SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA

 (Od kada ja ne šutim)

 

Iritiran destruktivnim pisanjem o Bošnjačkoj povijesti od strane Bošnjaka koji su svoje znanje, o Bošnjacima, sticali iz negatorske povijesne literature, pišem ovaj članak koji bi trebao takvima i svima drugima koji imaju stav; da je naša Bošnjačka historija pisana iskreno i istinito od naših negatora, te kao takvu interpretiraju Bošnjačkom čovjeku, potaknuti ih na promjenu takvog stava i uputiti na razmišljanje o Bošnjacima koji u kontinuitetu vladaju Bosnom od njenog začetka u III. stoljeću p.n.e. i kasnijim (VII. stoljeće), zaokruženjem-diferenciranjem od ostalih Balkanskih zajednica: Hrvatske i Srbije i samo iz strateških, a ne i kulturoloških razlika i kao geopolitičke zajednice u centralnom Balkanu-Ilirikumu, da je Bosna kao država, a i države njenog okruženja, uvijek uspostavljana na Monoteizmu, jer su od početka uspostavljanja teokratija u III.stoljeću p.n.e. od strane Alexandra Makedonskog pa do konca XVII. stoljeća sve države Balkana bile monoteističke teokratije i vladanje je bilo na vjerskoj osnovi . Dakle, da je Bosna od III. stoljeća pa do konca XIX. stoljeća tj. do 1878. godine svoje vladanje uspostavljala na teokratskom principu kao monoteistička teokratija-država, jer drugog oblika vladavine, do teokratskog, Svijet nije poznavao.

Serjozno sagledavajući prirodan razvoj civilizacije, a potkrijepljeno materijalnim dokazima-ostacima građevina i ostalim arheološkim biljezima uočava se da su Bosna, Hrvatska i Srbija nastajale  kao monoteističke i to islamske teokratije od polovine VII. stoljeća, a kroz avarski model organizovanja, i tada se one i diferenciraju kao zasebne političke zajednice iz lakšeg organizovanja naroda, ali i vojnoorganizacionih razloga, jer kršćanstva i kršćanskog vladanja u ovim zemljama nije moglo biti iz razloga što se kršćanska populacija žitelja ovih zemalja lagano razvijala i nisu bili brojni da natom segmentu organizuju vlast, a monoteisti kao većinska populacija su održavali vlast i nije manjina mogla upravljati većinom

Iz navedenog zaključujemo da niti jedna od ovih zemalja, kroz srednja stoljeća, nije trebalo da je osvajana od Turske, jer za osvajanjem, od strane muslimana, nije bilo ni potrebe, jer su sve tri bile islamske teokratije, a njihovo udruživanje bila je neophodnost, jer udruženi mogli su se lakše suprostaviti nadirućim evropskim katolicima, jer katolici pod voćstvom papa, počevši od XIII. stoljeća, nastoje Evropu uspostaviti, i to silom, na katoličkom vladanju i Evropu očistiti od onih drugih vladajućih vjernika koji su do tada vladali evropskim državama, a katolici će ih nazivati, sa svog aspekta vjerovanja, hereticima.

Dakle, udruživanje muslimana Balkana u cilju zajedničke odbrane od evropskih katolike bila je neophodnost i to udruživanje bilo je itekako potrebno jer bi pojedinačno, vrlo lahko,  padali pod katoličku vlast. Na udruživanju muslimana Balkana radili su muslimani Turske u čemu se istuicala porodica Osmanovića koja je kroz sva dalja vremena, iz svog muškog potomstva, davala sultane ove zajednice. Ovako udružene Balkanske islamske države u Osmansko carstvo imale su mogućnost jače odbrane  i tako su uspijevale Hrvatska do 1683. a Srbija i Bosna do 1878.

Hrvatska je prestala biti islamska nakon 1689. godine osvajanjem Hrvatske od strane evropskih kršćana-katolika, a Srbija zvanično postaje pravoslavna nakon 1878. godine, ali nezvanično i nešto prije 1862. godine, po dogovoru Rusije i Porte, kada je njenio autohtono stanovništvo-Srbi muslimani, jer po njima je Srbija i dobila naziv, morali iseliti i napustiti teritorije Smederevskog sandžaka. I Bosna je, kao takva-islamska, prestala bitisati 1878.godine kada su Bošnjaci, kao državotvorni narod Bosne, a kao islamiti, prvi put poklekli i morali prepustili vladanje Bosnom katoličkoj Austrougarskoj i opet po dogovoru sa Portom. I sve se to dešavalo tako što je kroz predhodnih 5 stoljeća svog nastajanja kršćanska Evropa nastojala obezbjediti zacrtani cilj: Evropa je apsolutno kršćanski kontinent.

Bošnjaci, kao narod, kroz sva vremena gradili su svoju državu Bosnu i isključivo sami, a kroz osmanski period bili su udruženi sa ostalim muslimanima Balkana, a tek od 1878. godine Bosanski katolici i Bosanski pravoslavci postaju njeni konstitutivni narodi i Bosna se uspostavlja kao država njenog naroda tri konfesije, jer prestaje biti islamska teokratija

Dakle, Bosnu je dva milenija gradio njen rodni narod-njeni Bošnjaci, a u zadnjih 138 godina u Bosni su konstitutivni Hrvati i Srbi, ali je oni više razgrađuju nego utemeljuju. To rade iz razloga jer su svjesni da je Bosna kao država nastajala zahvaljujući Bošnjacima monoteistima-muslimanima, a ne njima-kršćanima.

Bošnjaci, danas, ne negiraju prava Hrvatima i Srbima da odlučuju o Bosni, ali ne kao teritoriji Hrvatske ili pak Srbije, jer Bosna je povijesna kategorija i uvijek zasebna od Hrvatske i Srbije jer Bošnjaci su je i gradil.

Bio je i pokušaj osvajanja Bosne od strane evropskih katolika i ranije od 1878. godine, a to je bilo naročito  izraženo nakon 1683. godine kada su nakon Bečkog rata, kao islamske regije, poklekle Slovenija sa Istrom, Slavonija, Mađarska, Južna Austrija te Lika, a Dalmacija nakon i tokom Kandijskog rata 1645.godine. Kršćani su nakon 1683. Godine upali i u Bosnu, okupirali krajinu sa Bihaćem, osvojili Jajce i iz njega protjerali muslimane.

Kršćani Evrope su 1737. godine pokušali dokusuriti sa Bosnom i krenuli su sa velikim vojnim snagama, sa sjevera i zapada, u njeno osvajanje.

Međutim, Bošnjaci su, pod voćstvom Ali paše Hećimovića, organizovali svoju odbranu, te najznačajnijom bitkom, za Bosnu, pod Banjalukom zaustavili katoličko napredovanje i u kontraofanzivi vratili, ponovo, Krajinu sa Bihaćem njenom Bošnjačkom narodu, a istovremeno to se desilo i sa Jajcem.

U Bihaću i Jajcu ostali su tragovi katoličkog osvajanja ova dva Bošnjačka grada tako što su, kao i svuda odakle su prognali muslimane, njihove sakralne objekte pretvarali u crkve. Tako su uradili i sa džamijama u Bihaću i Jajcu da bi kroz konstruisanu povijest u Jugoslavijama nama objašnjavali da su to bile crkve, da su ih muslimani pretvorili u džamije i, kao, oni ponovo vratili u crkve.

Na godinu, u avgustu, je 280. godišnjica ove najznačajnije bitke Bošnjaka za Bosnu, jer da su te godine poklekli niti bi bilo Bosne a niti nas Bošnjaka. Bilo bi nas kao danas što u Hrvatskoj ima na stotine hiljada pokatoličenih potomaka Hrvata muslimana.

I zato je, iz svega do sada nabrojanog, počevši od IV. stoljeća p.n.e. pa do dana današnjeg  Bošnjačka povijest grandiozna, a mi je neznamo, jer nam se ne predočava onako kako je življena nego onako kako to naši negatori pišu.

