TESANJ.NET stranica grada
Božićni prijem
U organizaciji Crkvene opštine i parohije tešanjske priređen je 8. januara božićni prijem kojem je prisustvovalo niz gostiju iz vjerskog, političkog, privrednog, kulturnog i sportskog života.
Božićnom prijemu, kojem je domaćin bio jerej Mihail Gavrilović, prisustvovali su Episkop zvorničko-tuzlanski Hrizostom, namjesnik teslićki (nadležan za Tešanj) protojerej-stavrofor Miladin Vuković, paroh vrućički protojerej-stavrofor Miro Đukarić, protođakon Slavoljub Milošević, tešanjski glavni imam mr. Fuad ef. Omerbašić, jelaški župnik don Ilija Marinović, zastupnik u Parlamentu BiH Šemsudin Mehmedović, Načelnik Općine Tešanj mr. Suad Huskić, poznati privrednik i humanista Izudin Ahmetlić sa suprugom Amrom, književnik i direktor Centra za kulturu i obrazovanje Amir Brka, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS dr. Dragan Bogdanić koji je još kao direktor Kardijala stekao mnogo prijatelja u Tešnju, zamjenica Ministra za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH Ermina Salkičević-Dizdarević, Načelnik Opštine Teslić dr. Milan Milićević, predsjednik Udruženja privrednika Biznis centar Tešanj-Jelah Senad Brka, direktor Mann und Hummela Mahmut Galijašević, vlasnik firme Ćosić Promex Mijo Ćosić, te ugledni privrednici Edin Jabandžić, Ivica Kovačević, Adem Šišić, Osmo Saračević, Husein Ahmetlić, uspješni trener KK Gradina Željko Jurišić i drugi.
Prijem je održan u Hotelu “Vila Ukus”
Jerej Gavrilović je u svome nadahnutom izlaganju pozdravio sve prisutne i posebno se zahvalio Načelniku Općine Tešanj mr. Huskiću na svesrdnoj pomoći koju pruža Upravi srpske pravoslavne crkve, Izudinu Ahmetliću koji je pružio pomoć njemu i njegovoj porodici kao i pri kultiviranju crkvene okoline, te Namiku Širbegoviću na sponzorstvu u organizaciji božićnog prijema.
Izrazio je i zadovoljstvo što je svojim prisustvom nakon Bijeljine i Tuzle Episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Hrizostom ukazao čast svojim prisustvom i božićnom prijemu u Tešnju.
Posebno su bile upečatljive riječi Episkopa Hrizostoma kojima je odao priznanje našem gradu kroz historiju. On je između ostalog kazao, parafraziram, da je Tešanj kroz historiju svijetli primjer zajedničkog življenja i uzajamnog pomaganja svih njegovih stanovnika, da kroz historiju naš grad posebno mjesto ima na kulturnoj mapi Bosne i Hercegovine, da je to itekako poznato i da se naširoko cijeni, te da on iskreno želi da se ova velika pozitivna civilizacijska tradicija nastavi i u budućnosti.
Nakon božićnih prijema kod župnika Marinovića i jereja Gavrilovića – osjećam se nekako puniji. Svi smo mi pomalo frustrirani onim mi i oni, pa i ja sa posebnim senzibilitetom gledam na te odnose. Nakon kulturnih programa i projekata, potom i sportskih, evo – i vjerske zajednice praktično, a ne samo deklatrativno, razbijaju iluzije i destruktivne postupke onih koji hoće da kažu kako smo toliko različiti da ne možemo zajedno. Ovi skupovi potvrdili su da to možemo i da to hoćemo, kako je i kroz historiju uglavnom bilo. Veliki doprinos tome daju oni koji su na čelu vjerskih zajednica na prostoru naše općine.
