TESANJ.NET stranica grada
Društvene promjene su historijaka neminovnost a na ovim prostorima one su se ispoljavale na drastičan i osoben način. U ovom prilogu su neke opservacije povodom dolaska Austro – Ugarske uprave u Bosnu i Hercegovinu i na prostore Tešnja. Tada za Bošnjake, muslimane, posebno prvih godina, nastale su velike civilizacijske promjene kojima su se oni vrlo teško prilagođavali. Način života, obrazovanje, kulturna osobenost bili su u potpunosti islamske provinijencije. U mektebima su učili arapski, a i u Gazi Ferhad – begovoj Medresi u Tešnju, pored ostalog i turski i perzijski jezik. Postojale su i manje biblioteke, a 1870.godine osnovana je kiraethana (čitaonica ). Život, navike i svakodnevnica odvijali su se na ustaljeni naćin sa tradicionalnim i konzervativnim obilježjima.Obrazovaniji Bošnjaci, mada ih iz više razloga nije bilo puno, u novim uslovima našli su se u nezavidnom položaju. Ilmija i roditelji nisu bili naklonjeni da se djeca školuju, bojeći se da će u njima biti potiskivano sve što je islamsko. Svemu je predhodio vojni otpor okupaciji pa su u dolini rijeke Bosne, posebno, na prostoru od Doboja do Žepća vođene žestoke borbe sa gubicima na obje strane pa i među civilima. To je još više doprinosilo odbojnosti prema dolazećim upravljaćima.
U ovom osvrtu, naglasak je na obrazovanju. Treba pomenuti Kulturna društva „Gajret“, „Narodnu uzdanicu“, „Prosvjetu“, koja su u ovakvim prilikama, nakon zakašnjelog osnivanja, imala određenu ulogu u organizaciji obavljanja opismenjavanja uglavnom mlađih ljudi preko analfabeskih tečajeva i stipendiranja učenika u srednjim školama u Sarajevu, Tuzli i Banja Luci.Ova društva su imala svoje manje biblioteke. Sve je to imalo ogranićen domet. Bila je prisutna bojazan da će se djeca pohađajući redovne škole „povlašiti “ i slično. Istina taj odnos prema obrazovanju, mada će se razvijati u pozitivnom smislu, nastaviće se sa odredjenim opstrukcijama i u vremenu poslije Austro – Ugarske uprave, pa i kasnije, posebno kada su u pitanju ženska djeca.
O kakvim se prilikama i uslovima radi u vrijeme pomenute uprave, može se dijelom ilustrirati podacima iz lista BOŠNJAK, kalendar za prijestupnu 1892 godinu, Zemaljaka štamparija, u kome je, pored ostalog, dat „ Šematizam svijeh oblasti u Bosni i Hercegovini “.
Prema ovoj publikaciji personalni sastav Ureda u Tešnju izgleda ovako: kotarski predstojnik je Deodat Krzistofović, kotarski pisari,Vinko Tolić, Milan Grubić, cestar je Franjo Kravaček, sreski liječnik dr. Jaroslav Verthajner, šumski upravnik Karl Marek, gruntovničar Luka Radmanović, geometar za evidenciju FranjoVilicer, sudski pristav Aleksandar Irzikovski, nadlugari, Otmar Kelmizer i Henrik Bader, sudski pristav Milan Franić, Šerijatski sudija Ščeta ef.Nezir, poreznik Jovan Vitas, porezni oficijali, Đorđe Petrović i Samuelo Fridman.
Članovi kotarskog Međlisa ( što bi danas rekli Međureligijskog vijeća) su: Hamdi – beg Ajanović, Smail – aga Ferizbegović, Martin Katić i Panto Popović.
Uočljivo je da na poslovima uprave Kotarskog ureda, ne računajući naravno šerijatskog sudiju, ne radi ni jedan Bošnjak, musliman i to 1892 godine, dakle četrnaest godina nakon što je Austro – Ugarska uvela svoju upravu u Bosni i Hercegovini.
