Alija Galijašević / NEKADAŠNJA DRUŠTVA GAJRET I NARODNA UZDANICA

U kulturno – prosvjetnom životu Muslimana u Tešnju, prvih decenija XX stoljeća, važnu ulogu odigrala su društva“Gajret“i „Narodna uzdanica“.
Prije nego što se nešto više kaže o ovim društvima, onako kako su njihov rad i ulogu u društvenom životu vidjeli neki od istaknutih članova i vodečih ljudi društva, u svojim zapisima prvo o njihovom nastanku u Bosni i Hercegovini.

Društvo za potpomaganje muslimanskih učenika srednjih i visokih škola, „Gajret“ osnovano je u Sarajevu 20.2.1903. godine. Osnovači i pokretači ovog društva bili su Safet – beg Bašagić i Edhem Mulabdić. Utemeljitelji iz velikog broja gradova Bosne i Hercegovine bili su ugledni obrazovani i bogati ljudi, njih po nekoliko. Poslije Sarajeva najviše utemeljitelja bilo je iz Tešnja (16). Bili su to:

• Ahmet – aga Abduzaimović, posjednik,
• Šaćir ef. Dervić, učitelj,
• Emin – beg M. Eminagić, posjednik,
• Emin – beg O. Eminagić, posjednik,
• Hasan – beg Djonlagić, posjednik,
• Zijad – beg Djonlagić, posjedenik,
• Abid ef. Hadži Sadiković, šerijatski sudac,
• Fehim – beg Ibrahimkadić. posjednik,
• Ali – beg Kapetanović, posjednik,
• Emin – beg Kapetanović, posjednik,
• Hamza ef. Mešić, posjednik i trgovac,
• Ibrahim – aga Mešić, posjednik i trgovac,
• Isa Ef. Mešić, posjednik,
• Đafer – aga Pobrić, posjednik,
• Tahir – beg Smailbegović, posjednik, i
• Muhamed – beg Širbegović, posjednik.

Nakon vrlo kratkog vremena broj utemeljivača „Gajreta“povećan za još deset.

Ima više razloga za ovako značajnu potporu osnivanju društva od strane gradjana Tešnja. U ovom gradu još 1893 godine postojala Muslimanska čitaonica, što potvrdjuje i prof.Lamija Hadjiosmanović u svojoj knjizi „Biblioteke u B i H (1878-1918)“. U to vrijeme (1905) Emin-beg Kapetanović, pokrenuo je i izdavao list „Tešanjski dnevnik“. Izašlo je pet brojeva, nakon čega su ga vlasti zabranile a dvije godine ranije počeo je izlaziti i list „Bockalo“. Tešanj je među prvima, na veoma uspješan način, obilježio prvu godišnjicu „Gajreta“ velikom zabavom, kojoj je prisustvovao veliki broj uglednih gostiju iz cijele BiH. Zanimljiv je podatak da je pododbor ovog društva iz Tešnja organizirao veliku posjetu proslavi „Gajreta“ u Sarajevu sa preko 200 svojih članova i poštovalaca. U ovoj organizaciji posebno su se istakli predsjednik Bećir Galijašević i Suljo Kruško iz Šija koji je osnovao prvu bošnjačku kreditnu zadrugu u BiH, 1910 godine, Selo Šije zahvaljujući Kruški već tada je imalo mljekaru, prozvodnju konoplje, proizvodnju užarskih prozvoda koji su na sajmovima odnosili prve nagrade svojim kvalitetom. On je pokretač i finasijer prve škole 1912. koju su pohađale i ženska djeca.

