Interview

 Gdje bi nam bio kraj kada bi energiju trošili u pravcu ostvarenja boljeg života svih ljudi u ovoj zemlji?!

U pokušaju da nađe odgovore na pitanja zašto je Bosna i Hercegovina   po svim ekonomskim parametrima  najsiromašnija zemlja Evrope i kako aktuelno stanje  beznađa  promijeniti, Kliker. info je pokucao na vrata Ermine Salkičević-Dizdarević, zamjenice  ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH koja na  početku razgovora ističe da su nekada su vrlo lični motivi razlogom općeg društvenog nazadovanja. -Znajući mogućnosti u Bosni i Hercegovini, ljudske, prirodne i druge resurse, određeni pozitivni pomaci bi mogli biti napravljeni čak i u kratkom roku. Neke strukture su toga svjesne i baš zato čine sve da to toga ne dođe jer se onda dovodi u pitanje retorika tih struktura na bazi koje ti isti pojedinci ili grupe opstaju već godinama, da ne kažem decenijama. Čini mi se da je veliki problem ukoliko se neko odvaži i uradi nešto dobro, te time pokaže da može i drugačije, pokaže pozitivan primjer- automatizmom se sve „nefunkcionalne grupe i pojedinci“ takvim jedinstvom obruše na takve jer je njihova vlastita egzistencija u pitanju! Ovdje je vrlo jasna poruka, pozitivnim primjerima i  pojedincima/grupama svi moramo dati više prostora i pažnje, od nas u institucijama do vas u medijima! Samo tako možemo moralisati one koji ispravno promišljaju i djeluju te napraviti kritičnu masu neophodnu za velike, pozitivne promjene u našem društvu, kako u ekonomskom smislu tako i na polju razvoja društva u cjelini-, jasna i glasna je gospođa Ermina Salkićević-Dizdarević.

Kliker: Gospođo Salkičevid-Dizdarević šta je to danas vanjska trgovina Bosne i Hercegovine i kako bi se moglo razumijeti to stanje iz perspektive vašega ministarstva?  

Salkičević-Dizdarević : Salkičević-Dizdarević:  Prema jednoj od definicija, vanjska trgovina je razmjena kapitala, roba i usluga u međunarodnom prometu. Međutim, današnja vanjska trgovina drugo je ime za vrlo složeni mehanizam kojim morate znati upravljati ako želite da vaša ekonomija ide naprijed. Stvari su u Bosni i Hercegovini do to mjere pojednostavljene da se u javnosti misli da se tu radi samo o pukom uvođenju ili ukidanju carina na uvoz ili izvoz roba. Kada takvo shvatanje ima javnost onda se to dobrom komunikacijom može popraviti ili poboljšati. Problem nastaje kada takvo shvatanje imaju ljudi koji bi se po prirodi svog posla morali ozbiljno baviti vanjskom trgovinom i donositi odluke koje de cijelu privredu kretati u pozitivnom smjeru. Pravilno shvatanje vanjske trgovine je preduslov da shvatite važnost Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Također, velika je odgovornost i važnost za odgovorno vođenje ovog Ministarstva zbog specifičnog zadatka koje imamo u svjetlu teških ekonomskih prilika u našoj državi.

Kliker : Skoro dvadeset godina nakon rata BiH se nije uspjela vratiti u predratno stanje kada je u pitanju ekonomski razvoj. Kako objašnjavate ovu katastrofalnu činjenicu?  

