TESANJ.NET stranica grada
Za sami početak razgovora da nam nešto kažete o sebi?
Nezahvalan zadatak govoriti o sebi, a ne biti subjektivan bez da se samo spomene ime i prezime. Aiša Zaimović rođena prije 33 godine u Sloven Gradecu, osnovnu školu i srednju školu završila na području općine Tešanj. Do diplomski studij na Univerzitetu Apeiron u Banja Luci, ekonomista po struci, živim u Tešnju, radim u susjednoj nam općini Doboj Jug. Za sebe često kažem da sam bez konkurencije, a zato dobijem onaj prijekoran pogled. Ne, ne svakako nisam narcis ako te riječi ”bez konkurencije” stavimo u kontekst suštine i jedine istine čovjekova života jer On (Bog) nas je stvorio takve. Svaki čovjek jedinstven na ovom svijetu nema dvojnika i sve dok posjedujemo jedinstvene otiske prstiju jedinstveni smo pod svodom Božijim. To podrazumjeva da se ne takmičim ili upoređujem s drugima već sama sa sobom da budem bolji čovjek sutra nego što sam danas, sa stalnom težnjom ka više tz. da takmičim se sama sa sobom, i mislim da ćete se i vi složiti da kada kažem da smo bez konkurencije to zaista i stoji. Pri tome nikada ne mislim na sebe kao nešto više veće vrijednije od drugih. Smatram da sam mlada žena otvorenog uma, istinoljubiva i bezuslovno insistiram na njoj, sa istančanim osjećajem za druge, volim da volim,i volim apsolutno svako božje stvorenje … to sam ja.
Čime se sada trenutno bavite?
Hmm, moram reći da mi je to jako teško pitanje, i čini mi se da gotovo nikad nisam razmišljala o tome u smislu da pobrojim sve obaveze, a gotovo je to i nemoguće jer u onom momentu kada nešto od obaveza privedem kraju, preuzimam neku novu obavezu, novi projekat za realizaciju. Moram reć da imam jako duge i naporne dane pa od 24h često sam 20h budna i u obavezama kako ličnim tako i profesionalnim. Trenutno radim pri Ministarstvu finansija –Poreznoj upravi ispostavi Doboj Jug, u zadnje vrijeme dobar dio vremena mi uzima i nastavak formalnog obrazovanja koje je već neko vrijeme zauzima primat u mom životu, osim toga nastojim i dodatno poboljšati svoje znanje i unaprijediti vještine kojima vladam kroz učešće na raznim dodatnim edukacijama vezane za unaprijeđenje komunikacionih vještina. Nakon toga i moja ljubav i još uvijek samo hobi muzika trenutno sam član grupe muzičara iz Doboja sa kojima radim na obradama sevdalinki i nadam se ako Bog da, da ćemo uskoro rezultate našeg rada ali prije svega i neizmjerne ljubavi koju ulažemo pokazati i u našem gradu.
Odakle Vam ljubav prema muzici?
Ja sam prava bosanka, a bez sevdaha ne živi bosanac- tako kaže jedna od pjesama za koju je uvriježeno mišljenje da je sevdalinka. Ljubav prema muzici kao dijelu umjetnosti seže od najranijeg djetinjstva ona je neizostavni dio mene.
Koju muziku najvise volite da pjevate?
Onu koja dotakne čovjekovu dušu koja može da inspiriše i probudi najnježnije tanane osjećaje, prije svega tu mislim na duhovnu muziku ilahiju i kasidu koju ja volim da pjevam, ali i na obilježe bosanskohercegovačkog muzičkog bitisanja na ovim područjima sevdah. Sevdah mogu pjevat, razumjet i dopustit da vas te note apsolutno preplave svojom ljepotom samo oni koji znaju voljet koji znaju sevdisat.
Nastupli ste u Omladinskom ansamblu Tešanj kao vokal pa nam recite nešto o tome?
Da, bila sam u prvom sastavu fudbalskim žargonom rečeno u kojem su bili mladi ambiciozni ljudi, koji su željeli osvježiti svakodnevnicu u našem gradu, učiniti sevdah neizostavnim u svakoj prilici, mislim da to naš grad i zaslužuje, a gdje je mjesto duhovnoj muzici i sevdahu ako ne u Tešnju i našoj čaršiji koja gaji dugogodišnju tradiciju u tome, osim toga iznjedrila je i velikana bosanskohercegovačkog sevdaha, velikog čovjeka koji je cijelim svojim bićem volio sevdah rah. Omer Pobrić. Mislim da smo u tome uspjeli prije svega jer su većina tih mladih ljudi, razvili krila i samostalno su počeli pjevati i širiti dobre note kao što su: Medina Hadžić, Nedim Hasanić i drugi ne želim da bilo koga izostavim, jer sva ta djeca, ta divna stvorenja su pravi dragulji našeg grada.
