TESANJ.NET stranica grada
Naši izvoznici ne mogu otvoriti nova radna mjesta na skupim kreditima komercijalnih banaka. Konkurencija našim izvoznicima su strane fabrike koje koriste dugoročne kredite po 0,5 posto kamate za izgradnju zgrada,a dobijaju i bespovratna sredstva za nabavku nove opreme u prosjeku 50 –60 posto ukupne vrijednosti nove opreme.
Piše: mr. sci. Muhamed PILAV
Trenutno su depoziti i štednja građana u BiH preko 15 milijardi KM, od toga štednja građana je oko 10 milijardi KM, a depoziti pravnih lica preko 5 milijardi KM.
U isto vrijeme općine, kantoni i entitetske vlade se zadužuju kod banaka da bi administraciji redovno isplaćivali plaće.
Međunarodne banke i osiguravajuća društva drže više od 80 posto domaćeg finansijskog tržišta. Svi zakoni su pod uticajem bankarskog lobija u korist banaka, a na štetu građana i poslodavaca.Trenutno međunarodne banke nude na oročenu štednju na 12 mjeseci godišnju kamatu od 1 posto, a na oročenje na 36 mjeseci godišnju kamatu od 2 posto. Država štedišama garantuje isplatu štednje do 50.000 KM po svakoj banci. Istovremeno te banke nude kredite po kamatama 5 – 30 posto našim građanima i poslodavcima. U većini slučajeva banke kamatu građanima nude i naplaćuju od 5 – 15 posto. Kamata od 5 posto rezervisana je za mali broj povlaštenih klijenata, dok istovremeno građanima kamate zbog ulaska u minus na kartici prelaze i 15 postogodišnje.
Kako banke zaračunavaju kamatu i do 30 posto?
Tako što novac posude malim bankama, tzv. mikrokreditnim organizacijama po 5 posto, a one posuđuju novac najsiromašnijim slojevima stanovništva i po 30 posto, pri tome se misli na efektivnu kamatnu stopu.
Da li je to ljudski?
Smatram da treba zabraniti bilo kome da posuđuje novac po efektivnoj kamatnoj stopi većoj od 10 posto. Molim građane da štede u bankama koje su u većinskom domaćem vlasništvu. Da bi počeli građani i poslodavci izlaziti iz bankarskog ropstva neophodne su nam brze ekonomske i političke reforme.
Naši izvoznici ne mogu više otvoriti nova radna mjesta na skupim kreditima komercijalnih banaka. Konkurencija našim izvoznicima su strane fabrike koje koriste dugoročne kredite po 0,5 posto kamate za izgradnju zgrada, a dobijaju i bespovratna sredstva za nabavku nove opreme u prosjeku 50 –60 posto ukupne vrijednosti nove opreme. Drugim riječima ako proizvođač kupuje npr. mašinu u vrijednosti od 1milion KM,država mu daje bespovratno 500.000 do 600.000 KM.
Jedna od ekonomskih mjera koja brzo može dati pozitivne efekte u korist građana i radnika u realnom sektoru je potpuna ili djelimična privatizacija BH Telecoma. Naravno da pri tome mislim na poštenu, javnu i transparentnu privatizaciju BH Telecoma.
Kad god se pomene privatizacija BH Telecoma odmah krenu beskorisne rasprave da ne treba privatizirati dobru kompaniju ili da ne treba prodavati «porodično srebro». U svijetu već stotinama godina se dobre kompanije kupuju i prodaju a loše kompanije, ili zatvaraju, ili se poklanjaju. Nema više ni kod nas budala koje će kupovati loše kompanije.
Zašto ne bi građani bili vlasnici ili suvlasnici BHTelecoma?
Građani BiH koji u bankama drže novce (neoročeno po 0 posto kamate, a oročeno 1 – 2 posto kamate), trebaju kupiti dionice BH Telecoma pa da imaju prinos na svoj novac 5 – 20 posto godišnje. Kupovinu dionica treba dozvoliti samo građanima BiH. Prikupljeni novac od prodaje dionica država u cjelosti treba investirati u dokapitalizaciju Razvojne banke. Ova operacija bi trajala 6 -12 mjeseci. S obzirom na stanje u realnom sektoru to je dug period. U međuvremenu, Razvojnu banku treba po skraćenom postupku dokapitalizirati sa novcima iz akumulirane dobiti BHTelecoma i iz ostvarene dobiti iz 2014.god. Razvojna banka treba da kreditira samo realni sektor i izvoznike koji izvoze više od 50 posto proizvodnje sa kamatom do 1 posto, izvoznike koji izvoze više od 30 posto sa kamatom do 2 posto godišnje, a ostali realni sektor sa kamatnom stopom 3–4 posto godišnje.
Ukoliko hitno ne implementiramo naprijed navedeno veoma brzo ćemo biti u gorem stanju nego Grčka, a osnovni problem Grčke je što nema ozbiljnih fabrika koje stvaraju novu vrijednost, tj. ne izvoze robe i usluge. Tada neće biti otvaranja novih radnih mjesta u proizvodnji. Smanjivat će se broj postojećih radnih mjesta u proizvodnji. Penzije se neće redovno isplaćivati. Zdravstveni fondovi će biti u kolapsu.
Istodobno, ubrzano otvaranje novih radnih mjesta u proizvodnji za izvoz bi imalo ogroman pozitivan efekat:
rast privatne potrošnje, zadovoljstvo građana, veće i redovnije penzije, smanjenje uvozno/ izvoznog deficita, i najvažnije od svega, povoljniji ambijent za našu djecu.
(autor je direktor kompanije MS&WOOD, bosanskoherceovačkog proizvođača namještaja koji u sto postotnom obimu izvozi svoje proizvode na zahtjevna svjetska tržišta)