Društvo „Narodna uzdanica“ osnovano je u Sarajevu, 1923 godine. Kao i „Gajret“ i ovo društvo je odigralo važnu ulogu u obrazovanju Bošnjaka. Karakteristično je za ovo društvo da se uspješno bavilo izdavačkom djelatnošću. Svoj značaj imalo je i pokretanje izlaženja lista „Novi Behar“ 1927/28 g. u vlasništvu Adem-age Mešića.„

„Gajret“svoj rad prekida 1941. g., a 1945. g. u novom vremenu, formira se društvo „Preporod“. Od sredine 1941. godine “Narodna uzdanica“ postaje Hrvatsko – muslimansko društvo, kada preuzima imovinu „Gajreta“, ali i obaveze po osnovu školavanja djaka i studenata, što treba relativizirati, jer su u pitanju ratne prilike i mogućnosti školovanja u tim prilikama.“ Ovo društvo je prestala sa radom 1945. godine.

Vratimo se Tešnju. Zbog nekih međusobnih neusaglašenosti aktera, prvi „Gajretov“ pododbor u Tešnju formira se tek 8. juna 1913. godine, čiji je predsjednik Šerif ef. Dedić, blagajnik je Hasan ef. Smailbegović, prvi revizor Abdulah Mešić, a drugi revizor Haki ef. Galijašević.

U radu je bilo dosta uspješnih aktivnosti, kada je u pitanju programska orijentacija društva u cjelini, ali je bilo i opstrukcije rada od strane jednog broja građana.Tu su, po svemu sudeći, bila u pitanju politička opredjeljenja pojedinaca i grupa, poslovni i porodični rivalitet, ortakluk i moguće drugi razlozi.

Adem-aga Mešić u svojim zapisima (neki ih nazivaju memoarima) navodi da je apstinencija jednog broja muslimana u radu ovog društva bila dosta velika,“Ali naišli su na izdašnu i srdačnu pomoć i saradnju medju braćom Srbima, pravoslavne vjere na čemu im i ovom prilikom iskreno hvala“ (strana 396.)“.

Zanimljiv je ovaj navod, jer govori da je kriza u društvu bila velika, pa daj nek pomognu i Srbi, mada je autor već tada bio izrazito hrvatski orijentiran.

U tom kontekstu treba gledati i formiranje društva „Narodna uzdanica“u Tešnju, čiji je glavni pokretać bio Adem-aga, kao i u slučaju „Gajreta“ i Hamzalija Ajanović. O radu ovog društva podaci su oskudni izmedju ostalog i zbog togašto se pomenuti zapisi glavnog aktera ovih društava završavaju sa 1918. godinom.

Rad ovog društva je također bio uspješan u kulturno – zabavnom životu Tešnja, a podatak da je društvo imalo svoje tri čitaonice govori samo za sebe.

Bećir Galijašević u svojim zapisima „Sjećanja iz mog života“, koja su štampana u ograničenom broju primjeraka, samo za potrebe porodice, prijatelja i za tešanjsku biblioteku, inače stipendista „Gajreta“ iznosi da su još u vrijeme Austro – Ugarske, a i kasnije, vođene političke borbe u „Gajretu “između srpske i hrvatske struje“, i da je rezultat te borbe stvaranje „Uzdanice“. On također piše da „Gajretovim „aktivistima nisu bili po volji velikosrpski elementi koji su u ovom društvu „tražili šićara i kojima je beogradski režim davao koncesije. Mi smo se protiv toga borili“.

O A.Mešiću pomenuti autor „Sjećanja iz mog života „ iznosi svoju ocjenu da je prema njemu postojao animozitet siromašnih slojeva društva i seljaka zbog njegovog velikog bogaćenja u svojstvu trgovca i bankara bez velikih obzira upravo prema ovim slojevima društva. Kaže da se vješto prilagođavao svim političkim prilikama koje su se u društvu stalno mijenjale. Međutim, navodi i njegove zasluge posebno u pomaganju kulturnog preobražaja muslimana, formiranjem kulturnih društava, štamparije, časopisa i drugioh za to vrijeme korisnih sadržaja i aktivnosti, uključujući posebno doprinos privrednom razvoju.

