SAFER GRBIĆ: ŽIVIMO U DRUŠTVU U KOJEM SE LOGIKA NE POŠTUJE I GDJE JE RAZUM PONIŽEN

Intervju za STAV

Intervjuisao: Sanadin Voloder

Safer Grbić je magistar filozofije i književnik. Osnovnu i Srednju tehničku školu je završio u Tešnju. Osnovni studij je završio na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sa tezom iz odnosa estetike i Islama (2015) i magistarski studij na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sa tezom iz odnosa filozofije religije i epistemologije Immanuela Kanta (2018). Član je znanstvenoistraživačkog centra ZINK Univerziteta u Sarajevu i Hrvatskog književnog društva u Republici Hrvatskoj.

Do sada je objavio četiri knjige iz književnosti: Noćnik čuvara Tešnja (2010), Prijestolonasljednikovićka (2011), Orient et Occident (2013), Antidiwan (2017); te dvije knjige iz filozofije religije: Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam (2018) i Ibn Tejmijjina epistemologija (2019).

Na ovogodišnjem 31. Sarajevskom sajmu knjiga djelo Safera Grbića „Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam“ dobilo je nagradu za nauku (prirodne i društvene), a što je i povod ovoga razgovora.

P I T A NJ A

Vaše djelo „Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam“ dobitnik je ovogodišnje nagrade za nauku: šta je doprinijelo tome da upravo vaše djelo dobije nagradu?

Riječ je o djelu na kojem sam radio tijekom cjelokupnog svog studiranja, a sama priprema za štampu je trajala oko godinu dana uz suradnju sa desetak osoba i mislim da je to jedan od razloga zašto je djelo koje u predgovoru govori da ne pretendira na osobitu naučnu akribičnost zbog složenosti procesa objavljivanja dobilo upravo nagradu za nauku – u tome je uveliko doprinio glavni urednik Amar Imamović i izdavačka kuća Baština duhovnosti iz Mostara zbog čega iskazujem same riječi zahvale. Ipak, rekao bih, glavni razlog za dobivanje nagrade jeste ono što je stajalo u obrazloženju nagrade: “Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam: prilog komparativnim religijama i komparativnim filozofijama u ranoj muslimanskoj literaturi” Safera Grbića za nagradu preporučuje ovdje priređen pionirski poduhvat znanstvene analize Al-Bīrūnījevog djela na našem jeziku zbog oživljavanja komparativne metode u proučavanju različnih religija i filozofija, a sve u cilju razvijanja kulturološkog pluralizma. Djelo pokazuje kako su autori rane muslimanske literature bili otvoreni spram upoznavanja drugih i drugačijih, kako su razmjenjivali s drugima intelektualna dobra, kako su uzajamno vodili kritički dijalog daleko od jedne tunelske slike svijeta koja je danas prevalvirajućeg karaktera i na tome tragu priređivanje ovoga djela u našem jeziku se javilo kao neophodnost.“

Kolika je važnost vašeg nagrađenog djela za društvo i kakav je uopće odnos društva prema nauci?

Mi živimo u društvu koje još uvijek ono što je subjektivno dostatno drži objektivno dostatnim, društvu koje lična vjerovanja uzdiže na nivo znanja, društvu koje javno mnijenje uzima kao relevantan fakat pri donošenju konačnih sudova. Dakle, riječ je o društvu u kojem se logika ne poštuje i gdje je razum ponižen! Koncepti na Balkanu koji se drže kao podrazumijevajući u zapadnoj Europi su prestali biti važeći u 18. stoljeću i to na naučnim osnovama. Ipak, takvo stanje stvari ne govori kako je naše društvo moralno loše; naprotiv, odnos našeg društva prema nauci je takav da ima osobitog poštovanja za svakog pojedinca koji nosi akademske titule, prema svakom djelatniku u području kulture općenito. No, zbog obrazovnog sistema koji je krajnje zastario, a koji je proizveo takvo društvo o kojem govorimo, mi imamo situaciju da na sajmovima knjiga budu prodavanija djela ratnih zločinaca, nemoralnih pojedinaca i predstavnika šunda nego djela iz nauke i ozbiljne književnosti. Upravo „Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam“ se javlja kao odgovor na nepoštivanje logike i ponižavanje razuma u društvu kroz primjer kako se rano muslimansko društvo suočavalo sa počastima svog vremena.