Aktivni ste član zajednice prisutni u raznim udruženjima kao i u društvenom životu?
Smatram da je jako bitno biti društveno koristan, pri tome ne mislim samo kao član nekog udruženja već i kao pojedinac, iznimno je važno da služimo drugima, da im pomognemo kad god da se nađemo u prilici, od toga da pomognemo staroj komšinici da ponese stvari iz trgovine pa do konkretnih koraka da nekom ublažimo bol, pomognemo u nevolji koliko god smo u mogućnosti… to me čini i sretnom i ispunjenom. Što se muzike tiče zbog ljubavi prema muzici, bosanskohercegovačkom bošnjačkom melosu sevdahu, ilahiji i kasidi, već dugi niz godina pokušavm svojom inpretacijom da je afirmišem i približim ljudima onako kako je ja volim doživljavam.
U periodu od 2001- 2009. godine bila sam solista hora Biser, također bila sam član gradskog hora Tešanj, te sam nastupala i za Omladinski ansmbl Tešanj. Učestvovala sam na niz manifestacija na cijelom području općine Tešanj. U zadnjih godinu zajedno sa UG Mostovi prijateljstva iz Zenice radila sam na promociji kulture i kulturne baštine bosanskohercegovačkih naroda i njihove muzike kroz projekat ” Večeri bosansko -turske kulture”, podržan od vojnog atašea i Ureda za kulturu pri ambasadi republike Turske u BIH. Projekat je promovisan kroz niz Bosanskih gradova: Visoko, Vareš,Vitez,Jajce, Zavidovići, Žepče, Doboj Jug, Bosanski Novi itd. Posljednji nastup imala sam u povodu bajramskog koncerta ” Nek mirišu avlije” na kojem je naš tešnjak Nedim Hasanić promovisao svoju prvu ilahiju,kao dio potpore tom mladom i meni dragom insanu.
Koji je Vaš moto u životu?
Ogledalo – čovjek je čovjeku ogledalo u ljudima možemo vidjeti samo ono što je refleksija nas samih u ogledalu vidimo svoja fizička tijela u drugim stvorenjima ogledamo vlastita bića, ono šta mi zaista jesmo. Nastojim prihvatiti u životu sve s radošću, dobro jer me inspiriše da budem još bolja, ono manje dobro jer me trenira uči i savjetuje. U životu se ništa ne dešava slučajno za sve postoji razlog ponekad nismo u stanju da isti spoznamo.
Mladim ljudima u našoj državi šta bi poručili i dali savjet?
Nekako imam osjećaj da velika većina mladih ljudi dezorjentisana i ne motivisana za bilo što i ne vide budućnost. Možda je najbolja poruka koju možemo im dati da sve što im treba nalazi se u njima apsolutno svi resursi. Prva zadaća im je da uče da steknu formalno znanje ono je bitno, ali ne i najvažnije, onaj ko traži znanje naći će ga na svakom mjestu, njihovo sticanje znjanja ne smije stati sa krajem formalnog obrazovanja, neka nastoje steć primjenjiva znanja neka ovladaju vještinama, budu najbolji u onome što rade, jer samo biti od onih najboljih u svom poslu jeste garancija uspjeha i danas ali i u budućnosti bez obzira bili automehaničari, muzičari, naučnici to je recept ne samo za biti uspješan već i za živjeti život. Neka slušaju svoje srce svoj instikt neka nikad ne dozvole da im nametnu lažne vrijednosti zbog kojih možda danas mladi i jesu klonuli duhom i lutaju, možda danas se prividno čini da istina, pravda, poštenje i vrijedan rad nisu na cijeni, niti da su poželjni, jer ljudi koji ih posjeduju teško ili nikako ne uspijevaju, ali to su kvalitete koje će ih svakako na duge staze učiniti i uspješnim i sretnim i zadovoljnim, ispunjenim ljudima.
Hvala Vam na odvojenom vremenu i sve najbolje?
Hvala Vama, bila mi je izuzetna čast i zadovoljstvo biti dio projekta kojeg radite, hvala vam što ste procijenili da treba da postanem mali dio vaše povorke. Izuzetno sam uživala dajući ” kratke” dogovore na vaša pitanja, ah tako vam je kad žene pitate, vjerujem da bi na ista pitanja muški odgovori vjerujem bili bi puno kraći. Od srca vam želim svaki uspjeh lično i profesionalno ispunjenje.
Razgovarao: Sejo Muftić / avantura.ba
