Ove sedmice bili smo pocastvovani razgovorom sa Medinom Hadzic – mladom i uspjesnom estradnom umjetnicom iz Tesnja, koja je stekla veliku popularnost sirom Bosne i Hercegovine. Medina nam opisuje na svoj nacin kako je uspjela osvariti svoje snove, svoje zelje, svoja nadahnuca…
Na početku intervjua želim ti se zahvaliti na izdvojenom vremenu. Naše čitatelje zanima ko je Medina Hadžić?
Hvala vama na pozivu i ukazanoj prilici da mlade eksponirate i popularizirate nasoj široj javnosti. Isto tako, hvala vam u ime mladih ljudi kojima ste postali jedinstven Centar na podrucju opcine Tesanj i sire koji rjesava probleme mladih.
Trenutno sam studentica druge godine Psihologije Filozofskog Fakulteta u Sarajevu, solistica sam Aka_Demije Pink Panter i članica Bosanskog Pozorišta Tešanj. Ali, prije svega sljedbenik snova. Jako jako uživam u muzici i mogu reći da je pjesma moj život.
Poznata si u Tešnju a i diljem Bosne i Hercegovine i kao estradna umjetnica, što sam naveo u samoj najavi, a kao i glumica. Od kada datira ljubav za umjetnošću i kreativnošću?
Pa vjerujem da se čovjek sa tim rodi. Kao veoma mala djevojcica, pokazivala sam interes prema raznim kreativnim aktivnostima. Ovdje prije svega isticem glumu, sport, pjevanje i pisanje. To je ono što me ispunjava, scena mi pruža da budem šta god poželim u jednom trenutku.
Zelim spomentui muziku, koja priča sve ono što ne mogu reći, a o čemu je ponekad nemoguće šutiti. Ona nikad ne prepušta ni komediji ni tragediji posljednju riječ. Za mene je muzika kreda na ploči života. Bez nje, sve je prazna tabla.
Da li vam ova sredina u kojoj živite danas, postaje „tijesna“ da razvijetu svoju karijeru?
Uopšte ne. Kada čovjek nešto voli u bilo kakvoj sredini i okruženju može da razvije svoju karijeru. Ali jako cijenim one umjetnike koje nikad nisu stavili sebe ispred umjetnosti. Što se tiče Psihologije koju studiram voljela bih da je više cjenjena u BiH za razliku kako je u ostalim državama. Ali vjerujem da će se to promijeniti. To je nauka koja je potrebna društvu i na odlazak kod psihloga gledajte kao na početak zbližavanja sa samim sobom.
Harizmatična, sposobna, lijepa, uspješna, pozitivna… tako govore vaši prijatelji i kolege. Šta bi ti rekla o sebi a što te najviše opisuje?
Trudim se da uvijek budem nasmijana, pozitivna i društvena i da tu svoju pozitivnu i kreativnu stranu prenesem na druge. Lijep je osjećaj kad znaš da si nekoga nasmijao ili obradovao.
Da li si se ikada plašila neuspjeha i koji su tvoji zivotni uzori?
Svaki čovjek ima svoje uspone i padove u životu. Ja svaki svoj pad zapisujem na ledu i čekam da ga sunce ogrije. A svaki svoj uspjeh zapisujem na zvijezdanom nebu i čekam da noć padne.
Za mene su najveći uzori moji roditelji, nisu za novina, ali šta će im, kada su oni veći od toga.
Spomenut ću još par osoba koje na mene ostavljaju jak motivacioni utjecaj. Bukovski i Paolo Coelho(Koeljo) kao pisci. Kaliopi, Phil Collins, Julia Stone kao glazbenici. Volim reći da su i moji prijatelji ponekad uzori. Zaista one prave mogu nabrojati na prste jedne ruke i to je sasvim dovoljno ali iskrenost i dušu koju posjeduju svrstava ih u one ljude od kojih mogu uvijek nešto novo naučiti.
Mlada, uspješna pa još i iz Tešnja. Šta je recept za uspjeh?
Slijedite svoje snove jer nikad ne znate šta novi dan nosi. Volja i upornost prevazilaze sve nedaće. Živite život punim plućima! Posvetite se sebi, ali i drugima. Njegujte hrabrost i iskrenost.. Radujte se, ali i obradujte nekoga.
Ko je tvoja najveća podrška?
Na prvom mjestu je moja porodica, smatram da niko na ovom svijetu ne može zauzeti majčino mjesto, tu su moji prijatelji i kolege i naravno moj profesor Almir Hukelić –Aka koji mi je pružio priliku da budem dio njegove muzičke AkaDemije Pink Panter.
Možeš li nam reći nešto vise o tvojoj saradnji sa popularnom pop pjevačicom Kaliopi?
Sa Kaliopi sam stupila u kontakt kada sam prije par mjeseci osvojila prvo mjesto u interpretaciji njene pjesme “Mrvica” na njenom Internacionalnom Kaliopi Fan Festivalu. Kao mala uvijek mi je bio san da zapjevam sa Kaliopi jednog dana i ko bi rekao da se snovi tako brzo ostvaruju. Mjesec dana nakon festivala Kaliopi je održala koncert u Sarajevu. Na moju veliku sreću i oduševljenje pozvala me da zapjevam sa njom dvije pjesme na koncertu. Sreći nikad kraja. Kao pobjednica dobila sam putovanje u Makedoniju i druženje sa Kaliopi. I baš ovog mjeseca trebam da idem. A to što me tamo očekuje je iznenađenje. Vjerujte koferi su već spremni. Ono što mi se kod Kaliopi najviše sviđa je to, što ona nije svoj vrhunac samo dosegla pjesmom “Rođeni” pa onda na Eurosongu, već što ona iz dana u dan nešto nam novo nudi, vrhunac njene karijere ne leži u njenom glasu, već u njenom srcu i duši, a duši nema kraja.
Šta misliš u kakvom su položaju mladi u Bosni i Hercegovini?
Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini nalaze se u jednom zapostavljanom polozaju, u kojem su oni mnogo inferiorni na ono sto im sve dogadja u zivotu. Oni moraju poceti stvarati sebi uslove, tj. sami sebe pokrenuti. Nazalost, danas vidimo da dosta mladih i perspektivnih ljudi odlaze na studije van Bosne i Hercegovine i tamo ostaju nakon studija, jer nemaju sve potrebne uslove u svojoj zemlji. Svi skupa moramo stvoriti vece uslove i dati priliku mladim ljudima. Moramo uciniti sve da im pruzimo priliku da iskoriste svoje potencijale, te da to ne bude razlog trčanja u druge zemlje i onda njima opet sa svojim talentom donositi slavu, utjecaj, novac. Kažu ipak je lakše pobjeći nego ostati i učiniti da se stvari promjene. Često čujem kako neki govore da je neko mlad za nešto a onda kada ostari kažu mu da je njegovo vrijeme prošlo.Smatram da nije sve u svoje vrijeme, već je sve u tvoje vrijeme.
I na kraju ovog inspirativnog razgovora, koja bi bila osnovna poruka mladim ljudima?
Budite dobri pisci svoga života, jer vaš život je vaša knjiga. I čitajte malo više sebe,a malo manje druge.
(Preuzeto od IECM.webs)