Ni tada, kada je Austrougarska ukinula Bosnu kao državu, koncipiranu na šerijetu, Bošnjaci nisu isključeni iz njene organizovanosti u novom konceptu Bosne kao nacionalne države Bosanaca, jer je tada Bosna ustanovljena kao nacionalna država njenih građana koji su svoj kulturološki identitet uspostavljali kao muslimani, katolici i pravoslavci. Tada Bosna postaje nacionalna država Bosanaca tri konfesije i to će trajati od konca XIX. i početka XX.stoljeća kada Srbi i Hrvati kao državotvorni narodi susjednih država osjećaju da će doći do geostrateških promjena na Balkana, a kako je Evropa uspostavila svoju teoriju o Evropi kao kršćanskoj zajednici i da muslimanima na Balkanu nije mjesto vladanja u državama, oni će se i uklapati u taj koncept. Tada počinje ideološka borba Hrvata i Srba oko toga čija će biti Bosna, a na tim osnovama traže se i koje kakva prava, jednih i drugih, na Bosnu i tada počinje pisanje lažne Bosanske povijesti.

Tada njenom rodnom narodu-njenim Bošnjacia, a kao islamitima, negira se sve od toga da su narod do toga da su prozeliti i da po tom osnovu nemaju povijesna prava na Bosnu. Tada se uspostavlja i teorija o bosanskim pravoslavcima kao narodno Srbima, a bosanskim katolicima kao narodno Hrvatima, jer su na taj način mogli lakše ostvarivati svoje ciljeve oko toga da je Bosna, u povijesnom smislu vlasništvo, ili jednih ili drugih, jer će pokrenuti teoriju o Bošnjacima kao etničkoj skupini koja je iz određenih razloga prihvatila Islam kada je, kao, Turska Bosnu osvojila, a da su ranije narodno bili ili Srbi ili Hrvati, ali kao k(h)rišćani.

Ta teorija o Bošnjacima kao prozelitima je i danas aktuelna i tu teoriju zastupaju i naši povjesničari te je nama interpretiraju i zato tvrdim da moj narod ne poznaje svoju življenu i istinitu prošlost.

A, da znaju da iz iste teorije, o Bošnjacima kao prozelitima, Bošnjaci nisu narod, jer iz takve teorije proizlazi da  nisu stvarali svoju Bosnu, nego upravo da smo ono što o nama pišu naši negatori, a to je da smo etnička skupina.

I sva ta pisanja Bošnjačke povijesti od strane naših negatora  nije bilo povijesno, nego ideološki u cilju ukidanja Bosne kao povijesne tvorevine Bošnjaka islamita u kršćansku povijesnu matricu ”Evropa je povijesno kršćanska”.

Kako se odvijala teorija o nepostojanju Bosne, tako se i u praksi očitovalo, jer nakon I. Svjetskog rata kada zemlje Srednjeg Balkana postaju jedna država u toj tvorevini nema Bosne kao države i njenog rodnog naroda-Bošnjaka jer se i Balkanski kršćani uklapaju u koncept da je Evropa povijesno kršćanska a da su Bošnjaci tu Turski recidiv.

Bosnu svojataju i jedni i drugi kao svoju teritoriju i zato se Bošnjaci negiraju kao narod i pripisuje im se odrođenje od, kao, matičnih naroda Srba i Hrvata i za njih postaju etnička skupina jer su kao ostavili svoju staru vjeru, a, kao, okupacijom ovih krajeva od Turske primili Islam.

Ne tvrdim da je Bosna u ranija vremena nosila svoje današnje ime, ali sve promjene koje su se u njoj dešavale, pa i naziv, pratio je i njen povijesni narod, njeni Bošnjaci i uvijek na istoj duhovnosti.

Ovo moje pisanje  proisteklo je iz serjozne i podrobne analize stanja Bošnjačke svijesti, o nama samim, kroz prizmu povjesti koju smo u zadnjih 100-tinjak godina učili, koju smo revnosno interpretirali, a koju i danas revnosno interpretiraju svi oni koji su zaduženi za rad na Bosanskoj povijesti.  Učeni smo u proteklim vremenima, u Jugoslavijama, o sebi od naših negatora  kada nismo ni mogli  ništa da kažemo a niti da promijenimo, do samo potvrđivati to što su o nama pisali i govorili oni-naši negatori.

I zato, naše povijesti što se tiče i našeg znanja o istoj, mi smo na najnižoj stepenici.

A zašto je to tako, već je i napisano, ali evo opet ponavljam da taj trag ostane u našoj svijesti te da ga konačno pođemo revidirati, jer mi smo narod koji je neoviosno od drugih komšijskih naroda gradio svoju Bosnu, te  da kao takvi-njen rodni narod, nismo to radili, danas ne bi ni bili to što jesmo-Bošnjaci.

Komšijska pisanja o nama nas negiraju, ali svi prirodni tragovi vode ka jednom i jedinom zaključku da su Bošnjaci povijesni graditelji Bosne te da su iz tih razloga povijesni narod.

Nadamo se da će nova pokoljenja sve to uobličiti i da će nam naša mlađa pokoljenja učiti o sebi sve kako se dešavalo, a ne da na konstrukcijama i lažima živimo svoju prošlost.

Navodeći razloge našeg nepoznavanja sopstvene prošlosti nezaobilazno je i to što smo u proteklih 100-tinjak godina svoju povijest učili od onih koji su nas negirali, a oni koji bi trebali da nas usmjere na pravi put tj. oni koji su najmeritorniji da nas upute u našu življenu povijest-naši povjesničari i dalje podržavaju sve te povijesne konstrukcije o nama.

Trebalo bi; da je to vrijeme iza nas, a nije. I dalje radimo po uhodanim programima.

Povijesno, naš-Bošnjački kontinuitet uspostavljanja Bosne kao naše države je osporavan, a naše utemeljenje u Bosni sa Bosnom , i dalje se negira,  a to je itekako važno-najvažnije u održavanju naše državnosti.

Nadati se da će doći, drugo, povoljnije vrijeme za Bošnjake, te da će naše mlađe snage koje neće biti opterećene predrasudama i nametnutom poviješću sve te nesuvislosti koje su nam pripisivane i koje su nas dehistorizirale odbaciti i da će poći serjozno raditi na našoj Bošnjačkoj, ali življenoj povijesti i eksponirati istinu o Bošnjacima.

I napominjem, da Bošnjaci ne negiraju Hrvatima, a niti Srbima, danas, njihovu konstitutivnost u Bosni u ravnopravnim odnosima kao i Bošnjacima, a ovo što pišem nije njihovo negiranje nego povijest o stvaranju Bosne kao države njenog rodnog naroda njenih Bošnjaka. I samo da naglasim da je to povijest , a ne politika.

Osnova povijesti, na kojoj bi Bošnjaci trebali zasnivati svoju življenu povijest nije Kršćanstvo ili koje kakvo krivovjerje, a koje nam, kao našu osnovu, serviraju naši negatori, nego sasvim suprotno  Monoteizam, koji se ne prezentuje kao osnova Bošnjačke povijesti, nego konstrukcijama i ono podvodi pod kršćanstvo.

Pišem za one Bošnjake koji razmišljaju, koji žele i koji hoće da znaju svoju istinsku Bošnjačku povijest. Dakle,  za one koji su svjesni da im povijesni negatori nisu mogli biti oni iskreni povjesničari, koji bi im pisali povijest, te da isti ne mogu biti ni oni od kojih ćemo i dalje učiti, jer znam, da među Bošnjacima, i to historičarima, ima većina onih koji su stičući svoje znanje iz povijesti ubijeđeni  da je to sve što ”znaju” istina, jer osnova na kojoj formiraju svoj sud, o svom znanju, je ista, kao i ona na kojoj nam i negatori pišu.

I što je žalosno, ne žele da mijenjaju svoj stav o našoj prošlosti i ubjeđuju i nas, koji smo svjesni svih tih konstrukcija, da je to što ”znaju” o Bošnjacima,  istina. I pozivaju se uvijek na neke izvore, a manje više svi izvori koji negiraju Bošnjaka kao monoteistu su krivotvoreni. I sam dr. F.Rački, koji je, za naše prilike, pionir ovog načina-metpodologije  izučavanja povijesti, piše da je takvih krivotvorenih izvora odbacio na stotine. Rački je radio sredinom XIX stoljeća, a odbacuje falsifikate koji su od ranije.

A koliko li je takvih krivotvorina i prošlo ?