Salkičević-Dizdarević :   Razlozi su višestruki i kreću se od onih strukturne prirode do vrlo bizarnih. Strukturni se sastoje u tome da su stvari postavljene krivo ili nisu uopšte postavljene. Probat ću vam dati primjer. Dobro funkcionisanje mehanizma zvanog „ekonomski razvoj“ je kao i funkcionisanje satnog mehanizma.  Svi moraju biti uklopljeni u cjelinu, dobro podmazani i obavljati svoj dio zadatka i nijedan ne može funcionisati sam. Kada to imate, onda sat radi dobro i pokazuje tačno vrijeme. Ako makar i jedan element nedostaje ili ne radi dobro, to dovodi u pitanje efikasnost cijelog sistema pa čak može uzrokovati i zastoj.  U Bosni i Hercegovini je potpuno omalovažena struka. Svi misle da se mogu baviti ekonomijom i da to mogu raditi sami onako ad hoc bez ikakvog cilja i plana. Iako ih stvarnost svakodnevno demantuje, još uvijek to nisu shvatili! Vjerovatno zato što teška ekonomska svakodnevnica bitno ne utiče na egzistenciju pojedinaca koji o tome na ovaj ili onaj način odlučuju. To je ona grupa bizarnih razloga.

Kliker : Ovaj razgovor, nažalost, vodimo u vrijeme svakodnevnih protesta građana  u više gradova  BiH. Građani se otvoreno bune i protestvuju protiv korumpirane, nesposobne i nakaradno postavljene vlasti na svim nivoima. Kako komentirate novonastalo stanje i kako  izbjedi  brojne anomalije vezane za entitetske, etničke i lobističke pritiske i tendencije koje usporavaju našu državu na evroatlanskom putu?  

Salkičević-Dizdarević :    Da, u Bosni i Hercegovini danima traju protesti. Svaki odgovoran čovjek ne može ignorisati glas obespravljenih koji dugo vremena trpe gotovo u svakom aspektu života. Lično vjerujem da je ovo alarm za nužni izlaz iz sadašnje pat pozicije u koju je dovedena Bosna i Hercegovina, a gdje istovremeno ceh te pozicije pladaju u najvedoj mjeri građani, a ne oni koji su doveli do nje. Za opstanak za život mi se moramo okrenuti put ka naprijed, ali moramo biti i potpuno svjesni činjenice ogromnog broja faktora, kako domicilnih, tako i međunarodnih, koji taj put, sprečavaju, usporavaju ili usmjeravaju u pogrešnom smjeru. Gordijevska rješenja iz Daytonskog ustava implementirana na političko-ekonomski prostor naše zemlje uz vrlo nepovoljna ekonomska odgađanja u okruženju, pa i na globalnom svjetskom nivou, samo su nas udaljavala od puta prosperiteta i napretka države BiH. Preplitanje entitetskih i državnih interesa, a da pri tome mnogi nisu svjesni da to moraju biti jedinstveni interesi koji su sublimirani iz različitih nivoa organizacije, dovodili su do apsurda i nemogudnosti implementiranja adekvatnih rješenja od koristi za cijelu državu uključujudi i entiteta i Distrikt. Ekonomija mora prevazidi te apsurde izadi iz političkih okvira nadjačavajući ih ekonomskom potrebom i što je najbitnije rješenjima koja će prevazići trenutno stanje ugroženosti osnovne životne egzistencije.  Ekonomija je ključ!Ovi protesti su vapaj obespravljenih, ali istovremeno i slika pojedinih učesnika političkog sistema BiH kojima ništa nije sveto, kojima je evidentan cilj izazvati anarhiju i na nedemokratski način, van institucija sistema,  pokušati preuzeti vlast, a da pri tome ne nose nikakvu odgovornost za događanja, kao ni obavezu ostvarivanja bilo kakvih rezultata u, na taj način, izazvanim promjenama.Vjerujem da možemo i brzo i uspješno naprijed, uvjerena sam da anarhija ne može donijeti nikome ništa dobro, prihvatam da trebamo svi skupa preispitati svoje svoje djelovanje i aktivnosti, javno iskazati ono što je bilo pogrešno, decidno se obavezati i raditi na otklanjanje negativnosti i nastaviti put jačanja Bosne i Hercegovine, povedanja standarda građana, kao i njihove opde i materijalne bezbijednosti.

