TESANJ.NET stranica grada
Piše: Orhan Hadžagić. Mjesto: Privredna komora BiH, Sarajevo
Sarajevo je opet bilo mjesto okupljanja domaćih poslodavaca i stranaca (USAID i Švedska ambasada) koji su došli da nam kažu da trebamo što prije raditi na rješavanju dva problema koji postoje ne samo kod nas u regionu već i širom svijeta. Ipak, uočeno je da se kod nas, iako postoji konsenzus da ti problemi postoje, stidljivo i s nedovoljno hrabrosti pristupa njihovom rješavanju.
Prvi problem je disproporcija ponude i potražnje radne snage na tržištu rada, te nezadovoljenost potreba tržišta rada adekvatnom radnom snagom. Drugi problem su javne nabavke i eliminiranje prostora za manipuliranje i korupciju.
Naša zemlja je predstavljena kao mjesto posebne ekspanzije metalske i drvne industrije, ali i turizma. Metalska industrija je glavna izvozna grana, a drvna industrija je poseban potencijal, samo treba stati ukraj izvozu obične drvne mase, a podstaknuti izvoz našeg bosanskog drveta transformiranog u neki proizvod, što bi našoj zemlji donijelo i do triput veću zaradu od izvoza balvana na kamionima. Sve ove industrijske grane koje znače uvoz novca vape za zakonskim izmjenama i smislenim strategijama kako bi doživjele značajniju ekspanziju, što bi značilo otvaranje novih radnih mjesta.
No, stječe se zaključak da smo kao društvo nespremni za nova radna mjesta jer, sudeći po svjedočenjima poslodavaca, nemamo kvalificirane radne snage za njih. Kao što sam i ranije naglašavao u ovim recima, kad kažem radna snaga, ne mislim na one koji vape za poslom a vlasnici su akademskih titula drugog ili trećeg stepena stečenim na “uglednim” univerzitetima, nego mislim na poznavaoce osnova tehničkih struka, a to znanje mladim generacijama treba usaditi srednje školstvo. Međutim, to se rijetko događa. Upravitelji srednjih škola su uspješni u iznalaženju izgovora kako u zemlji ne postoji podsticaj države da se kvalitetno reformira postojeće srednje stručno školstvo. Jedan svijetli primjer je Mješovita srednja škola u Tešnju, čija uprava na čelu s direktorom Muharemom Saračevićem pomno prati puls lokalne poslovne zajednice. Prate njihov razvoj i prave projekcije stručne radne snage koja će im trebati u narednim godinama. Svoj nastavni kadar šalju u Sloveniju na obuku za specifične tehničke grane, a poslovna zajednica im u tome pruža izdašnu podršku.
Ovaj primjer sprege srednjeg tehničkog obrazovanja i privatnog poduzetništva treba da bude model i ujedno odgovor na pitanje kako to u Tešnju uspijevaju svakog dana zaposliti tri nova čovjeka i da danas imaju zaposlenih više nego prije devedesetih.
Ali, problemi počinju tamo gdje počinje država, nažalost. Ili tamo gdje još vlada mentalitet iščekivanja da država riješi problem. Na ove dileme najbolji odgovor daju uposlenici u javnom sektoru, ali oni koje boli postojeće stanje i koji žele napredak ovom društvu. Oni kažu da, poznavajući stanje unutar javnih preduzeća i državnih organa, jednostavno nije moguće očekivati da oni budu inicijator ili pokretač razvoja. To jedino može privatni sektor u sprezi s poduzetnički orijentiranim školama i građanskim nevladinim organizacijama.
Na svijetu postoje dvije vrste država: one koje se uzdaju u svoje poduzetne građane i one koje hrani MMF.