Svi dokumenti  koji govore tobože o Bosanskoj crkvi, pa o Bošnjacima kao patarenima, ali u oba slučaja kao kršćanskim krivovjernicima, pa o katoličkom krunisanju Bosanskih kraljeva, pa o progonjenju naroda Bosne u ta vremena , pa o Turskom osvajanju Balkana, pa o Bosanskim hereticima, pa o sukobima Bosanskih velmoža, pa o koje kakvim ugovorima sa, kao, katoličkim Dubrovnikom itd. su svi na konstruisanoj-izmišljenoj osnovi.

I svi ovi falsifikovani dokumenti su iz vremena nakon što su u Hrvatskoj nakon 1683. Godine zavladali katolici a sve se iniciralo nakon što je čitav Balkan osim Bosne i Albanije i jednog dijela Turske podpao pod k(h)ršćansku vlast, kada su kršćani Balkana dobili svoje države i kada počinju ispisivati nacionalnu povijest i sva politička gibanja u ovim državama počevši od Alexandrovog perioda, kada se i začinje naša civilizacija, podvode pod matricu ”Evropa je kršćanski kontinent”

Bošnjaci nikada nisu bili nešto drugo po duhovnosti nego monoteisti, a niti su koga proganjali i niti je njih neko mogao prognati, jer su bili vjerski, dakle državnički dobro organizovani, a i njihovo okruženje, u ta vremena, bilo je sa istom duhovnosti i organizovano na istim vjerskim osnovama na Monoteizmu.

Iz tih vremena su i naši sakralni biljezi-stećci, i osim nekih koji su sklonjeni i upotrebljeni kao građevinski materijali, ostali su vidljivi jer ih kršćani nisu rušili kao ostale monoteističke-Islamske sakralne objekte iz razloga što ih nisu dovodili u kontekst Monoteizma-Islama.

I zato; za sve one Bošnjake koji žele da znaju svoju življenu povijest i istinsko znanje o sebi, preporuka; da će  to biti jedino ono znanje do koga  Bošnjaci sami svojim pregalaštvom mogu doći, a ne da budi suvisli interpretatori svih tih nesuvislisti o Bošnjacima i svojoj povijesti koju su pisali Bošnjački negatori.

Vrijeme je da odbacimo sve  napisane nesuvislosti o nama i sve povijesne izvore koje su koristili i pisali naši negatori, a koje su nas dezavuisale, ali i one nelogičnosti koje su pisali i naši Bošnjački povjesničeri koji su se poveli za našim negatorima!

A zašto sve to?

Zato što smo kroz prisutnu-interpretirajuću, kako vole da kažu ”zvaničnu”  povijest, povijesno dezavuisani i totalno dehistorizovani, a nama treba istina o nama.  Nama treba naša življena povijest koju su živjeli naši predci, koji su na Monoteizmu, a ne na nekom drugom vjerskom učenju gradili i čuvali našu Bosnu, a mi Bošnjaci  treba da pišemo i učimo o istoj, te da se dičimo, a ne da s dozom krivnje koju su nam nametnuli naši negatori pišemo o našim predcima, a oni s povijesnog aspekta nisu to zaslužili.

Treba da znamo suštu istinu o Bosni i nama, a ona je;

Bošnjaku Bosnu niko nije na dlanu doni-poklonio, a da je on-taj drugi  Bosnu gradio. Nikada u Bosni do 1878. nije bila druga vladavina do Bošnjačka-monoteistička. Bošnjak je svoju Bosnu kroz sve periode njenog razvoja gradio i branio od svih koji su je napadali, a napadali su je oni koji sa Bošnjačkom duhovnošću nisu imali ništa zajedničko, ali su je ovako lijepu htjeli porobiti, i nas prognati ili ako bi ostali u njoj prevjeriti-pokrstiti.  Kada to nisu mogli učiniti silom, od prije 100 godina to rade olovkom i eliminišu nas kao utemeljitelje Bosne i sve to na onoj povijesnoj osnovi koju i danas naša djeca uče, a koja nas kao njene graditelje negira.

Dočim, sa Bošnjakom kao monoteistom, u Monoteizmu pa i Islamu, na kome je i zasnivana vlast u Bosni, u Bosni su živjeli i katolici i pravslavci i provodili vlast u međusobnim odnosima u sredinama u kojima su bili brojni, ali na  državnom nivou nisu mogli imali vlast, jer je Bosna bila islamska.

Kada su evropski katolici na čelu sa papom Pijo II  imali namjeru da Bosnu pokore, polovinom XV. stoljeća, jer su svoje namjere obznanili 1459. u Mantovi, Bošnjaci su udruženi sa ostalim muslimanima Balkana organizovano Bosnu branili.

Ovu povijesnu okolnost-udruživanje muslimanskih država Balkana kršćani će podvesti pod Tursko osvajanje i formiraće se važeći, a lažni, povijesni ”aksiom” o Turskom osvajanju, a da nikakvog osvajanja od strane Turaka nije bilo.

To je jedna od tih najgorih neistina koju su plasirali naši negatori, a Bošnjaci je prihvatili. Tu tvrdnju treba odbaciti i tu je ključ rješenja svih onih povijesnih nedosljednosti koje nas dehistoriziraju: prelazak na islam i slično.

Dakle, nije to bila nikakva okupacija Bosne od Turaka, nego zajednička odbrana muslimana Balkana od katolika. I od kuda onda islamizacija?, kada su Bošnjaci bili muslimani.

Bošnjaci  su  po religioznosti, i danas, ono što su bili naši predci koji se nikada nisu prevjeravali iz koje kakvih nadri vjera koje izmišljaju naši negatori, jer ne prihvatajući činjenicu da smo kao muslimani živjeli u Bosni ali i u komšijskim zemljama oni nam nameću koje kakve vjere.

Povijesno nas negiraju iz razloga što Bosnu interpoliraju u svoja ozračja, a da smo mi-Bošnjaci tu u Bosni zahvaljujući Turcima koji su kao Bosnu osvajali, a njih progonili i islamizirali.

Međutim, Bošnjaci su autohtoni Evropljani i u genetskoj osnovi Slaveno-iliri, mada je bilo i mijenjanja etno-genetske strukture križanjem sa starim evropskim narodima koji su iz različitih razloga, a najviše vojne prirode, dolazili u Bosnu i tako se mijenjala Slaveno-ilirska etno-genetska osobitost Bošnjaka. Bošnjaci su, kako povijest govori, a ne kako nam serviraju naši negatori, svoje življenje uvijek zasnivali na Monoteizmu.

U periodu dok su živjeli u Dalmaciji i Iliriku, zasigurno na početku organizovanja Alexandrovih država; od konca IV: s. p.n.E. do konca IV. stoljeća n.E. na Aristoteloalexandrovom monoteizmu, a od ovog perioda do polovine VII stoljeća na Arijanizmu, od polovine VII. stoljeća na Avarizmu, u kome je Islam bio vladajuća vjera, da bi od početka XV. stoljeća pa do 1878. godine bili udruženi sa ostalim muslimanima Balkana kroz Zajednicu Islamskih država Balkana-Osmansko carstvo, kada se Bošnjački islamski izricaj ispoljava kroz novu formu islamskog Monoteizma izraženu kroz  Hanefizam.

Tada Bošnjak počinje svoj Islam ispoljavati vizuelno nešto drugačije u odnosu na raniji Avarski period i tada se stvara limes, ali ne kao granica između dvije različite vjere, nego različit spoljašnji izražaj iste vjere, ali kroz dvije škole.

Treba znati da je razlog udruživanja muslimana Balkana i Mađarske, kroz srednja stoljeća,  prijetnja Evropskih katolika o progonu Balkanskih i Mađarskih muslimana iz njihovih država koje su stoljećima gradili na Monoteizmu, a sada im je izkazana prijetnja da to sve mogu izgubiti.

Katolici sa Zapada nadiru rušeći jednu po jednu Evropsku državu zasnovanu na monoteizmu, a  svoju prijetnju prema Hrvatskoj i Bosni kao muslimanskim zemljama , katolici su obznanili na svom kongresu u Mantovi 1459. godine kada se papa Pijo II. izjasnio da će predvoditi katoličku vojsku u nakani da istrijebe tu herezu iz Hrvatske i Bosne.

