Vučić jučer, danas, sutra

Nema dileme da se u ovom trenutku među najmoćnijim i najkontraverznijim političarima Balkana nalazi ime Aleksandra Vučića. Od trenutka kada je izabran za premijera Srbije, kod mnogih posmatrača izaziva nedoumice, kako da ga percepiraju. Zapitanost je potpuno opravdana kada se ima na umu činjenica da se radi o političaru koji je izveo najveći salto mortale u političkom djelovanju, mijenjajući ne samo stranku nego i ekstremističke političke stavove. Radi podsjećanja Vučić je dojučer bio dugogodišnji član ultra desničarske Srpske radikalne stranke, koja je svojevremeno bila najekstremnija partija u Srbiji, i koja je prepoznatljiva po tome što su se njeni članovi zalagali i borili za ideju velike Srbije. I ne samo to nego u ratu je bio veoma aktivan, rame uz rame sa haškim osuđenikom Vojislavom Šešeljom obilazio je ratišta u Bosni i Hrvatskoj, podstičući na borbu i istrebljenje nesrpskog stanovništva. Posebno će ostati upamćen po tome što je javno pred kamerama u Skupštini Srbije izjavio: „Ako vi ubijete jednog Srbina mi ćemo stotinu muslimana“. Kratko rečeno Vučić je dojučer bio personifikacija tamne strane srpske politike, oličenje ultra nacionaliste, šoviniste i neko ko je svojim djelovanjem nanio veliku štetu nesrpskom stanovništvu. Reklo bi se loš da ne može gori!
Međutim, Vučić se danas pokušava predstaviti u novom svjetlu/ruhu u čemu barem za sada djelimično uspijeva uglavnom u deklarativnom smislu, dok je za suštinsku promjenu potrebno jako mnogo pozitivnih djela kako bi se izbrisala jednakost između Vučića jučer i danas! Ovaj Vučić kakav nam se danas ukazuje čini napore da se „distancira“ od svog ranijeg političkog djelovanja sada u maniru pacifiste i nekoga ko pomiruje, spaja i zalaže se za koegzistenciju. Zapaljiva nacionalistička retorika u ovom trenutku je čini se stvar prošlosti!
Upravo su ovo neki od argumenata koji podstiču dilemu s početka. Jer opravdano je se zapitati da li je ovdje riječ o istinskoj transformaciji ličnosti ili je u pitanju neka nova podvala/strategija? Treba naglasiti da smo u kratkom vremenskom periodu imali priliku upoznati dva tipa u jednoj ličnosti. Tako Vučić jučer i Vučić danas se razlikuju po svom političkom habitusu. S pravom bi mogli govoriti da se radi ustvari o dva Vučića, ovom danas koji je protutip onom jučer odn. jedan je altruista, a drugi pacifista. Pravo je pitanje ko je od njih dvojice orginal ili kako da shvatimo ko je sada pravi Vučić? Ova dilema važi za Zapad, ali i za sve susjede Republike Srbije, pa samim tim i Bošnjaka koji su platili visoku cijenu u proteklom ratu, preživjevši genocid. Naravno da se to pitanje tiče i samih Srba, ali ne u mjeri u kojoj se to tiče nesrpskog stanovništva. Dobar dio Bošnjaka kada je riječ o Vučiću nema stava, dok ima i onih koji su ga prihvatili, ali ima i onih koji mu prilaze veoma oprezno bez zalijetanja čekaju da vrijeme pomogne u odgovoru na pitanje kojem Vučiću vjerovati? Nije nebitno spomenuti da je dojučerašnji Vučić mnogo stariji od današnjeg Vučića i da ovaj današnji mora djelima dokazati da je on pravi, a ne onaj ranije, isto onako kako je se dojučer zalagao za veliku Srbiju, tako i danas djelima treba da dokaže da poštuje druge narode, da priznaje granice susjednih država, da ljude ne djeli po boji kože i naciji tj. da jedan Srbin je isto što i jedan Bošnjak, a ne jedan Srbin je vrijedan kao stotinu Bošnjaka, kako je do jučer govorio. Analizirajući njegovu retoriku i djela danas mi možemo govoriti da su se desile neke pozitivne promjene više na nivou retoričkog, a manje kroz djelovanje. Nama iz bosanskohercegovačke perspektive treba više djela koja će potvrditi da je riječ o istinskoj transformaciji, što u ovom trenutku nedostaje ili je rano za takvu vrstu procjena.
Jedna posjeta Sarajevu je simboličkog značaja. Da bi Bošnjaci i Hrvati stekli kakvo takvo povjerenje onda se mora uraditi mnogo, mnogo više. Dobro je što je član Predsjedništva Bakir Izetbegović prihvatio saradnju ali nije dobro što se nije napravila veća distanca i rezerva prema Vučiću. Također, i sam protokol je trebao biti nešto drugačiji. Sama posjeta bolnici i uručivanje nekakvog aparata je krajnje cinično djelo kada se ima na umu da je Vučić bio na strani politike koja je u Sarajevu poubijala oko 1600 djece! Moralnije bi bilo da je posjetio Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva i tamo uputio izvinjenje zbog žrtava! Vučić je bio na čelu kolone koja je sijala strah i mržnju, upravo zato je bilo važno da baš on uputi izvinjenje stradalim žrtvama. Međutim ni riječi nije bilo o prošlosti drugim riječima: „Šta je bilo i bilo je ideja velike Srbije, etnička čišćenja, genocid nad Bošnjacima su stvar prošlosti. To što je izvršena agresija na našu Državu nije ništa “! Dakle, nema ni riječi o prošlosti, niti jedne jasne poruke osude te politike što zapravo daje da se misli kako se nova politika Beograda nije jasno distancirala od mračne prošlosti, što bi značilo da se i dalje zalažu za neke od ciljeva iz tog vremena! Nije slučajno što je u novoj politici Beograda, koju personificira Srpska napredna stranka u svom programu sve do Vučićeve posjete Sarajevu, stajalo da je jedan od njenih ciljeva ujedninjenje Srbije i RS!
Mi znamo kakav je Vučić bio jučer i kakav je danas! S obzirom na sklonost radikalnim promjenama politike, opravdanim je se zapitati kakav će biti sutra? To je pitanje koje ne treba zanemarivati i potpuno je jasno da je moguće da se vrati staroj politici, kao što je moguće da ostane dosljedan ovoj novoj? Treba biti veoma oprezan i čekati da se vidi na djelu da li se radi o istinskoj transformaciji ličnosti i politike ili nekoj novoj taktici. Treba se pribojavati nespornih činjenica koje ukazuju da je promjena njegove politike pragmatske prirode i da se ne može govoriti o suštinskoj transformaciji ili otklonu od ranijih političkih ciljeva. Otuda i sa procjenom Vučićeve politike sutra treba biti veoma oprezan sa značajnom distancom pratiti šta radi, a ne šta govori! Za sada kada je u pitanju Bosna i Hercegovina stvari su na početku još uvijek je puno riječi a malo djela.

Mr.sc. Esmir Bašić