Kliker : Često se može čuti konstatacija da BiH ima brojne, ali „uspavane““ mogudnosti kada je u pitanju plasman naših roba i usluga na  svjetsko tržište?  Imamo li mi stvarno šta ponuditi svijetu i da li koristimo stare i nove veze sa zemljama pokreta Nesvrstanih, arapskim svijetom, Turskom … Da li možemo na neki način biti u plodonosnim poslovnim relacijama s drugim državama savremenog svijeta?     

Salkičević-Dizdarević :   Niste pogriješili. Bosna i Hercegovina ima brojne mogućnosti. Iznenadili biste se u kojim sve oblastima. Posebno zbog činjenice da se u javnosti iz ovog ili onog razloga govori gotovo kao mantra o samo nekoliko „velikih“ potencijala,  kao na primjer energetski sektor ili sektor turizma. Mislim da je prije svega potrebno napraviti svojevrsnu „inventuru“ o tome šta stvarno imamo, koliko, kakvog je kvaliteta, i slično. Mi smo mala zemlja i na stranim tržištima se možemo boriti samo kvalitetom. Složit ćete se da rijetko možemo biti cjenovno konkurentni poput proizvoda iz Kine ili imati tolike količine na osnovu kojih ćemo obarati cijene. Optimalna kombinacija usluga i roba traženog kvaliteta su nešto s čime bismo mogli ozbiljno nastupiti na drugim tržištima. Prijateljski odnosti sa nekim državama svakako mogu biti od koristi i to obavezno treba iskoristiti. Ali nedajmo se zavarati! U poslovnom svijetu ta emocija može biti samo popratni efekat kratkog daha. Svi traže svoj interes i to je potpuno legitimno. Zato je možda prva stvar koju moramo uraditi razumjeti pravila igre i početi se ponašati u skladu s tim.  

Kliker:   U Srbiji  je nedavno predstavljen projekat  Beograd – grad na vodi   vrijedan preko tri milijarde dolara. Zanimljivo je da ovu mega investiciju finansiraju Ujedinjeni Arapski Emirati. Zašto ovakvih projekata nema u našoj državi? Zar mi nismo u stanju da ostvarimo poslovnu saradnju s arapskim svijetom? Imamo li mi ikakve poslovne projekte o saradnji s drugim državama i jasnim ekonomskim interesima naše države?   

Salkičević-Dizdarević :  Naravno da smo u stanju i sigurno je da imamo projekte. Međutim, problem u Bosni i Hercegovini je sasvim druge prirode. Investitori očekuju nekoliko stvari kada se odlučuju da li da ulažu ili ne. Među prvima je politička stabilnost, odnosno stabilno i predvidivo poslovno okruženje. Da ste vi na primjer investitor, ne bi vam bilo svejedno ako iz dana u dan morate razmišljati šta de ko i na kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovni odlučiti te na taj način uticati na vaše poslovanje pa čak i gubitke. Drugo, investitor očekuje povrat uloženog novca u određenom vremenskom periodu. Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina u smislu poslovnog okruženja ne nalazi baš na vrhu liste najpovoljnijih zemalja u tom smislu. Ova činjenica bi se dala i zanemariti ako se radi o zaista lukrativnim projektima, ali politička previranja, neozbiljnost pa čak i sebičnost ljudi na različitim političkim pozicijama zaista drži prvu poziciju u odbijanju bilo kakvih ozbiljnijih ulaganja. Također, strani investitori vode računa i o zakonskom okviru koji im omogudava jednostavniji proces ulaganja, unaprijed definisana pravila i sl.  Institucije su te koje se bave ovim pitanjem.  U posljednje vrijeme je jako simptomatično institucionalno blokiranje određenih zakonskih rješenja na nivou Bosne i Hercegovine a koji bi značili povoljnije poslovno okruženje za sve one koji žele investirati. Ovdje mislim na sporazume poput onih o zaštiti stranih investicija, dvostrukom oporezivanju ili javno privatnom partnerstvu… Pitam se zašto!? Da li se to radi smišljeno kako se ekonomija ne bi razvijala i u nedostatku boljeg života za građane Bosne i Hercegovine masu bi „zabavljali“ nacionalističkim porukama a ne radnim mjestima i time određene elite i dalje vladale ili se to radi kako bi se, nedonošenjem zakonske regulative u Bosni i Hercegovini i stvaranjem preduslova za investicije a time i bolji standard građana ove zemlje, pojedinci namjerno bavili uništavanjem vlastite privrede i usmjeravanje tih investitora na zemlje u okruženju gdje opet ti isti pojedinci imaju neki interes?Još jednu činjenicu ne smijemo zanemariti. Ako neko i pod ovakvim uslovima ima velika ulaganja, možda se trebamo zapitati o kakvim se motivima radi?!  