Ulazeći u Balkanski Islamski komonvelt Bošnjaci nisu  kao vjernici nekakve Bosanske crkve prevjeravani-islamizirani, jer su i do tada bili muslimani sa evrobalkanskim islamskim sinkretizmom, ali su ulazeći u Balkanski Islamski komonvelt počeli praktikovati-živjeti Islam kroz novu formu življenja izraženu kroz šerijet, tj. Hanefizam.

Naziv za religiju iz koje su, kao, Bošnjaci prije udruživanja u Balkanski Islamski Komonvelt crpili svoju duhovnost; Bosanska crkva je  izmišljen od strane komšija kršćana Hrvata-katolika, kada su u prošlom stoljeću radeći na svojoj povijesti i Bosnu uklapali u tu povijest, a kako Bošnjake muslimane nisu mogli uključivati niti kao katolike, a niti kao pravoslavce, onda su im izmišljali vjeru-crkvu koju nazvaše Bosanska crkva.

Bošnjaci su i danas u Bosni, u svom vatanu, koga su im stari Bošnjaci ostavili, a koga su kroz sva ranija  stoljeća  gradili na Monoteizmu i od neprijatelja branili i nama ga u amanet ostavili da ne budemo etnička skupina nego Bosanski narod njeni Bošnjaci.

Prihvatajući tvrdnju naših negatora o Turskom osvajanju i islamizaciji te o nekakvoj Bosanskoj crkvi koju su kao praktikovali Bosanski žitelji, naši negatori ostvaruju cilj: Bošnjake-muslimane eliminišu kao povijesne graditelje Bosne, jer ovim tvrdnjama se prekida kontinuitet vladanja Bosnom njenih Bošnjaka muslimana,  Bošnjacima se nameće hipoteka napuštanja  svoje kršćanske duhovnosti te nasilne islamizacije, negira se njihova Bošnjačka nacionalnost, a i Bosna negira kao država utemeljena od Bošnjaka muslimana.

Nije teško zaključiti; da je skoro sva povijest Bosne, koja nam se plasira, od njenog postanka pa do ulaska u Islamski Komonvelt-Osmansko carstvo, formirana na osnovama povijesti koju su interpretirali kršćanski historičari, te da za osnovu uzimaju kršćansku matricu: ‘’Evropa je kršćanska’’.

Povijest koju su Bošnjaci živjeli od polovine XV. stoljeća do 1878. kroz Zajednicu islamskih država-”turski period” je dobro poznata, ali i tu ima bukadar konstrukcija, a  ono što se  dešavalo iza ovog perioda je svježe i tu nema težih povijesnih konstrukcija, mada svaka strana ima svoju istinu.

I danas danile čitamo sve te povijesne nesuvislosti o nama koje su nam napisali naši negatori, pa i od Bošnjaka koji se bave našom prošlošću, ali i od Bošnjačkih povjesničara koji, sve to, pisanjem i knjiga i kroz škole protežiraju.

I nikako da  se okane, da se prođu takvog pisanja  koje negira Bošnjački povijesni  kontinuitet u Bosni. Izgleda, teško im je da odbace sve te nesuvislosti o nama koje su pisali naši negatori, da ih nebi u ”naučnom” smislu povrijedili, jer od njih su i učeni.

A, kada je u pitanju povijest, onda jedino valjano i čemu treba težiti je istina i ništa drugo.

Dakle, u cilju uspostavljanja povijesne istine o Bošnjacima, nema tih autoriteta koje ne treba ignorisati ako je njihova interpretacija Bošnjačke povijesti povijesna neistina i konstrukcija.

Bošnjaci, koji o sebi žele da znaju  istinu, ali i da im nova pokoljenja o sebi uče istu tu istinu, moraju prihvatiti stav da je  došlo  vrijeme da se svim tim nesuvislim pisanjima o Bošnjacima od naših negatora, ali i naših citatora jednom stane u kraj. Da svima njma, iz najboljih pobuda, treba dati do znanja da je literatura do koje dolaze i koju koriste, skoro sva, sa negacijskom osnovom prema Bošnjaku. Da  je ista prošla kroz matricu ”Evropa je kršćanska”, a koja negira autohtonost  nas Bošnjaka u našoj Bosni. I zašto da i dalje truju našu djecu nekorektnim i nesuvislim tvrdnjama o nama.

Npr.: Tvrdnja, da je Turska osvajila Bosnu je izmišljotina nad izmišljotinama.  Za ovu nekorektnu tvrdnju  se veže još bukadar izmišljotina.

Bošnjački povjesničari i dalje pišu o Turskom osvajanju Bosne. Tu povijesnu konstrukciju-tvrdnju nama nametnuli naši negatori, izmišljanjem Turskog osvajanja i islamizacije, a ne udruživanja muslimana radi odbrane, jer time negiraju kontinuitet Bošnjačkog-muslimanskog  vladanja u Bosni.

Na ovaj način napravljen je limes  kršćanskog i islamskog vladanja Bosnom. Kao, do dolaska Turaka Bosna je bila kršćanska, a dolaskom-osvajanjem  Turaka  Bosna postaje islamska.

Bošnjački povjesničari to prihvatili kao povijesnu činjenicu i uče sve Bošnjake da je to povijesna istina, a sve, iz razloga, što su i sami tako učeni, a da sve to tako nije bilo. I što je žalosno, oni i dalje ulažu  truda radeći na toj povijesnoj konstrukciji da nam još učvrste to neznanje o nama i dokažu da nismo to što jesmo, nego da smo ono što drugi hoće da jesmo.

I vezano za tu tvrdnju  dođe ga da je naš velikan Mehmed paša Sokolović, koji je rođen u vrijeme dok su muslimani nosili narodna imena, sa imenom Baja, bio po tim konstruktorima povijesti kršćanin, te da su mnoge vladarske porodice iz tog perioda, čisto islamske provenijencije, ovakvim konstrukcijama interpolirane u kršćanske. To su Arpadovići u Mađarskoj, Celjski u Bavarskoj. Hrebljanovići i Brankovići u Srbiji. Pavlovići, Kosače, Radakovići u Bosni. Iločki, Šubići, Filipovići u Hrvatskoj. Crnojevići u Duklji. Kastrioti u Albaniji i mnogi drugi.

Prezimena ovih porodica u korijenu su narodna i nisu orijentalnog osnova, jer su nabrojane porodice ili pojedinci  evropske provenijencije i zato je kod tih povjesničara otpadala mogućnost da su to muslimanske porodice, a onda još i tvrdnja da u ovom dijelu Evrope nije bilo muslimana do dolaska Turaka ta tvrdnja je dobila svoju legalnost.

Žalosno, ne zbog nas, nego zbog tih porodica, ali i Mehmed-paše Sokolovića, pa Nikole Iločkog, Hercega Kosače i drugih. Nekoga ko se čitav svoj život borio za svoju vjeru-Islam i svoj vatan, jer su bili napadani, interpolirati u kršćane je krajnje licemjerno i neprimjereno, a to nam rade kroz čitavu povijest, a za njima se povode i Bošnjački povjesničari, a sve iz razloga što su tako učeni.

Istina je:

Turska tada nije ništa osvajala, jer  Kur'an to ne dozvoljava.

Sura II. Ajet 19o.

” I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu!-Allah,doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.”

Imperativ ovog ajeta:

I nije se moglo desiti da muslimani organizovano od strane vladara ili na neki drugi način prekrše ovako jasne Kur'anske činjenice; da prvi započinju kavgu te da osvajaju.

Ali se desilo da je Turska organizovala Balkanske muslimane u cilju njihove odbrane od Evropskih katolika koji, u tom vremenu,  po Evropi nasilno ruše monoteističke države  i progone autohtono evropsko muslimansko stanovništvo.

Dakle, Turska nije u Bosni iz osvajačkih pobuda, nego iz odbrambenih i najdemokratičnijih pobuda, jer je na njena pleća pao teret Balkanskih i Mađarskih muslimana koje je trebalo ujediniti i braniti od nakane evropskih katolika o njihovom progonu ili pokorenju i prevjeri u katoličanstvo.

Iz ove činjenice-tvrdnje jasno je da su u periodu organizovanja Islamskog Komonvelta balkanski narodi većinski muslimani, a ne kršćani, a tako nismo učeni.

