KAZIVANJE O RAMIZU BEGINOM

. ..On je vidio dobro u ljudima čak i kad to ljudi nisu sami vidjeli u sebi. ..

Šta da se kaže za Ramiza Beginog, to je onaj Bego Hasanov što mu je noga stradala u zadnjem ratu. Šta reći za Ramiza koji je na određeni način bio svima nama drag u Čaglićima, Rošama, Ripni, Jablanici, Koprivcima, Karadaglijama, ali i u Mekišu i Dobropolju.

To je srednje građen, ali snažan momak, već čovjek, koji je sa mojim Muharemom krenuo skupa u Osnovnu školu gore u Jablanicu. Mislim da je Muharem tamam završav'o osmu godinu škole, kad je Ramiz uspio da završi čet'ri razreda. Da pitate koga u Čagliaćima ili šire zna li Ramiza i čime se on bavi svak’ bi se malo zamislio i rek'o: „Pa, Ramiz, Ramiz Begin, pa to je tako naš je tu, radi svima gdje uztreba, eto tako Ramiz Begin“.

Ramizov je posao bio da radi po selu sve one poslove koje drugi nisu smjeli, htjeli, željeli ili pak da pomogne onako za džabe svima koji su to smatrali svojim prirodnim pravom da traže jer je on Ramiz Begin.

A Ramiz je bio bećar, bekrija, volio je i dobro popit’, i pojest’, i pobiti se, ali nikad se potukao zbog sebe nego uvijek čuvajući nekoga i nečiji tuđi hatur. Nekad su ga dokoni ljudi i druge pijanice znale nagovoriti da u neka gluha doba noći kad nestane meze ode u tuđe pa ukrade kokoš, a Ramiz je u svojoj lakovjernosti i naivnosti to i uradio, poslije kad bi se otreznio znao je otići sam i priznati da je uradio tu sitnu krađu i čovjeku bi nudio pare il’ da mu radi u najmu zauzvrat.

Jednom je tako dole u Rijeci pred Mešinom prodavnicom za opkladu Ramiz naiskap što bi rekli moderno na eks popio cijelu litru rakije šljive. I dobio je opkladu i ostao na nogama.

Drugi puta se idući na igranku u Jablanicu, išao i nosio flašu rakije u ruci i idući tako survao penjući se uz Kamenicu, kad se konačno zaustavio onako ugruhan je podigao flašu uvis i pokazao svima da je flaša ostala čitava i netaknuta.

Ramiz je bio majstor u cijepanju i razbijanju klada, i znao je tako pomagati komšijama po selu što bi rekli za džaba ili za dec rakije. Ramiz je bio i među najboljim koscima u kraju. Ni rad u šumi mu nije bio stran niti težak, a možda je najviše volio da kad snijeg zimi napada da izjutra prvi ustane prije svih i lopatom kroz selo snijeg čisti i pravi prtine kako bi narod lakše mogao da se kreće i obavlja seoske poslove. To ga je veselilo da radi one poslove koje su svi trebali u selu zajedno da rade. Greblje i mezari su uvijek bili pokošeni i vascijelo mezaretlje uređeno, a niko se nikad nije pitao kako to Ramiz radi i plaća li mu ko za to. A nije mu plaćao niko.

Iaoko je volio popit’, ipak džume nije ispušćao, a za Ramazan se znalo da Ramiz prekida sa pićem. “Neke, sve more, ali mora se znati kad je Ramazan, ha ja, nije šala, od Boga dragog propisano pa šta se mora, mora se . Nek se i znade da nije svaki dan Bajram”.

Cijeli Ramizov riječnik se sastojao od nekih najviše dvijesto riječi, i to uvijek prijatnih i pohvalnih i lahkih. Ne, nije Ramiz bio glup, bio je dobrica, dobre duše i mehka srca, svima je on povlađivao i odobravao, čak i najmanjoj djeci kojoj je znao često davati orahe ili lješnjake ili ići sa njima i za njih brati jagode, trešnje i kruške rane i maline i kupine.

Ne sjeća se haman pa niko da je Ramiz nešto tvrdio ili poricao, i svi su ga primali takvog kakav je.

Čaglićanima je bilo normalno da se Ramiz smije i da je skoro pa uvijek veseo, i da govori i ponavlja riječi i rečenice svima dobro poznate. „ Kad sam ja bio dole, ja braco, u Bašićima, ja, kaže ja braco, on meni, ja.“! „Da si mi zdrav i uzbrdo brz braco“ ! „Ma ništa to, pusti to, ja braco“!

Ramiz je imao dva brata i sestru. Jedan je isto tako bio poseban, taj brata kojeg su su zvali jednostavno Bege. Bege sin Begin.

Bege je odmalena bio obilježen, Bege je bio gluhonijem. Isto tako dobrodušan, volio je djecu, manja djeca su se bojala Begeta, a ona malo odrasla su znala da je Bege dobričina i da je uvijek spreman da pomogne svima koliko to on može. Bege je svakog petka imao običaj da pješke ide u Čaršiju u džumu, pa potlje da malo po Čaršiji sjedi i pozdravlja sve ljude koje sretne iz Mekiša, Dopropolja, Tugovića, Ravne, Ripne, Jablanice, Zelenika, Karadaglija. ..

(Odlomak iz Romana Hadži Osman)