Kliker: Možete li nam redi kakva je saradnja s entitetima i da li na razini entiteta postoji svijest o važnosti državne ekonomske strategije i vanjske trgovine?  

Salkičević-Dizdarević: Iskreno govoredi, za vrijeme od kako obavljam posao zamjenice ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa imala sam priliku uvidjeti sve nedostatke sistema iznutra. Ljudi koji rade u različitim institucijama na svim nivoima a posebno oni na rukovodedim pozicijama, pokazuju sve elemente lokalizma i etnocentričnog razmišljanja i ponašanja. To ne samo da ne donosi rezultate ved postaje autodestruktivno. Da sve bude čak i gore, oni to niti vide niti shvataju! Svaki prosječan student ekonomije de vam obrazložiti da je u procesu globalizacije koji traje ved duže vrijeme, ovakvo ponašanje potpuno oprečno svakoj vrsti napretka pa, usuđujudem se redi, čak i smiješno. Dakle, da odgovorim na vaše pitanje, saradnja sa entitetima nažalost u najvedoj mjeri ima samo formu na kojoj oni institiraju i najčešde nema potreban sadržaj po principu „mi znamo bolje i to bolje samo za nas“.  Također, i razlika je između entiteta, ne samo u ekonomslo-socijalnom smislu nego i načinu ponašanja, tako da je vrlo jasno da jedan entitet vrlo svjesno, rekla bih, ide u ekonomsku krajnost i beznađe sa politikom koju vodi odnosno ne vodi. U takvim okolnostima je teško govoriti o svijesti i strategijama koje bi nam svima omogudile da idemo naprijed u ekonomskom smislu!  Jedna stvar je jasna, Bosna i Hercegovina nije konfederacija dva entiteta i Distrikta!

Kliker: Da li postoje problemi oko miješanja nadležnosti između vašeg državnog ministarstva i entiteta? Da li ova pravno-politička struktura države i dejtonski politički sistem usporavaju i onemogudavaju efikasniji ekonomski razvoj i odnose BiH sa svijetom?