To tako nismo učili, i nismo ni mogli, jer plan po kome je rađena pisana historija Bošnjaka, ali i komšijskih naroda Hrvata i Srba, je u kršćanskoj matrici. Po toj matrici; u Bosni su bili kršćani, a Turska je osvajala kršćanske zemlje i zato Bošnjaci muslimani, za sve njih, nisu povijesni vlasnici svoje Bosne, jer su bili neki tamo kršćani, pa bogumili-ali kao kršćani dualisti i slično, te da su zahvaljujući Turskom osvajanju i prevjeri u Islam ostvarili vlast nad  zemljom Bosnom.

Evropa, trenutno, jeste sa tim prefiksom-kršćanska, osim Bosne, Kosova i Albanije, ali to tek kada su kroz srednja stoljeća počevši od XII. pa do XIX. u Evropi srušili sve monoteističke države, a narode prognali u Islamske zemlje pa i Bosnu, a ono muslimanskog naroda što je ostalo u tim Evropskim državama moralo se prevjeriti-katolicizirati.

A  kako su tek, u pokorenim katoličkim sredinama, prolazili oni koji bi i dalje ispoljavali svoj monoteizam-islam?

Čitali smo kako je inkvizicija  kroz srednja stoljeća spaljivala na lomačama tamo neke krivovjernike-heretike, a nismo se pitali  zašto su, baš tako, bila stravična ta ubistva?

Zar, samo zato što nisu vjerovali kao katolici i što su bili heretici?

Ne, to  heretičko ”krivovjerje” nije bilo povod za ubijanje. Povod je bio sasvim drugi, ali on se prikriva. Prikriva se iz razloga što do tada Evropske države nisu bile utemeljene na kršćanstvu, nego na Monoteizmu. I kada bi se obznanilo da su Evropske države prije nego su na sili uspostavljene kao katoličke, bile utemeljene na Monoteizmu, onda tvrdnja; ”Evropa je kršćanska”, ne bi imala povijesni kontinuitet.

Dakle, od XIII. Do XVIII. stoljeća ona previranja I ratovi u Evropi: bilo je to rušenje monoteističke vlasti i uspostavljanje iste na katoličanstvu. A svirepa ubijanje heretika-monoteista, koja su inkvizitori koristili, bilo je u cilju što uspješnijeg  zastrašivanja časnih ljudi-monoteista, te onda njihovog povlačenja, napuštanja rodne grude i masovna preselenja na sigurna mjesta u muslimanske zemlje, a oni što su ostali morali su se prevjeriti. I zato je Evropa u XIX. stoljeću bila apsolutno kršćanska.

Eto, tako su prolazili evropski narodi koji su imali vlast na Monoteizmu, a koje su katolici rušili. I Bosna je na isti način trebala da skonča, ali udruživanjem , a ne pokoravanjem  sa ostalim muslimanima Balkana i Turskom,  Bošnjaci  su i opstali u svojoj Bosni.

Bosna je u kontinuitetu monoteistička i da nije bilo tako, da se Bošnjaci nisu udružili sa ostalim muslimanima Balkana i Mađarske i zajedno branili, bila bi kao i Hrvatska pa i Srbija u kršćanstvu, jer je u Hrvatskoj taj kontinuitet prekinut 1683. osvajanjem Hrvatske od strane Evropskih katolika, a u Srbiji 1862. godine, progonom Srba muslimana po dogovoru Porte i Rusije, ali i nekih Evropskih zemalja.

I to se nije tako učilo, a i dalje mislimo  da su se putem škole dobijale istinite informacije, a sve je to bilo na konstrukcijama.

Tu matricu povijesti, kroz koju  je propuštana i naša Bosna, protežirali su, a i dalje protežiraju i bošnjački povjesničari od kojih smo učeni, jer svo ”znanje” iz povijesti u zadnjih 100-tinjak godina oni su sticali  od povjesničara-naših komšija, a naših negatora.

I šta se moglo očekivati od iskazanog neprijatelja i povijesnog negatora? Negacija do negacije! I samo negacija.

Zar, ovaj prošli rat i dešavanja u njemu nisu bili dovoljan razlog za razmišljanje i prihvatanje činjenice; da nas komšije  zaista mrze i preziru i da našim progonom i ubijanjem ostvaruju svoje ciljeve, a izgovor za takva dešavanja bila je konstruisana povijest.

I, zar se nakon svega što smo preživljavali, ponovo može očekivati da nešto i istinito, o našoj povijesti, napišu oni koji nas niječu, mrze, ubijaju i progone, jer zaposjednuto i brane lažnom poviješću.

Kako to ne mogu da shvate oni koji su zaduženi da brinu o našim mladim Bošnjacima i njihovom znanju o svojoj Bošnjačkoj povijesti?

Potsjećanja radi:  Sve, kako se dešavalo sa Bošnjacima u proteklom ratu dešavalo bi se i u predhodnim starim vremenima, uz jedinu razliku da smo se do 1878. godine znalački branili, a da smo te godine potpali pod Austrougarsko katoličko vladanje.

Od tada za nas Bošnjake kola kreću naopako.

Prvo, ogromno iseljavanje Bošnjaka prema jugu, a onda nakon prekida vladanja Austrougarske i formiranjem Jugoslavija  kao država kršćanskih naroda, a kako Bošnjaci nisu kršćani krenulo je negiranje svega  što je Bošnjačko jer je muslimansko.

Za ove, što se iz koje kakvih pobuda bave poviješću, a i dalje protežiraju pisanja naših negatora o nama, neka se pozabave i pitanjem: Na koji su način došli do svog ”znanja”? Čija je  literatura koju su koristili i koju je osnovu za svoje tvrdnje koristio autor? Koji je cilj njegovog pisanja? Itd.

Zar jedan J. Finne ili neki Malkolm mogu pisati o Bosni, o nama, objektivno?

A kada su u pitanju Bošnjaci-ljubitelji naše povijesti, koji iz najboljih namjera  žele da nam napišu nešto iz naše povijesti pa nam citiraju Malkolmove ili Finove  negacije, o nama, i te nebuloze  podvode pod neko znanje, neka se i preispitaju; jesu li Bošnjaci? Dakle, jesu li elementi Bošnjačkog naroda i jeli se iz tih povijesnih nebuloza moglo dogoditi Bošnjačko narodno utemeljenje , jer niti kod Malkolma niti kod Finea nas Bošnjaka kao autohtonog i temeljnog Bosanskog naroda nema. I zašto onda citirati svog negatora? I je li to citiranje ovih negatora Bošnjaka iz razloga što je jedan Amerikanac, a drugi Englez i samo zbog toga što tamo neki američki ili engleski, za mene, nadri historičar piše o Bosni, a što u sadržaju nema Bošnjaka muslimana kao utemeljitelja Bosne to za dotične nije ni bitno. Te povijesne krhotine o nama treba odbaciti i neka njima ostane to pisanje o nama, a mi treba da radimo i pišemo svoju istinsku povijest.

Bosna je sredinom XV.stoljeća sa Balkanskim muslimanskim državama; Turskom, Hrvatskom, Srbijom, Bugarskom, Rumunijom, Albanijom, Grčkom, ali i zemljama Srednje Evrope; Mađarskom, Poljskom, Ukrajinom, Moldavijom formirala  Islamski Komonvelt-Osmansko carstvo,  koji je trebao biti garancija opstanka muslimana u ovim zemljama.

I tako je i bilo.

Zato su u vlasti-Porti bili: i Mađari i Poljaci i Ukrajinci i Rumuni i Moldavci i Bošnjaci  i Hrvati i Srbi i Grci i Turci i Albanci i svi drugi, ali svi kao muslimani, jer je od tih država i formiran komonvelt.

Od cca. 200 vezira u Islamskoj vojsci perioda Komonvelta svega trojica su bili Turci. Pa zar je to Turska vojska? Ne, nego vojska udruženih muslimanskih država Balkana i Istočne Evrope od kojih su se i birali veziri.

Uz napomenu da stari: Ugri, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Grci i ostali Balkanski narodi nisu bili samo u  Monoteizmu-Islamu bilo je njih i u Kršćanstvu, ali bili su manjinski i nisu mogli na svojoj vjeri uspostavljati i održavati vlast niti u jednoj od nabrojanih država.