Pored onoga što je rećeno u uvodu, razloge treba tražiti i u činjenici da i sami Bošnjaci nisu, iz već navedenih razloga.bili skloni da se školuju i obrazuju, u novonastalim uslovima i na evropski način. Teško se prihvatala činanica da je Turska definitivno istisnuta sa Balkana i da više ne predstavlja moćno carstvo, da su Bošnjaci autotohni narod i dio Evrope, da je feudalizam kao društveni sistem prošlost i da su nastupili kapitalistički društveni odnosi. To su , teško prihvatali i begovi i age, mada su ipak neki od njih počeli da stvaraju vrijednosti i da se bave prometom i poduzetništvom uopće. a ne samo da nastave život kao veleposjednici, što je pomalo doprinosilo razvitku i napredku u određenim sverama života. Ovo pogotovo što je bilo za predpostaviti da slijede agrarna reforma i promjene na selu.
Ako Bošnjaci, prema mišljenju nove vlasti, nisu mogli obavljati složenije poslove u toj upravi, kako objasniti da nisu mogli biti ni lugari, putari, pristavi (najniži činovnički rang ) ili da obavljaju slične, nižerangirane poslove. Na osnovu svega, nije teško zaključiti, da su Bošnjaci bili u potpuno inferiornom položaju i da je odnos tadašnjih vlasti i bio takav kakav je bio. U suštini je pitanje i problem obrazovanja muslimana. Situacija u ovom pogledu se nije puno mijenjala i kada je u pitanju Kraljevina Jugoslavija.
U ovom kontekstu treba, ipak, reći da se tek, poslije Drugog svjetskog rata, u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini pristupa masovnijem obrazovanju od analfabetskih tečajeva do visokih škola. Početak tog društvenog procesa uz, veliki procenat nepismenih, odvijao se u opštem siromaštvu i neimaštini uključujući i prehranbene proizvode. Oni su se distribuirali stanovništvu, posebno u gradovima, tzv. tačkicama odnosno bonovima. I tada, mada se nemože upoređivati sa proteklim vremenima, bilo je u ruralnim sredinama, opstrukcije školovanju djece. Dobro mi je poznato da je još sedamdesetih godina proteklog stoljeća pa i kasnijih godina, sudija za prekršaje, u nekoliko sela, kažnjavao ne mali broj roditelja, što su djeci posebno ženskoj, zabranjivali pohađanje četiri razreda osnovne škole, što je bila zakonska obaveza..
Evo i nekih podataka o razvoju školstva i kulture u prilog gore navedenoj konstataciji. U periodu od 1945 do 1982 godine u tešanjskom Srezu (do 1955) a zatim u Općini bilo je izgrađeno 37. osnovnih škola, zatim jedan broj stanova za nastavničko osoblje. U Tešnju je otvorena niža Gimnazija, zatim Gimnazija i druge srednje škole, Biblioteka, kupljena je biblioteka Hamida Dizdara, izgrađen Dom kulture, podizani su u selima društrveni domovi u kojima se odvijao društveni život. Razvijala se izdavačka djelatnost, održavane su različite kulturne manifestacije, ne ulazeći ovom prilikom u izgradnju proizvodnih, zdravstvenih, infrastrukturnih i drugih objekata od velikog značaja. Sve se to odvijalo, historijski gledano, u veoma kratkom vremenu.
U dvije poslijeratne decenije školstvo i obrazovanje na podrućju Općine Tešanj doživljava svoju ekspanziju, posebno kad je u pitanju srednje i visoko obrazovanje.Veliki broj učenika pohađa osnovne i srednje škole. Danas, 1.100. studenata ima stipendije.Nedavno je otvorena veleljepna zgrada biblioteke sa najsavremenijim sadržajima u bibliotekarstvu koja raspoolaže blizu 100.hiljada knjiga a nešto ranije Muzej. Postoji i više biblioteka u školama i kod građana. Svake godine se organizira veći broj kulturnih manifestacija, ćime se obogaćuje društveni i kulturni život.Organizator i središte ovih kulturnih događanja je Centar za kulturu i obrazovanje sa izdavačkom djelatnošću, posebno knjiga sa zavičajnom tematikom.U posljednje vrijeme 0rganizatori određenih manifestacija su Biblioteka i Muzej.