Salkičević-Dizdarević: Ovo je jedno od suštinskih pitanja egzistencionalnog opstanka BiH i kao što sam u svim dosadašnjim odgovorima navodila parcijalna rješenja su samo nužni kompromis, apsolutno nisu podloga održivog opstanka i ona su obično bez ikakvih elemenata koji daju šansu razvoju, izlasku iz krize i rješavanju ogromnog broja nagomilanih problema. Nužnost sistematskih rješenja je više nego alarmantna, svako miješanje nadležnosti je i mogudnost opstrukcije, kočenja rješenja ili prinude na prihvatanje onih rješenja koja su u interesu vrlo malog broja građana, odnosno političkih i drugih elita. Prenos projekata i programa sa političkog na ekonomski nivo je jedini ispravan put, to je jedina garancija da demo improvizacije zamijentiti strategijama i strateškim projektima, podobnost izvršnih struktura, zamijeniti sposobnošču, loš standard boljim jer mi to možemo, mi to imamo u resursima i mi to moramo ukoliko ne želimo da kao nacija nestanemo. Evo, opet se vradam na ekonomiju. „Bijela kuga“ je prisutna u našoj zemlji jer ljudi se ne usuđuju formirati porodicu zbog teške ekonomske slike…gdje to vodi naše društvo za 20 godina? Vrlo bitan  element uspješnosti i povratka BiH  u političke, privredne, kulturne, pa i životne tokove  je zamjena izvršnih menadžerskih struktura iz političko sposobnih u projektno uspješne.Svijet definitivno prioritetno gleda ekonomske interesa, naravno prvo svoje i ako mi stvorimo takav ambijent da zadovoljimo te njihove interese uz zadovoljenje interesa BiH mi smo na putu ekonomskog oporavka. Ako naši nadzorni odbori, top menadžment i svi izvršni organi imaju jasne određene i mjerljive planove i ciljeve i ako budu nagrađeni ili kažnjeni prema ostvarenim rezultatima, sposobnost de na koristi BiH nadvladati podobnost. Ali opet moram naglasiti sve ovo je usko povezano za sistematskim rješenjima, ne bježedi od pojedinačnih odgovornosti, propusta, oni su interni i samoreorganizacijom otklonjivi, ali bez sistemskih rješenja za koje je neophodna volja svih u Bosni i Hercegovini, ali mnogo više od međunarodnog faktora mi ne možemo dodi do kvalitetnog i trajnog rješenja

Kliker: Šta se krije iz konstrukcija „zajedničke institucije“ i „entitetska nadležnost“? Da li vam takve konstrukcije smetaju u radu?

Salkičević-Dizdarević: Kao neko ko obavlja funkciju izvršne vlasti u Bosni i Hercegovinu i neko ko je položio zakletvu u Parlamentu Bosne i Hercegovine, mislim da je prva i osnovna stvar da se svi pridržavamo Ustava Bosne i Hercegovine i njezinih zakona. Shodno tome, u formalno-pravnom smislu, postoje samo „Institucije Bosne i Hercegovine“. Naravno da su one zajedničke jer predstavljaju sve nas: sve građanke i građane kao i sve narode u Bosni i Hercegovini. Ako neko ipak pokušava da pored ustavne kategorije uvede neku novu, rekla bih bezličnu kategoriju, koja za posljedicu treba imati omalovažavanje pa čak i negiranje države Bosne i Hercegovine onda treba imati na umu da je to ne samo protivustavno ved da postoje snage u državi koje su takvo ponašanje prozrele i koje de se znati odgovarajude ponašati u takvim situacijama. Što se tiče izraza „entitetska nadležnost“ u njemu ovako posmatranom opdenito nema ništa sporno. Ono što jeste sporno je vrlo isključivo shvatanje i tumačenje nadležnosti kao takve. Ustav Bosne i Hercegovine jeste Aneks Mirovnog sporazuma i jeste jedan od kradih u svijetu ali kada ga pažljivo pročitate (uključujudi i duge anekse Dejtonskog mirovnog sporazuma) vidjet dete da stvari nisu ni izbliza tako jednostavne u smislu nadležnosti kako to neki žele prikazati. Dodatno, ved neko vrijeme su primjetne tendencije, čak i među visoko pozicioniranim službenicima u Institucijama države Bosne i Hercegovine da dovode u pitanje tzv. „direktne“ nadležnosti države i pokušavaju ih djelimično ili potpuno prenijeti na entitete. Čovjek ne može a da se ne zapita gdje bi nam bio kraj kada bi umjesto destruktivne energije koju neki ljudi ulažu na dnevnoj osnovi za rušenje onoga što se nikada neće moći srušiti  kada bi samo dio te energije bio usmjeren u pravcu ostvarenja boljeg života svih ljudi u ovoj zemlji?!