Udruživanjem Balkanskih muslimana u jednu državu, tada je usvojen jedan od simbola te muslimanske zajednice naroda:

• Zastava crvene boje sa bijelim polumjesecom i zvijezdom kao poveznica starog Bizanta koji se organizovao od monoteističkih država i novog organizovanja ovih država.
• Janjičarski zakon-Divširma po kome su se regrutovali muslimani iz ovih zemalja u janjičare.
• Podjela teritorije na timare iz kojih se regrutovala narodna vojska.
• Nešto kasnije 1453.godine određeno je da glavno središte ove zajednice bude Carigtrad-Islambul kao što je bio i za vrijeme Bizanta.

Nama se kroz povijest  prezentuje da su janjičari, koji su putem divširme regrutovani, bila djeca kršćana što je notorna neistina, jer u muslimanskoj vojsci prema šerijetu, ali i prema Janjičarskom zakonu nije se moglo dogoditi da se regrutuje dijete musliman od oca nemuslimana.

Imeena muslimana iz evropskih država, iz tog perioda, što se tiče, naglašavam; njihova imena bila su narodna, a ne orijentalna i tako su mnoga djeca, od muslimana, sa narodnim imenima, koji su regrutovani u janjičare, od naših negatora ‘’pokršteni’’.

Napisao sam da je tada  za glavni grad  Islamskog komonvelta koji je formiran od muslimanskih zemalja Istočne I Jugoistočne Evrope  određen Istambul, kao što je bio i za Bizanta, a ne kako pišu da je Carigrad osvojen.

Osvajanja ne dozvoljava Kur'an, a Kur'an je imperativ muslimanskog življenja i organizovanja.

I tvrdnja da su nakon 1683. Hrvatska, Slovenija, Južna Austrija i Mađarska oslobađane od Turaka je povijesna konstrukcija.

Tada se dešavalo suprotno- dešavalo se osvajanje Slovenije, Južne Austrije,Hrvatske i Mađarske od strane katolika i progoni autohtonog muslimanskog naroda ovih država, a ne progon Turaka.

I nisu ovi narodi bili u Islamu od perioda kada su ušli u sastav Balkanske Islamske Zajednice, kao, prisiljeni od Turaka, nego iz perioda kada se Islam prirodno nadgradio na  Arijanizam koji je bio monoteizam i onda kroz Avarizam živjeli svoj Islam, da bi u XV. stoljeću nastavili održavati monoteističku vlast udruživanjem u Zajednicu Islamskih država, a  pravno primjenjujući hanefizam.

Iza Bečkog rata od 1683-99. koga su vodili muslimani Balkana, a u cilju povratka Beča njegovim prognanim Njemcima muslimanima, a ne da su osvajali Beč, stvari će krenuti naopako za muslimane Komonvelta i tada će Hrvatska i Mađarska potpasti pod kršćansku vlast, a muslimanski žitelji Mađarske i Hrvatske iskusit će katoličko ”dobročinstvo”.

Nakon što  islamska vojska Balkana nije ostvarila cilj-povratak Beča muslimanima, nastale su poteškoće za muslimane ovih krajeva. Da ih ne bi zadesila sudbina muslimana: Francuske , Italije, Austrije, Njemačke koje su katolici nemilosrdno ubijali i progonili, one porodice koje su mogle biti u pokretu pokrenule su se ka Jugu i Istoku u muslimanske zemlje pa i u Bosnu, a oni što su ostali morali su se prevjeriti i danas su to u Sloveniji, Hrvatskoj i Mađarskoj katolici.

I ovaj dio povijesti, naši negatori, ali i naši povjesničari našu djecu uče onako kako su konstrukcije i napravljene.

Po njima, Hrvatska i Mađarska su bile katoličke, a kao Turci su osvajali ove države. A sve je obrnuto. Obje države su bile sa većinskim muslimanskim življem, i bile su udružene u Islamski komonvelt, a ne da su osvajane, a katolici su ih nakon 1683. osvajali progoneći autohtono hrvatsko i mađarsko muslimansko stanovništvo.

Kada Hrvati- sada katolici, Mađari-sada katolici i Srbi- sada pravoslavci pišu povijest o svojim državama onda su one povijesno  bile vazda; Hrvatska-katolička, Mađarska-katolička, a Srbija-pravoslavna i jedni druge u takvoj povijesti podržavaju.

A ovim povijesnim  konstrukcijama  negira se osnovna povijesna činjenica da su  u tim državama živjeli autohtoni Hrvati-muslimani, Mađari-muslimani i autohtoni Srbi-muslimani i u svojim državama bili većinski. Koji su od začetaka tih država formirajući ih, u njima,  održavali vlast na Monoteizmu, i to:

Na početku samog organizovanja na Aleksandrovom modelu, koje je naznačeno u Kur'anu u Suri ”Pećina” od 83.-110.ajeta.

A kroz srednja stoljeća na Avarskom modelu i Islamu, da bi iz nužde zbog prijetnji katolika o njihovom uništenju, na kraju, organizujući se u Islamski Komonvelt održavali vlast  ponovo na Islamu i sve do pada ovih država pod kršćanstvo; Hrvatske i Mađarske od 1683-99, a Srbije tek 1862.

I moram naglasiti; da niti jedna od ove tri države, do ovog naznačenog perioda, u svojoj povijesti nije bila kršćanska.

U ovim državama živjeli su i kršćani i čak regulišući svoje međusobne odnose po svojim vjerskim kanunima, ali su monoteisti bili brojniji i održavali vlast na monoteizmu i nije ih smetalo kršćansko organizovanje na principima svog vjerovanja.

Kada su u pitanju stara Hrvatska, ali i Srbija; niti Tomislavove, a niti Dušanove vladavine na kršćanstvu, u tim državama, nije bilo i to što nam o Tomislavu kao katoličkom vladaocu ili o Dušanu kao pravoslavnom vladaocu pišu su povijesne konstrukcije, koje imaju za cilj uvođenja kršćanstva, kao vladajuće religije, u neka rana  stoljeća kada  se ova vladavina na kršćanstvu nije ni naslućivala.

Ovu  konstrukciju o ranom državotvornom organizovanju demantuje povijest-organizovanje ovih država u tom vremenu na Avarskom modelu koji za osnovu vladanja nije imao Kršćanstvo nego Monoteizam.

Kršćani-katolici svoju prvu vladavinu na katoličanstvu, u Evropi, ostvaruju početkom XIII. stoljeća u Langdoku u Francuskoj, a sve što pišu do tada su povijesne konstrukcije, a pravoslavci, i to Rusi, svoje države na pravoslavlju ostvaruju tek sredinom XVIII. stoljeća.

Komšije- Hrvati katolici potpomognuti evropskim katolicima, u Hrvatskoj, prvo vladanje na katoličanstvu ostvaruju od 1683. godine nakon Bečkog rata, a Srbi pravoslavci, svoje prvo vladanje na pravoslavlju, i to samo u Beogradskom pašaluku, ostvaruju nakon 1862.godine, kada su muslimani morali napuštati svoja vijekovna ognjišta i svoj vatan jer su tako odlučile velike sile.

I međunarodni čimbenici su baratali iskrivljenom povijesnom činjenicom da je  teritorija Beogradskog pašaluka povijesno Srpsko-pravoslavna, a da su je Turci osvojili, te da je muslimansko stanovništvo Srbije etnički Tursko te su rasturanjem Balkanskog Islamskog komonvelta dogovorom iz 1862. ovu teritoriju prepustili pravoslavnim Srbima da njome vladaju, a stare Srbe muslimane primorali na iseljavanje i u Tursku. U tom periodu iza Balkanskih ratova, ali i I Svjetskog rata Srbija se teritorijalno od Beogradskog pašaluka proširila na jugu Kosovom koje je i do tada bilo sa većinskim Albanskim življem koje je sa islamskom provenijencijom i gradilo svoju državu i dijelom sjeverne Makedonije u kome je egzistiralo muslimansko stanovništvo slavenske krvi, a govore  svoj slavenski jezik koji je kasnije nazvan Makedonski. Dans oni žive na Gori na Kosovu i zahvaljujući tome da nisu bili na udaru srpskih kulturnjaka zadržali su svoj duhovni islamski iskaz, ali i svoj  jezik. Pripadaju starom Makedonskom Balkanskom narodu slično kao što su Pomaci u Bugarskoj, islamske su provenijencije, a u svojoj kulturnoj tradiciji zadržali su jedan značajan kulturni sadržaj-obilježavaju Aliđun-blagdan proljeća, koji je bio blagdan muslimana  u predšerijetskom-hanefijskom periodu, ali je to kod ostalih muslimana Balkana pa i Bošnjaka propagandom novih islamista odbačeno, jer, kao, taj blagdan nema svoju potvrdu u Kur'anu ali ni Sunetu i kao nije to islamski.