Sjednica SLER-a
Da se ništa ne događa slučajno, pa ni uspjesi na privrednom palnu općine Tešanj, pokazuje i djelovanje Savjeta za lokalni ekonomski razvoj (SLER). Imao sam zadovoljstvo prisustvovati sjednici SLER-a gdje se raspravlja o pravim temama na pravi način. SLER sačinjavaju privrednici i predstavnici lokalne zajednice. Predsjednik je načelnik Suad Huskić, a njegov zamjenik predsjednik Udruženja privrednika Senad Brka.A te prave teme su poslovna infrastruktura. Između ostalog razmatrana je Informacija o investicijama u poslovnu infrastrukturu 2014/2015.
Predsjednik i podpredsjenik SLER-a
Iz rekapitualcije investicija za 2014/2015. godinu može se vidjeti da se radi o:
Eksproprijacija zemljišta za poslovnu zonu Glinište – trasa puta 180.000,00
Rekonstrukcija i modernizacije LC-16 Tešanj-Medakovo-Tešajka – IV faza
(III traka u industrijskoj zoni Bukva, Tešanj)
119.908,79
Izgradnja infrastrukturnih objekata poslovne zone Glinište u Tešnju – II faza 169.528,32
Izgradnja trotoara, bankina i parkinga u poslovnoj zoni Ciglane u MZ Jelah 15.771,60
Zemljani radovi za dalekovod KB 10(20)kV At Mejdan; poslovna zona
Ciglana
16.399,89
Projektovanje (Glinište, Ciglana, Radušica) 20.000,00
Glinište (eksproprijacija II faza) 150.000,00
Trasiranje (prva dionica nove saobraćajnice) 130.000,00
Bukva -nova dionica treće trake 180.000,00
Ukupno 981.608,60
Iz izlaganja predsjednika saznao sam dosta novih informacija o statusu puta za Šije, ovogodišnjim aktivnostima na izgradnji primarnog voda za površinske i otpadne vode, dostignutim aktivnostima na projektovanju autoputa 5C i dionici kod Tešnja i dr.
Imao sam utisak da su svi prisutni privrednici bili zadovoljni aktivnostima i realizacijom dogovorenih investicionih radova i pohvalili su, između ostalog, i rad Razvojne agencije TRA. Prezentirana je i informacija o aktivnostima na GOLD projektu. O svemu tome malo šire u sljedećem Tešanjskom dnevniku.
Članovi SLER-a i gosti
Članovi porodice Kerić uveli prvi vodovod i TV sliku u Tešnju
U jednom razgovoru sa Timom Kerić prisjetio sam se vremena kada je prva TV slika došla u Tešanj. Za to je bio zaslužan njen brat Mesud. Sa druge strane njen otac Osmo je uveo prvi vodovod u zgrade (izuzimajući javne česme i onaj iz vremena Osmanlija) u Tešnju. Brat Edhem je bio kao mašinski tehničar u onoj ekipi 13 Pobjedinih radnika koji su otišli u Famos na obuku 1961. godine i koji su postavili temelje modernoj Pobjedi.
Osman Kerić sa unukom Enisom
Osman Kerić je bio poznat kao aktivan član Vatrogasnog društva od 1932. godine, a 1937. godine položio je vatrogasni ispit za časnika kod Branka Fabića iz Banja Luke, učestvovao je i u obnovi društva nakon Drugog svjetskog rata. Uveo je prvi vodu u Dom zdravlja u Tešnju. Kao šegrt na tom poslu radio je i Fehim Hećimović koji se sjeća:
Pobjeda je u “Kovačiji” 1961. godine, kada sam dolazio kao učenik, radila noge za fijaker-šporet. Kovali su se završeci nogu. Radile su se i lisnate opruge za teretna vozila. Pored toga, radili smo i metalne ograde. Majstor je bio Osman Kerić, zatim Mujo Krivdić, a kasnije je u ovoj grupi bio i Emin Mahmutefendić koji je uglavnom radio ograde. Sjećam se da smo radili i vodovodne instalacije. Tešanj je u to vrijeme imao vodovod Bukovac i Kraljevo, ali je vode bilo samo na javnim česmama. Vodu smo, na čelu sa majstorom Osmanom Kerićem, prvo uvodili u bolnicu. Naime, pronađen je izvor na Vinima i provedena je voda preko dva manja do glavnog rezervoara, odakle je provedena i razvedena u bolnici. Poslije smo vodu sa vodovoda uveli u osnovnu školu i gimnaziju, zatim u one dvije stambene zgrade preko puta Musale.