Kliker: Kako bi po vašem mišljenju trebalo organizirati vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH u ovome političkom i povijesnom trenutku? Da li smo svjesni važnosti ovoga ministarstva za dražvu BiH?

Salkičević-Dizdarević: Krenut du od zadnjeg pitanja. Ne, mislim da apsolutno nismo svjesni važnosti ovog Ministarstva ne za Bosnu i Hercegovinu ved za privredu Bosne i Hercegovine. Čak i u ovako postavljenom okruženju, sa kompleksnom ustavnom strukturom države i nekada vrlo suprotstavljenim političkim snagama, ovo Ministarstvo ima kapacitet biti vodedom snagom u ekonomskom oporavku i daljem napretku, uz puno uvažavanje i uključivanje drugih resornih institucija u Bosni i Hercegovini. Ukoliko postoji zajednički interes, a vjerujem da postoji, onda je mogude svim snagama povudi naprijed. Istovremeno, treba tražiti rješenja za pitanja u kojima postoje neslaganja ali to nikako ne smije biti izgovor za nerad na drugim poljima.

Kliker: I za kraj ovog razgovora recite nam ima li naše bosanskohercegovačke dijaspore u planovima vašeg ministarstva? Ili – da li iz bosanskohercegvoačke dijaspore ima signala za neke ekonomske, trgovinske ili bilo kakve poslovne poduhvate u BiH? Kako pokrenuti dijasporu i njezine potencijale za BiH?

Salkičević-Dizdarević: Radeći u ovom Ministarstvu naučila sam da treba izbjegavati generalizaciju i paušalne ocjene. Bosanskoercegovačna dijaspora je sigurno snaga na koju računamo i koja je bitno zapostavljena u mnogim sferama našeg društva. Svejedno, ne treba biti nerealan i očekivati da ljudi baziraju svoje poslovne odluke na osnovu činjenice da se radi o njihovoj domovini. Treba biti potpuno iskren i pragmatičan. Mi ne trebamo stvarati dobre poslovne uvjete za bh. dijasporu niti bilo koju drugu  grupaciju posebno. Naš zadatak je nešto što moramo obaviti za sebe najprije, kao ozbiljni i odgovorni ljudi. Kada do toga dođe, vjerujemo da de i uspješni ljudi iz bh. dijaspore to prepoznati i dati prednost svojoj domovini u odnosu na neku drugu zemlju. Institucionalno, koliko znam kroz određene sastanke koje sma imala, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine se bavi određenim aktivnostima vezanim za našu dijasporu.  Ovdje želim podsjetiti da se kolokvijalno pojam dijaspore često izjednačava sa izbjeglim i raseljenim licima i da se ovaj pojam veže za sve migracije nakon agresije na našu zemlju. To nije ispravno jer dijaspora je puno širi pojam i u stvarnosti predstavlja sjajnu polugu za matičnu zemlju. Mogu redi da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine i ja u kapacitetu zamjenice ministra bila sam i ostadu na raspolaganju svima koji želedi dobro sebi žele dobro Bosni i Hercegovini, bili oni u zemlji ili u inostranstvu. Imala sam sjajna iskustva kroz projekte prezentacije bosanskohercegovačkih potencijala u organizaciji mladih iz naše dijaspore, u Austriji i Velikoj Britaniji.  Moram priznati da sam u isto vrijeme bila jako sretna što se naša zemlja može pohvaliti takvim entuzijazistima i profesionalcima a onda opet jako tužna jer naša djeca nisu imala priliku da pokažu šta mogu u vlastitoj domovini.  Divim se prije svega njihovim roditeljima koji su ih naučili ko su i odakle su, a njima se divim jer znanjem, stručnošdu i poštenjem brane boje svoje zemlje i duboko vjerujem da de dodi vrijeme kada de takvi ljudi imati svoje mjesto i u bh.društvu ne samo u vrijeme izbornih kampanja nego u vrijeme kada budemo radili dugoročne projekte i strategije!