TESANJ.NET stranica grada
Na zagrebačkom portalu Autograf Željko Ivanković objavio je tekst pod naslovom: Udari na PEN centar BiH u kojemu je polemizirao sa dijelom sarajevskih medija. Sa Ivankovićem nemam namjeru polemizirati, niti bih pisao o polemikama u bosanskoj javnosti o PEN centru BiH da se u njima ne zloupotrebljavaju imena onih koji na zadnjoj PEN-ovoj izbornoj skupštini nisu izabrani u članstvo ove organizacije. Rade to, dakle, svi: i novinari, pretvoreni u advokate Abdulaha Sidrana, Ivanković ih s pravom određuje poluobrazovanim, i oni koji nisu izabrani, pa dižu ideološku halabuku oko PEN, kao npr. Džemaludin Latić, ali i sam Ivanković kada pominje Amira Brku nastojeći njegov neizbor pretvoriti u neki argument kojim bi opravdao PEN BiH. U tom smislu Ivanković tvrdi: Pa, pobogu, ima li išta normalnije nego da ljudi, ako već imaju priliku birati – biraju. I što je tu sporno? Izabrali su! I kad su izabrali, oni bi onda one koji su sebi izabrali društvo optužili što baš njih nisu izabrali. Pa ne žele ih! A ako te netko ne želi, koji je to đavo koji čovjeka još uvijek tjera da pošto-poto želi s njima? Suludo! Da ti i takvi imaju imalo dostojanstva i samopoštovanja, rekli bi: ”O.K. Hvala i zbogom”.
Pa, nije PEN bračna zajednica, da se nekoga u njega bira po željama. Kao javna organizacija pisaca, kritičara, izdavača i prevoditelja, PEN ima i javnu odgovornost, te u skladu s tim mora pri izboru članova voditi računa o kriterijima za izbor, a ne željama svoga članstva. Jesu li i ostali članovi PEN-a mislili kao Ivanković i glasali ne prema kriterijima, nego prema ličnim željama? Na osnovu samog izbora, čini se da jesu, što ukazuje na to da je hajka koju je protiv PEN-a vodio Abdulah Sidran prouzročila krizu u kojoj su se pogubili temeljni kriteriji, a namjesto u njih u prvi plan izbili su lični odnosi. Otprilike onako kako mi to prije neki dan rače jedan sarajevski pisac, sa bijesom u očima: „Šta ti podržavaš onog Brku, a on je nas otjerao iz Društva pisaca?“ Neću navoditi njegovo ime, nije ni važno, ali ako su se neki sukobi iz Društva pisaca BiH prenijeli na PEN, onda to pokazuje da su lični odnosi, a ne kriteriji na koje članove PEN obavezuje njegova povelja, mogli utjecati na ono što Ivanković naziva željama. Kada tom piscu postavite pitanje: da li Brka ispunjava kriterije za izbor u PEN, on slegne ramenima i prizna – da ispunjava.
E, u tome i jest kvaka. Ispunjava kriterije, ali ne i nečije želje. A one nikako ne bi smjele biti presudne u glasanju za izbor novih članova ni jedne spisateljske organizacije, a pogotovu ne PEN-a. Osnovni kriterij za to je da li onaj koga se bira prihvata Povelju PEN-a, ili ne, i da li se u svom djelovanju o nju ogriješio. Ako nije, a ima pri tom iza sebe važno književno, prevoditeljsko, esejističko, kritičko, ili neko drugo djelo, onda on treba biti primljen u PEN, bez obzira ne želje članstva. A ako se članstvo vodi prema željama i lične odnose stavlja u prvi plan pri glasanju, a ne kriterije pisanja i uvažavanja Povelje PEN-a, onda ono negira principe na kojima se počiva organizacija. Kao zajednica neistomišljenika, PEN mora štiti slobodu stvaranja i pluralnost mišljenja. On ni na koji način ne smije osporavati razlike u mišljenju i djelovanju svojih članova, ali također ne smije dopustiti zloupotrebu slobode govora. Kada se to ima u vidu, jasnim postaje koliko se članstvo PEN-a svojim biranjem po željama ogriješilo ne samo o Amira Brku, sjajnog pjesnika, prozaistu i kulturnog povjesničara, ili o Milenka Stojčića, romansijera i prozaistu. Brka jest kritizirao djelovanje nekolicine članova PEN-a, ali nije kao Sidran doveo u pitanje osnovne postulate Povelje. Sidran je, ne zaboravimo, optužio Gorana Simića za krvno srodstvo sa generalom Vojske Republike Srpske i nedovoljan patriotizam, u istom tekstu brušio se i na nekolicinu pisaca koji su živjeli u Sarajevu pod opsadom zbog, kako je naveo, nedovoljnog patriotizma, ističući pri tom svoj, baš kao da je puškom branio BiH. Latić, pak, svako malo PEN-u pripisuje antibošnjačku zavjeru, velikosrpsku ideološku pozadinu i nekakav nastavak kolonijalne politike prema BiH. On se u javnom prostoru ukazuje kao mjera bošnjaštva i bosanskog patriotizma, a iz Ljubljane je sa bezbjedne distance u toku rata laprdao o djeci iz mješanih brakova, ili oslobađao Sarajevo od njegovih branitelja zato što za Novu godinu piju pivo.
Trpati Brku u takva kontekst, krajnje je stupidno i maliciozno. Baš kao i ne izabrati Milenka Stojčića, jednog od najplodnijih bosanskohercegovačkih pisaca u članstvo PEN-a.
PEN-a su prigovara da u krizi zato što iz njega istupilo nekoliko članova. Jedan zato što je u intrevjuu datom njemačkim novinama tvrdio da je Radovan Karadžić žrtva historije. Na kozeriju koju je tim povodom napisala ugledna sarajevska pjesnikinja odgovorio je napuštanjem PEN-a BiH. Drugi je izašao zato što njegovi kandidati nisu primljeni u PEN, a znao je taj pisati raznorazne homofobne rečenice reagirajući na PEN-ova saopštenja o homofobnim praksama u BiH. Dvojica ljudi o svom izlasku iz PEN-a šute. Da, i Sidran je svojedobno izašao iz PEN-a, zato što ga ova organizacija nije branila od teksta Nagorke Idrizović. Pa nije Nagorka Idrizović nekakav rigidni politički režim, da ga PEN brani od nje. Ona je samo obična novinarka, loša kao i većina drugih, i vrhunski poluobrazovana, kao i većina drugih.
U takvu kaljužu uvlačiti Brku ili druge kandidate koji nisu izabrani u PEN, znači pristati na mjere koje kaljuža diktira. No, osnovno je pitanje je li kaljuža utjecala na glasanje pri izboru novih članova. Ako jest, onda PEN mora hitno izići iz nje. Tamo se bira po željama, a u PEN bi se to moralo činiti prema kriterijima koji proizlaze i njegove povelje. Činjenica je, pak, da na zadnjoj izbornoj skupštini u PEN nisu izbrani neki kandidati koji to po svemu zaslužuju.
Enver Kazaz
(Izvor: Tacno.net)