Sin Osmin Mesud radio je kao električar i elektroničar i bio je dobar majstor i ako je novim tehnologijama i proizvodima sam ovladavao. Po sjećanju sestre Time, a i ja se sjećam tog vremena, mislim da je to bilo 1959. godine, Osman je obezbjedio prvi prijem TV slike u Tešnju. Bilo je to na Brakovića brdu u kući Muharema Brakovića. Nakon traženja najbolje pozicije za prijem signala po okolnim brdima (naravno gdje ima i priključak za električnu energiju) našao ga je na ovom mjestu gdje se pojavila prva TV slika u Tešnju.
Alija Galijašević se sjeća da je prvi prijem u gradu gledao kod Rize Mulabdića i misli da je on prvi građanin koji je doveo TV sliku u svoju kuću.
Mesud Kerić
Osmin sin Edhem pripada onoj grupi od 13 radnika Pobjede koji su 15.6.1960. godine otišli na obuku u Famos Sarajevo i nakon specijalizacije učestvovao kao mašinski tehničar u osvajanju novih tehnologija (prvi mašinski tehničar u Tešnju je bio Mehmedalija Husremović koji je počeo raditi u Pobjedi 1959. godine, a poslije u Tvornici čarapa da bi se ponovo vratio u Pobjedu 1960 godine poslije povratka iz JNA)
Edhem Kerić
Tako su članovi porodice Osmana Kerića bili pioniri u primjeni novih tehnologija za svoje vrijeme u Tešnju.
Umro Tašo
Tešanjska čaršija je oduvjek imala jedan broj fizički i mentalno ograničenih sugrađana po mnogo čemu različitih, ali dobro poznatih, jer je svaki bio zanimljiv sa svojim osobenostima. Nisu pružali ruku za novac, ali su im sugrađani, posebno domaćice kada idu na pijacu, udjeljivale neku marku i ako su bili korisnici socijalne pomoći. Jedan od njih je i Tašo. Znam da će mnoge naše Tešnjake širom svijeta interesovati kako je umro Tašo.
Došao je na Gornju čaršiju i zamolio mog komšiju Kemu Kahvića da mu pomogne jer mu je ostao slomljen dio ključa u bravi ulaznih vrata. Kada je ovaj to popravio i krenuo nazad u grad vidio je da se Tašo samo srušio uza zid. Pozvao je hitnu pomoć, ali nije bilo pomoći, smrt je bila trenutna.
Fotografija iz fajlova Šefketa Turalića koje mi je prošle sedmice poslao
Stare fotografije
Svršeni učenici III razreda Niže realne gimnazije u Tešnju sa ekskurzije u Rijeci 1955. godine
Čuče s lijeva:Rade Božanović?, Emir Mašnić, Nedo Milokević, Omer Sinanović, Ekrem Ajanović, Mirsad Ljevaković, Dušan Mitrović, Vahidin Kantić, Husein Hrnjić, Anto Šumić, Alija Hrnjić, Edhem Kerić, Adil Hotić, Mehmedalija Smailbegović
Stoje s lijeva: Milenko Jukić nastavnik, Numan Prnjavorac, Zlata Bešlagić-Prnjavorac, Amira Odobašić, Faruk Smailbegović, Jakov Kovačević, Hamdija Kulenović nastavnik, Tima Pelesić, Jasminka Šehagić-Smailbegović, Amra Širbegović, Almasa Šiljak, Enisa Kahvić Hodžić, Hakija Kulenović direktor, Muhamed Ćostović, Franjo Besemer, Nasiha Hukić-Kantić, Dževahira Bajraktarević, Dušanka Gagović, Zineta Brka-Husremović.
(Fotografija je iz albuma Vahidina i Nasihe Kantić koji i identifikovali lica sa fotografije)
Sa table na Gornjoj čaršiji