U međuvremenu objavili ste još jedno djelo kao prilog komparativnim religijama i komparativnim filozofijama u ranom muslimanskom društvu, o kojem je djelu riječ?

Drugi volumen Priloga je „Ibn Tejmijjina epistemologija“ u kojoj se na sličan način kao i kod Al-Bīrūnīja pokazuje primjena komparativne metode proučavanja drugog i drugačijeg na onaj način kako se drugi i drugačiji izjašnjavaju i nikako na osnovu naših osobnih krajnje subjektivnih stavova, a sve utemeljeno na logici kao oruđu nauke. Ibn Tejmijje je komparativnom metodom proučavao različite denominacije u ranom muslimanskom društvu, te im omogućio da se u njegovom djelu predstave na način kako se i sami predstavljaju, a da bi zatim odgovorio na njihove teze na osnovu kojih možemo zaključiti da mnoštvo onih koji se danas pozivaju na njega bi bili skrajnuti zbog nepoštivanja logike i potpunog odbacivanja razuma. Upravo, stoga što je riječ o temi koja se javlja kao neophodnost u našem društvu zbog mistificiranja uloge logike i mjesta razuma u sistemu ibn Tejmijje ova knjiga je objavljena odmah nakon „Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam“ u izdanju izdavačke kuće Mentor iz Sarajeva, a čiju biblioteku uređuje uvaženi Tarik Jažić.

Osim nagrada za nauku dobili ste desetak nagrada za književnost u kojima se izdvajaju dvije: uvršteni ste među deset najboljih mladih pisaca na Balkanu od strane Drugog programa Radio Beograd i 50. OFKM Srbije, te prvu nagradu za književnost od strane Srpske pravoslavne crkve. Šta za vas znače sve te nagrade i priznanja jer nedavno ste primljeni i u Hrvatsko književno društvo?

Nagrada je samo potvrda vrijednosti onoga što radite: oni koji rade kako bi dobili nagradu nikada je neće dobiti, a oni koji rade da bi što bolje uradili neminovno moraju biti nagrađen za svoje djelo prije ili kasnije. Uostalom, u drugom slučaju, ukoliko nagrada i izostane to neće biti osobit problem zato što se nije radilo zbog nagrade nego zbog samoga djela. Nagrade za književnost dobivam od kada sam objavio prvu knjigu poezije sa 17. godina i od tada periodično dobivam pozive na svečane akademije organizirane povodom uručivanja nagrade – do sada se cjelokupni moj laureatski život u području književnosti odigravao u Republici Srbiji. Također, u Republici Hrvatskoj zbog svog književnog rada sam primljen u Hrvatsko književno društvo Republike Hrvatske kao najmlađi član tog društva, a povodom čega je sačinjena kompilacija mog cjelokupnog opusa iz područja književnosti u djelo „Antidiwan“. Međutim, u Bosni i Hercegovini nisam mogao postati članom niti jedne udruge književnika niti sam u posljednjih pet godina imao organiziranu niti jednu promociju knjige – propitivao sam određeno vrijeme zašto je k tome takav slučaj, pa sam došao do zaključaka koji bi iziskivali poseban intervju tim povodom.

Da li pripremate još knjiga i koji su vaši planovi u narednom periodu?

Ovih dana u završnoj fazi je objavljivanje moga magistarskog rada “Kritika racionalne teologije: odnos vjerovanja i znanja u epistemologiji Immanuela Kanta” u izdavaštvu Instituta za istraživanja, edukaciju i interkulturalni dijalog iz Luxemburga i to bilingvalno na bosanskom i engleskom jeziku. Hipoteza ovog djela ogleda se u tezi da odnos vjerovanja i znanja u epistemologiji Immanuela Kanta najbolje objašnjava nakon kritike racionalne teologije koja je izgubila svaku mogućnost i kredibilitet da se samoproglasi znanošću nakon odgovora koje je Kant postulirao. Moram, svakako, spomenuti tim koji radi na objavljivanju ovoga djela, a to je prof. dr. Samir Arnautović kao mentor, akademik prof. dr. Ferid Muhić napisao je pogovor, prijevod na engleski je sačinila mr. Ajša Hadžić, prilagodila bosanskom jeziku je mr. sc. Zenaida Karavdić, reviziju prijevoda sa njemačkog je uradila mr. Selma Hadžismajlović, a reviziju prijevoda sa latinskog mr. Mario Vrhovac.

About Tesanj Net