Osmog jula ove , 2018. godine, u bosanskom gradiću Kladnju na hučnoj Drinjači bijaše veselo i svečano i živahno. Skupili se antifašisti iz cijele Bosne i Hercegovine zajedno sa gostima iz Vukovara iz susjedne nam Hrvatske, kratko predahnuli, ispozdravljali se i osvježili pa u organizovanoj koloni (oni mlađi duhom), a poneki i taksijima (kojih, kako rekoše, u cijelom Kladnju ima svega 6 (šest)) zaputiše se u vrletne PLAHOVIĆE gore u planini na visini.

Cilj je hodočastiti mjesto gdje VRHOVNI I GENERALNI na povratku sa Tjentišta (poslije 5. neprijateljske ofanzive i ranjavanja) rane vidaše ali i projektni zadatak za učvršćivanje temelja DRŽAVE/ REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE tadašnjme zemaljskom rukovodstvu zadavaše.

Djelimično renoviranim putem niz koji i pored kojeg huče planinske vode i pričaju davna i duboka sjećanja i kazuju da je tuda kročio i VRHOVNI I GENERALNI zajedno sa vojinim i političkim vrhom Narodnooslobodilačkog pokreta u društvu starine pjesnika Vladimira Nazora (onog što napisa i pjesmu Titov NAPRIJED), a pratnju mu činiše i članovi engleske vojne misije što dođoše da razuvide ko se, stvarno, u Jugoslaviji bori protiv fašista i njihovih saradnika (ustaša i četnika).

Gore, povisoko u Plahovićima u visovima u tipičnom bosankom selu jedna kućica na dvje vode, u prestranku okrenuta dubokom kanjonu hučne Drinjače djelimično renovirana i opremljna skromnim namještajem u vlasništvu porodice i potomaka MUJE MAZALOVIĆA ponosmo priča da je tu početkom jula 1943. godine VRHOVNI I GENERALNI sa tadašnjim političkim i vojnim rukovodstvom Bosne i Hercegovine trasirao i obnavljao vjekovne temelje državnosti Države/ Republike Bosne i Hercegovine i NAREDIO da se ubrzaju pripreme za organizovanje prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a koje će svoj krov i završnicu imati na prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine u Mrkonjić Gradu na dan 25. novembra 1943. godine.

U Plahovićima VRHOVNI I GENERALNI rodoljubima otkloni sve dileme u vezi sa državnošću Bosne i Hercegovine i ohrabiri ih da pišu Rezluciju o uređenju Države koja će biti I, I , I, a ne NI, NI, NI.

Skromni i zatajni Mirko Pejanović, to je onaj akademik što bijaše i članom Ratnog predsjedništa Bosne i Hercegovine u vrijeme kada potomci onih ustaša i četnika htjedoše da je više ne bude, o svemu tome govoraše nama okupljenim onako domaćinski (jer potiče iz tih krajeva) akademski i patriotski jer je i u tome dokazan i učvršćen kao okolne pećine i ona najpećina – Titova Pećina, koja je davne 1965. godine proglašena i Memorijalnim spomenikom prirode.

Obratio nam se i humanista i publicista i književnik i predsjednik udruženja antifašista TK i Načelnik Općine Kladanj i predstavnik Udruženja antifašista iz Vukovara sve toplo i prijateljski i obećavajuće da se ovo ne zaboravi i da se temelji Države stalno uređuju i dograđuju zajedno sa krovom i cvijetnjakom okolo.

Nadahnuti i podstaknuti optimiznom krećemo i pećini u pohode.

Prilaz pećini, koja ima dva ulaza ili dva izlaza, potežak, opasan i uz drvene stepenice, koje i nisu baš najsigurnije ali ih, gotovo, svi savladavaju i prilaze spomen pločama postavljenim na oba ulaza, a oni najhrabriji i najvitalniji i ulaze u pećinu koja je duga oko 8, a široka 6 i povisoka od 5 do 10 metara dužnih.

E, tu je tokom dana VRHOVNI I GENERALNI pisao i odatle slao naređenja i zaključke i tu je primao engleske šipijune i diplomate i komesare i komandante i skicirao projekat obnove vjekovnih temelja Države.

Noću se vraćao STARI u kuću Mazalovića na večeru i vareniku što mu je donosio, pričaju izvori, dvanaestogodišnji Asim Sirćo i Meho Čavkunović pod budnim okom Muje Mazalovića domaćina.

Sve ovo vidješe i doživješe i šezdesetak članova Udruženja antifašista “JOSIP BROZ TITO” Tešanj koji jednoglasno i s radošću prihvatiše prijedlog da pokrenu inicijativu za osnivanje i uređenje prigodnog i dostojanstvenog muzeja u Plahovićima jer to Plahovići zbog DRŽAVE u svemu zaslužuju.

SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU!

UDRUŽENJE ANTIFAŠISTA”JOSIP BROT – TITO ”

TEŠANJ