Ne postoje podaci o broju nepismenih, a statistički podaci iz obavljenog popisa stanovništva još se ne objavljuju. Prema nekim saznanjima, još uvijek, u administraciji prilikom regulisanja nekih prava i prilikom podizanja penzija u bankama, jedan broj starijih osoba, posebno žena, još uvijek se potpisuje se otiskom prstiju. Prema procjenama na nivou Bosne i Hercegovine, broj nepiosmenih danas se kreće između 10 i 15.posto što je visok procenat i zbog toga postoji potreba organizovanja opismenjavanja odraslih. S druge strane, Tešnjaka danas ima više sa naučnim titulma doktora i magistara nauka, nego u neka ranija vremena sa srednjom školom. Ovo vrijeme, u ovoj oblasti života, donosi nove pojave i okolnosti. Nije više problem u pohađanju osnovnih škola već činjenca da je djece za upis u školu svake godine sve manje, što govori o određenoj depopulaciji stanovništva. Moglo bi se govoriti i o još nekim aspektima u ovoj oblasti ali to prevazilazi domet ovog osvrta.
Obrazovanje, poznato je , preduslov je svakog napredka u svim sverama života, temelj je poduzetništva koje je danas pokretać i realizator uspješnog razvoja tešanjskog kraja.I ne samo napredka već i sposobnosti da se lakše odupre raznim pretnjama i iskušenjima koje su ne rijetko prisutne u životu. Nije nepoznato šta je značilo tehničko i mnogi drugi oblici obrazovanja, podignuti industrijski proizvodni kapaciteti visoke tehnologije u ovoj sredini, koji su bili u funkciji odbrane kao i mnogi drugi odlučujući faktori u uspješnom otpuru agresiji na BiH i posebno na prostore u ovom dijelu Bosne.
Vratimo se, Austro – Ugarskoj upravi u BiH. U sveri privrednog razvoja i izgradnje infrastrukture dogodiće se krupne i dalekosežne promjene. Prvih godina ove uprave imale su negativne posljedice, zbog već navedenog, ali i zbog iseljavanja velikog broja populacije u Tursku i druge centre u Bosni koji su se brže razvijali i tako su se smanjivali ljudski resursi. Sa iseljenicima su odlazila i novčana sredstva koja su kod trgovaca i zanatlija bila koliko toliko u funkciji razvoja. Prema nekim procjenama u Tursku se iselilo oko 1.000. stanavnika pretežno trgovaca, zanatlija i veleposjednika. Zanatlije u zemlji suočili su se sa velikom konkurencijom, jer se uvozila jevtinija industrijska roba i novi proizvodi. Bio je neizbježan i bošnjački usud jer su sposobni za vojsku regrutovani u Austrijske regimente pa su nastavili ratovati za tuđe interese i doživljavti velike pogibije, ovog puta u interesu Austro-Ugarske monarihe.
Međutim, sveukupno stanje u Bosni i Hercegovini se postepeno mijenja, posebno kad se pristupa izgradnji željeznice, puteva, industrijskih kapaciteta, intenzivnijoj ekspoloataciji mineralnih sirovina i šumskih kompleksa. Sve to omogućava zapošljavanje radne snage i obezbjeđivanje egzistencije ne malom broju ljudi i njihovih porodica.U tadašnjm velikom Kotaru Tešanj, izgrađena je Destilacija drva i veliko gazdinstvo za eksploataciju šuma i preradu drveta u Tesliću. U Doboju je podignuta Fabrika šečera, izgrađena je željeznička pruga Usora – Teslić, a zatim i prema Blatnici i Prbiniću. Jedina dva manja industijska kapaciteta u Kotaru, do tada, bila je Ciglana u vlasništvu Hamze Mešića i Lugara u Buletiću kod Teslića u vlasništvu Emin – bega Kapetanovića.On je odobrenje za proizvodnju luga od kojeg se pravila higijenska sredstva, sapun i drugo dobio u vidu koncesije još za vrijeme Turske uprave.
Od 1899. godine uspostavljen je novi poštanski red vožnje, uspostavljena gruntovnica za cijeli Kotar i drugo. Povraćen je poduzetnički duh posebno u trgovini, preradi voća i njegovog izvoza i u drugim djelatnostima. Formira se prvi Novćani zavod 1910.godine a zatim i dvije banke, Muslimanska trgovačka i poljodjelska i Narodna kreditna banka. Krajem 1900. godine bilo je registrirano 789. zanatlija, a 1912.godine Kotar je brojao 63.440.stanovnika.
Padom Ausro – Ugarske nastaju opet nove krupne društvene promjene sa negativnim posljedicama za Tešanj o čemu je bilo govora u kolumni ovog autora, na ovom portalu, pod nazivom „Šta generira poduzetništvo u tešanjskom kraju“.
Alija Galijašević