Međutim, za razliku od Arapa kod kojih Arijanizam nije imao jači uticaj ovaj blagdan se nije mogao ni obilježavati, ali zato jeste kod Balkanskih muslimana i zato on nije popraćen sunetskim učenjem.Na ovaj način, odbacivanjem predšerijetskih običaja Bošnjaka, a koji su vezani za njihov monoteistički pristup vjerovanju, prekidao se monoteistički kontinuitet življenja muslimana na ovim prostorima te stoga naši negatori mogu praviti limes: Turskog osvajanja i predturskom  nekakvom dualističkom vjerskom učenju Bošnjaka. I tako se došlo do tvrdnje o islamizaciji Bošnjaka, a ne da su Bošnjaci u kontinuitetu sa monoteističkim vjerskim učenjem.

Nešto slično i danas zagovaraju Bošnjaci koji svoje islamsko obrazovanje stiču u S.Arabiji tzv. selefije, koji izučavajući kulturnu tradiciju Arapa muslimana zanemaruju činjenicu da su Balkanski muslimani svoju tradiciju zadržali iz ranijih monoteističkih perioda prije nego su svoj Monoteizam nadgradili Islamom, te kao naše trenutno upražnjavanje Islama i islamskih običaja nije u skladu sa ”prvim muslimanima”.

Ne vode računa o onoj bitnoj suštinskoj činjenici islamskog vjerovanja: Musliman vjeruje u jednog Boga stvaraoca svega koji nije rođen i niti rađa, a što je i osnova Bošnjačkog vjerovanja, a Islamska tradicija Bošnjaka vezana je za njihovo kompletno življenje protkano kroz sve faze monoteističkog vjerovanja i ona se iz tih razloga može razlikovati od islamske tradicje Arapa.

Takva dešavanja i pritisci na promjenu stečenog  samo je donosilo  štetu i ubacivalo  smutnju među Bošnjake muslimane.

Iz ovih aspekata, veoma bitno da se na Gori i dalje poštuju stari kulturni običaji-manifestacije muslimana, a jedan od njih je i Aliđun, jer se time potvrđuje-uvezuje  kontinuitet monoteističke duhovnosti ovog naroda.

Gorani, tako sebe nazivaju, za jezik imaju Makedonski, a kako su otrgnuti od svog muslimanskog naroda koji je živio na ovim prostorima na Kosovu, Makedoniji i Bugarskoj, sada na Kosovu imaju status etničke skupine.

U njihovom mjestu Mlike  je i najstariji tarih sa  neke od džamija na prostorima bivše Jugoslavije koja je prema tarihu izgrađena 1289. godine, a što je potvrda da su muslimani  na ovim prostorima živjeli koju 100-tinu  godina prije nego je, kao, Srbija ”zvanično” postala islamska.

Na Jugozapadu Srbija je proširena Bosanskom teritorijom -Sandžakom u kome je bilo većinsko Bošnjačko muslimansko stanovništvo koje je i stvaralo svoj islamski Sandžak i nikakve tu pravoslavne države nije bilo do u njihovim historijama koje su pisali i sve iz razloga svog pravoslavnog utemeljenja na muslimanskim teritorijama.  Muslimani Srbije koji su se skrasili u Turskoj, a sada ih ima  oko 2.000.000 u Istambolu i danas se narodno nazivaju Srbi. Dakle, stari narod Srbije koji je i gradio Srbiju bili su Srbi, ali monoteisti-muslimani, a ne pravoslavci. Tek u zadnjih 100 godina ovi Srbi pravoslavci, koji ostadoše da žive u Srbiji, uspjeli su propagandom uspostaviti identičnost-jednakost nacionalnog i vjerskog, tako da danas narodi Balkana, a i šire pod pojmom Srbin podrazumijeva i religijski pravoslavac, a to nije i niti je bilo tako.

Hrvati katolici, sa evropskim katolicima, će nakon progona muslimana iz Hrvatske i rušenja Hrvatske monoteističke vlasti svoju državu proširivati na račun Bosne u Primorju, ali i dijelom Like i Dalmatinskom zaleđu-Senj-Imotski-Trilj…

Po svim njihovim povijesnim teorijama Bosanske teritorije na kojima su gradovi Livno i Duvno su Hrvatske. A oba ova grada su utemeljili monoteisti, a ne kršćani.

I nikada ranije, od naznačenih godina, za Hrvatsku 1689. a za Srbiju 1862. nikakve  Hrvatske niti Srbije nije bilo na kršćanstvu.

Vrijeme je da Bošnjak shvatiti:

Da je  sve ono što je napisano o Bošnjacima od strane naših negatora zasnovano na  negiranju Bošnjaka kao povijesnih, autohtonih i nikada prevjeravanih   vlasnika  Bosne, te  da među  negatorima naše povijesti  nema niti jednog  koji bi nešto istinski napisao o Bošnjacima i njihovoj povijesti.

Zar se, onda, takve ličnosti, koje o nama pišu izmišljotine, mogu uzimati za značajne povjesničare i još ih citirati, u sopstvenoj negaciji?

Zar se može uvažavati nečije pisanje i uzimati ga za znanstvenika, a koji negira sve što je Bošnjačko i o Bošnjaku piše isključivo konstrukcije?

Razumijem i naše povjesničare koji su, na toj osnovi, od njih i učili, te da je poteško stečeno  ”znanje” i zanijekati. Ali, treba znati da iz te povijesne negacijske osnove o Bošnjacima i Bosni, koju su formirali naši negatori,  proizlaze i sve te nesuvislosti i konstrukcije o Bošnjacima.

I zato, Bošnjaci, koji na isti način kao i naši negatori  pišu su i Bošnjački  negatori, a to im ne ide na čast.

Shvatam, oni su tako učeni a i sva  literatura koju koriste je od naših negatora. Ali,  za nas, sva ta njihova pisanja su povijesne konstrukcije, pa zato, što prije, treba to sve odbaciti i pisati našu povijest pa makar to povjesničari iz ona druga dva naroda i negirali što je i za očekivati. Ali, to bi bila naša povijest.

Došlo je vrijeme da Bošnjak nema kome, a niti treba polagati račun o sebi, a sve što se nekome neće  dopasti iz Bošnjačke istinite povijesti, neka izučava i ako želi biti u istini, onda će shvatiti da je Bošnjak u pravu.

I jasno je da naši negatori neće prihvatiti našu istinu o nama, jer se to neće slagati sa njihovim konstrukcijama, ali što je naše naše je!

I sad’ šta je prevashodnije-preče; pisati istinito, a da se to suprostavlja komšijskim pisanjem ili prihvatati konstrukcije, o nama, što nas negira, a udovoljiti komšijskim povjesničarima?

Za Bošnjake, u ovom smislu, nebi trebalo biti dvojbe, jer istina je prioritetna!

I pitanje za Bošnjake, povjesničare, koji ne žele da mijenjaju svoj stav prema Bošnjačkoj povijesti:

Je li mislite da su sve te konstrukcije o Bošnjacima, koje su prezentovali naši negatori  znanje, to jest da spadaju u domen povijesne znanosti?

Ako ostajemo pri tom stavu; da je sve to znanje, onda teško se našim potomcima jer će, što se tiče svoje povijesti, biti totalne neznalice.

I svi Bošnjački povjesničari koji su se obrazovali na tim konstrukcijama treba da znaju:

Niko im ne stavlja na upit  njihovo obrazovanje, ali neka obrazovanje, a ne stečeno znanje koriste za dobrobit Bošnjaka, a ne kroz interpretaciju stečenog ”znanja” na konstrukcijama u negacijske svrhe svog naroda.

