored drugih ovdje vijekovima žive muslimani, pravoslavci, katolici i jevreji. U međusobnom  razumijevanju i uvažavanju jedni druge upoznaju sa običajima, vjerom, tradicijom i pritom svako njeguje svoje vrijednosti a tuđe poštuje. Bosanski ambijent je  bogastvo za sve njene narode jer za razliku od drugih država gdje nema te koegzistencije i multikulturalnosti, mi smo u prednosti što možemo na neposredan način saznavati o kulturama i tradicijama drugih naroda obogaćujući time vlastitu spoznaju. U mnogim bosanskim gradovima jedna pored druge su džamije, crkve i sinagoge i u tom smislu Bosna je jedna od prelijepih Božijih bašča na Zemlji a ujedno i protuargument tezi o sukobu civilizacija koju zagovara Samuel Hantington.

Bošnjacima postepeno slabi identitet

No, multikulturalnost u Bosni ne ostavlja na sve narode podjednak uticaj. U tom kulturnom susretanju od svoje osobenosti su najviše izgubili Bošnjaci i Jevreji. Čini se da su ova dva naroda ponajviše izgubila svog govornog kolorita, svoje duhovnosti pa i folklora. U pojedinačnom smislu mnogo je argumenata koji potvrđuju tezu da su Bošnjaci najveći gubitnici, odn. da su se Bošnjaci najviše asimilirali u odnosu na druge narode.
Argumentacija je neumoljiva i treba se samo osvrnuti i analizirati koliko smo se  kao narod  otuđili od tradicije i običaja naših predaka. Primjera je na pretek i izlišno je truditi se nekome to dokazivati, jer onaj ko to sam  ne vidi teško je da će vidjeti i kada mu neko drugi podastre argumente.
Ipak, promatrajući problem sa naučnog stajališta postoje opravdani razlozi za zabrinutost zbog postepenog gubljenja identiteta. Očito je da  iz dana u dan kod Bošnjaka slabe identitarni stubovi i opravdanim je postaviti pitanje : šta će se desiti sa identitetom Bošnjaka za nekoliko desetina godina? Analizirajući stanje mi već sada možemo govoriti o  snažnom   procesu asimilacije Bošnjaka koji se odvija na različite načine a posebno  kroz jezik, vjeru, običaje, tradiciju!
Tako iz dana u dan Bošnjaci polagano poprimaju običaje drugih a posljedica toga je  da sve manje ličimo na sebe i postajemo neko drugi. Trend asimilacije je doprinjeo da mnogi Bošnjaci od kolorita, duhovnosti i folklora  ne posjeduju ništa i samo ih ime vezuje za naciju.
Kada pogledamo šta je ostalo od običaja kod  ženidbe, veselja i udaje uočit ćemo da su nestali brojni naši lijepi običaji. Kultura življenja u našem komšiluku izgubila je mnogo od tradicije u situacijama veselja i žalosti ali i u pogledu mjesta i načina stanovanja. Naša nošnja je skoro u potpunosti iščezla!  Vjera i tradicija vjere  postepeno blijedi. Konkretnih primjera je jako mnogo.

Faktori očuvanja identiteta

Ono što zabrinjava više od same asimilacije jeste činjenica da pojedinci i institucije  adekvatno ne reagiraju na pojavu. Stiče se utisak da smo se s time pomirili i da je nepotrebno bilo šta činiti. Šta više u našim obarazovnim institucijama i organizacijama čija misija se svodi na čuvanje identiteta imamo  pojave koje doprinose asimilaciji. Naše škole bi trebale biti jedan od čuvara običaja, tradicije i identiteta a pitanje je koliko obavljaju tu funkciju. Pokazatelj stanja u školi su školske priredbe u nekim školama u čijem programu u potpunosti ili djelimično izostaju sadržaji duhovnog, običajnog i folklorrnog sadržaja. Priredbe nalikuju na karaoke show i stiče se dojam da one nemaju nikakve veze sa kulturalnošću Bošnjaka, o takvim priredbama sam slušao, a nedavno sam na jednoj takvoj i sam  prisustvovao i uvjerio se da u programu nije bilo obilježja tradicije Bošnjaka, nije bilo ilahija, nije bilo folklora i  narodne nošnje. Sva naša tradicija stale je u jednu ili dvije sevdalinke, a to je nešto više od 10% sadržaja dok je ostalo…!
Isti primjer se može sresti u nekim kulturnim ustanovama koje bi trebale da baštine tradiciju naroda.Ipak, i tu imamo  isti problem da se u nekim ustanovama zapostavlja briga o identitetu naroda. Imamo iste pokazatelje na nedavnom obilježavanju godišnjice jedne ustanove. Programski sadržaj bez duhovnosti, folklora i tradicionalnih sadržaja. Ako neće obrazovne ustanove i kulturne institucije njegovati identitet, onda to neće imati ko drugi da uradi, jer one tu postoje zbog toga, a kako sada stvari stoje mnoge ustanove i institucije su zapostavile tu funkciju vrijeme je da se koriguju i misle na njegovanje identiteta.

Porodica sa redom i poretkom

Posebna priča je porodica koja je pod snažnim uticajem asimilacije. Naša porodica je već pretrpjela neke promjene koje su se odrazile na identitet. Puno toga je  poremećeno: počev od odnosa, sistema vrijednosti, običaja . Puno lijepih odlika  koje su krasile porodicu je iščezlo ili iščezava. Tako ponestaje one porodice u kojoj se znalo za red i poredak, u kojoj se njegovalo poštovanje i znalo za stid, u kojoj su se brinuli jedni o drugima, koja je bila oaza ljubavi, topline i poštovanja. Poseban problem ženski svijet uočit ćemo veliku razuzdanost u oblačenju koja je ekstremnija od oblačenja u nekim zapadnim društvima. Na našim ulicama je više golotinje nego li recimo u Njemačkoj, što je nedavno prilikom posjete našem gradu uočio jedan Nijemac. Nije li to paradoks? Šta se to sa nama dešava? Kako je moguće da su nam djevojke golišavije od svojih vršnjakinja u Francuskoj? Neki  ne samo da su odstupili od tradicije, nego su  je potpuno odrekli! Čemu se to nadamo?

Ovim sagledavanjem   našeg  stanja uočava se da je asimilacija zaista jedan od ozbiljnih problema sa kojim se  Bošnjaci susreću, koji ozbiljno prijeti opstanku kulture i koji treba krajnje ozbiljno shvatiti i ne samo to nego i poduzeti određene mjere kako bi se taj proces oslabio. Zato predstoji obaveza  i porodici i školi i kulturnim ustanovama obaveza očuvanja i njegovanja identiteta ali i briga o mladim naraštajima  i nastojanje da odrastaju u ambijentu vjere, kulture tradicije i običaja. Kako je usud Bošnjacima da žive u multikulturalnom okruženju  obaveza nam je da imamo izgrađenu  osobinu kulturne rezistencije- odolijevanja i da tome učimo naše mlade naraštaje.

Mr.sc. Esmir Bašić