Ukupan kulturno – prosvjetni rad pa i veliki dio političkog života građana Tešnja odvijao se u Gradskoj čitaonici. Ona je više puta mijenjala ime,od Hrvatske. Zrinsko – Frankopanske i Narodne čitaonice pa sve do Gradske. Po ovim izmjenama se vidi kakav kurs se vodio u ovim čitaonicama.

Velika uloga „Gajreta“ bila je u u školovanju, ne malog broja đaka, u organizaciji velkikih priredbi do organizacije konjskih trka. Aktivisti su odlazili u škole u dogovoru sa učiteljima odabirali najbolje đake za dalje školovanje i stipendiranje. U rad ovih društava bio je uključen i jedan broj žena, što je za tadašnje prilike u životu muslimana bilo od posebnog značaja jer su inače bile potpuno isključene iz društvenog života. One su najviše bile aktivne u pripremanju zabava i njihovih programa, prikupljanju priloga, poslovima oko ulaznica, tombole i slično. Rad društva bio je raznovrstan, od držanja analfabetskih tečajeva do velikih zabava pozorišnih predstava, školovanja đaka, izdavačke djelatnosti, obrazovanja i stvaranja kulturnih navika uopće i drugo. Značajno je da se djelatnost sruštva odvijalča i na selu, u nekim su postojale sekcije i jedan broj aktivista. U tom kontekstu već je pomenuto selo Šije.

Na jednoj od pomenutih kulturnih manifestacija izvedena je, 1930. godine, predstava“ Šefka Hasanova „od autora Vl. Tmuše. Glumci ove predstave bili su: Slavka Stanimirović, Sajida Lalić, Sofija Lazić, Ranka Tanasić, Dragica Arežin, Alija Šehagić, Muhamed Hodžić, Hakija Srkalović, Omer Bajraktarević, Alija Dautefendić i Mehmedalija Smailbegović.

Pored „Gajreta“ i „Uzdanice“ postojala su i društva „Prosvjeta“ i „Napredak“sa sličnim programima svoje aktivnosti, ali je njihov rad u odnosu na na pomenuta dva društva bio marginalan, kratkotrajan i sa prekidima u radu.

Jedan od centralnih kulturnih dogadjaja u to vrijeme bila je „Gajretova“velika zabava u Tešnju, na Kurban Bajram, l juna 1928 godine. Tada je pored bogatog kulturno – zabavnog programa otkriven i spomenik na mezaru Musi Ćazimu Ćatiću. O pjesniku, pisalo je na plakatu “predavanje će držati gosp. Ahmet Muradbegović“. U vezi sa ovom zabavom Adem-aga Mešić u svojim zapisima navodi pismo u kojem „Gajret“od njega, kao osnivaća društva, traži novčanu pomoć za pomenmutu organizaciju. U potpisu ovog obraćanja je predsjednik „Gajreta“Bećir Galijašević i tajnik Ishak Smailbegović. Galijašević u svojim sjećanjima potvrdjuje da je pomoć dobijena bez obzira na različite političke pozicije pojedinaca i grupa u „Gajretu“ i „Uzdanici“. Ona su međusobno sarađivala pa i na ovoj velikoj zabavi.To se događalo i kada su bila obilježavanja godišnjica ovih društava i u drugim prilikama na nivou Glavnih odbora u Sarajevu.Tako je na velikoj zabavi „Gajreta“ u Sarajevu bila delegacija „Uzdanice „ iz Tešnja i to: Ademaga.Mešić, Mehmed Lalić, Hamzalija Ajanović i drugi.

Bez obzira što ovaj tekst ipak ne daje sveobuhvatniju sliku o postojanju i svim aktivnostima društava jer se do te sveobuhvatne slike teško može i doći, nadam se da se iz njega mogu za čitaoce naći neke važnije informacije o radu ovih društava, njihovoj ulozi i bar malo i o društvenim prilikama tog vremena.