Ishodište Bošnjačke povijesti je Monoteizam. Monoteizam je i naše prošlo življenje, ali i trenutno bitisanje.

Ovo naglašavam iz razloga što se povijest u ranija vremena, a kod nas u Bosni do 1878. godine, odvijala u religijskim relacijama i zato kažem da je Bošnjak živio svoju povijest kao monoteista. Kao musliman kroz Islam i nikako drugačije on je Bosnu gradio.

Ne može kršćanstvo biti osnova naše Bošnjačke povijesnosti!

Jer, da je kršćanstvo bilo osnova naše povijesti  Bošnjaka kao muslimana ne bi ni bilo, a kako smo i sada većinski u Monoteizmu-imamo kontinuitet, jedino smo se i mogli održavati na Monoteizmu.

O tome; da smo islamizirani je izlišno i govoriti. To mi je toliko nesuvislo da se jezim kada to neko i spominje.

Neki naši ugledni alimi su i dokazivali da je bilo dobrovoljne islamizacije. Ali, to je samo bila posljedica komšijske tvrdnje o prisilnoj islamizaciji kada je kao Turska Bosnu osvojila, a drugačije nije mogao ni razmišljati, jer su našu povijest krojili naši negatori i nas kao naroda  za njih nije ni bilo.

Dakle, naš kontinuitet u Monoteizmu bez ikakvih prevjeravanja je suština Bošnjačke povijesti i sve drugo su konstrukcije i izmišljanja.

To Bošnjak-povjesničar  mora da shvati, jer Bošnjak nikada nije živio svoju povijest kao kršćanin nego uvijek kao monoteista-musliman i kao musliman-monoteista  je uređivao svoju Bosnu najviše kroz Zapadno Rimsko carstvo, koje je Iskender Veliki  uspostavio na monoteizmu, a ne na nekoj idolatriji. Sura: XVIII, aje 83-110.

Tu su jasni stavovi o nastanku naše civilizacie koji su temeljeni na povijesnim razdobljima.

I to;

• od IV. stoljeća p.n.e. pa do IV. stoljeća n.e. po Iskenderovom-Alexandrovom modelu,
• od IV. stoljeća n.e. pa do polovine VII. stoljeća  po Arijevom modelu,
• od polovine VII. stoljeća pa do polovine XV. stoljeća  po Avarskom modelu a sa Islamom kao državotvornom vjerom i na kraju,
• od polovine XV.stoljeća sve do 1878. godine na hanefijsko-šerijetskom modelu organizovanja islamskih država kroz Balkanski Islamski Komonvelt.
• Od 1878. pa do 1995. dakle 117 godina, Bošnjak je u svakom pogledu diskriminiran u koje vrijeme spadaju i tri godine proteklog rata, koga su na našem zatiranju, naše komšije, i vodile.

Za tih 117 godina bili smo, u povijesnom smislu, ono kako su htjele i kako su nam govorili naše komšije.

To je taj vremenski period kada je i izmišljana naša povijest od naših negatora.

Mogu li to shvatiti naši obrazovani povjesničari ?

Stav: Naša historija se mora nanovo pisati, i ne zbog nekih novih činjenica, nego zbog onih koje nisu uzete, ali i onih koje su pogrešno tumačene. To je prioritet prioriteta i nije to zbog nas, nego zbog našeg potomstva, jer temelje im treba vratiti !?

I ne treba misliti da ćemo forsirajući istinu o našoj povijesti nešto izgubit, jer se to ne slaže sa komšijskim stavovima. Baš suprotno. Mnogo toga ćemo dobiti.

Prije svega; razobličavanjem konstrukcija i utemeljenje naše povijesti Bošnjački dignitet će biti na višem nivou, a  respekt prema Bošnjacima biće izražen novim kvalitetom,

jer naša-Bošnjačka utemeljenost u Bosni, sa Bosnom, na Monoteizmu je neupitna, a ne kao do sada iz povijesnih konstrukcija-diskreditujuća i potcjenjivačka.

A drugi i najjači razlog zbog koga moramo pristupiti izmjeni dosadašnje interpretacije Bošnjačke povijesti je;

dizanje morala našem potomstvu na veličanstvenoj povijesti naših predaka, jer doista imaće se čime i dičiti.

Kada su meni, kroz srednju školu, profesori predavali moju Bošnjačku povijest ja sam obarao glavu ko noj u pijesak i nikako nisam mogao povezati i suštinski odrediti povijesnu realnost. I zato ne želim da to rade i moja unučad.

Do sada smo pisali i prihvatali sve te povijesne konstrukcije o nama, i; gdje smo u proteklim periodima bili, šta nas je sve snalazilo i gdje smo sada?

Nisu nas respektovali, jer smo prihvatali sve kako su i pisali. Bili smo totalno: etnički, nacionalno i religijski kao narod diskreditovani, a povijesno  dehistorzovani.

Potvrđivali smo njihove konstrukcije o našoj povijesti, a po tim nakaradnim teorijama mi smo tu kao ostatak Osmanske civilizacije. U tim okolnostima, i iz koje kakvih pobuda, islamizirali se iz čega proizlazi da smo zanijekali svoje dotadašnje vjerovanje, a što, doista, sa Bošnjačkom duhovnošću nije imalo nikakve veze.

Zato nas ne respektuju, jer kao neki rukavac ”izlili” smo se iz pravog korita. Karikiram i pisanje M. Selimovića koji je kao i ini naši nepromišljeni intelektualci prihvatio konstrukcije o nama i svojim djelovanjem-pisanjem davao dignitet konstrukcijama o Bošnjacima, a to je žalosno.

A mi Bošnjaci, jedini gradili Bosnu na Monoteizmu i pravednosti i nikada nismo bili  bogumili-kršćani  kako čitam kod nekih naših nepromišljenih intelektualaca. A bili smo Bogu mili muslimani i nikada se nismo izlili iz nekog korita u kome smo bili, sa kršćanima, na istoj duhovnosti.Prema negatorskoj tvrdnji; da su Bogumili bili kršćani, te  ako uzmemo da su u Bosni imali vlast, onda je Bosna u bogumilsko vrijeme bila kršćanska. A da bi ova tvrdnja imala povijesno uporište, onda je kao potvrda te tvrdnje došla tvrdnja o kršćanskom  krunisanju bosanskih velikana, a onda i tvrdnja o Turskom osvajanju i tako redom konstrukcija do konstrukcije.

A to je van svake pameti jer da je to, doista, tako i bilo Bošnjaka kao muslimana u Bosni nebi ni bilo.

Sve te konstrukcije o Bosni i Bošnjacima  su preuzete, u zadnjih 100-tinjak godina od naših negatora. Bošnjaci sve to preuzimaju i tako pišu i ne razmišljajući, je li to doista u kontekstu svih onovremenih povijesnih zbivanja moglo tako i biti? Čak se negiraju i prirodni sociološki zakoni po kojima se  jedino i mogu organizovati narodi.

Dakle, to kako smo učeni, to tako nikako nije moglo ni biti, ali je to Bošnjak ”naučio”, jer je sve to učio od svog negatora.

A da je sve to o Bosni i njenom narodu-njenim Bošnjacima  izmišljano potvrda je naša Bosna, naša vjera i naš Bošnjački narod, jer da je bilo ikada nešto drugačije, ni jednog od ovo troje danas ne bi ni bilo.

P.S.

Ni  Emir, onaj filmski režiser,  ne bi se priklonio pravoslavlju da je znao ove povijesne činjenice, nego kako kaže : ”Moja familija je nekih 200 godina bila muslimanska , a prije toga je bila pravoslavna.” Dakle, po Emirovoj tvrdnji ključni razlog njegovog prihvatanja pravoslavlja je povijest. Ali, to je po onim  njihovim teorijama o islamizaciji.  Tako  se dešava sa onima koji ne izučavaju, a prihvataju pisanja  naših negatora.

Razmislite: Emir je zahvaljujući i Bošnjacima, tj. Bošnjačkim povjesničarima prihvatio pravoslavlje, jer nigdje nije mogao pročitati Bošnjački demant  tvrdnje-konstrukcije; da su Bošnjaci ranije bili u pravoslavlju, a nisu, te da su kasnije kroz, kao, Turski period prihvatili Islam, a nisu jer su bili u Islamu.

Fikret Hafizović