Nedavno ste krečili cijeli stan pa je tebe zapalo da iznova poredaš i povjesiš slike. Mikulić, Hundur, Odić, Minić, Čorbić…
Mogao si vala naslijediti sve drugo ali neku vezanost za slike nisi. Jedino što ste imali povješeno u kući bila je fotografija oca i majke sa djedom Atifom. Istom kad su se otac i mati uzeli. Stigao si posjetiti Luvr i Mona Lisu, Ermitaž, Tretjakovsku, londonsku Nacionalnu galeriju i Van Gogove suncokrete. Iako si bio dijete čaršije, nije ti bilo dozvoljeno ulaziti kamo poželiš. U kino nisi mogao navečer pa si jedanput nagovorio brata da te povede, i to na balkon. U hotel nikako, gotovo nikako. Moglo se na šahovski turnir i na izložbu. E sad, ko bi ga znao, jesi li na prvu izložbu ušao da vidiš slike ili kako izgleda hotel iznutra. Znaš samo ono što zna svak živ, a to je da je najbolji slikar Jusuf. Jusuf je tvoj komšija, viđaš ga ili pijanog ili trijeznog kako nosi sliku u ruci. Vi djeca ga slijedite dok se ne zaustavi da vam pokaže sliku, tešanjsku gradinu a vi se onda zgledate i govorite: Vaj, jest je nacrto! Ista.
Kasatkin N.A. – Šahtjorka
Ti se čudiš što je na izložbi samo jedna Jusufova gradina, a Mehinovićevih slika bar pet. Kudret voda, Sumalići…a slika Miloša Petrovića je možda i više. Jedna mu se slika zove Olga i to je prva slika koju si vidio sa puno ulja na platnu. Poslije će ti mati ispričati da je to Miloševa kćerka koja je bila jako lijepa ali je bila i jako bolesna pa je rano preselila na drugi svijet. Ispričala ti je i za Sumaliće, male patuljke duge crvene kose, koji žive u Mazurovcu. I za Kudret vodu ti je kazivala kako je plavila Tešanj…sve dok otac ne bi rekao: Laž poprijeka i to i za Sumaliće. I još je rekao da se ne kaže Miloš Petrović nego gospodin Miloš Petrović i da je dao najviše para kad se jednom popravljala džamija.
Ti ćeš poslije sa drugom Savom pomagati gospodinu Milošu Petroviću dok je slikao freske u crkvi na griču.
Onda si ulazio na izložbu svaki dan jer je svaka slika mogla da napiše novu slikovnicu, iscrta novi strip.
Kad je napravljen Dom kulture izložbe su preseljene tamo, a i ti si već i odrastao pa si se zapisivao u knjige utisaka i davao svoje ocjene o izložbi.
Dok si studirao, posjećivao si dvije galerije. Galerija Roman Petrović je sa suprotne strane kina Romanija, a Collegium Artisticum je u Skenderiji. Onda je Kupusović režirao pozorišnu predstavu Gamlet. Glavna uloga je Ljuba Tadić. Scenu je oslikao Mersad Berber, a predgovor izložbi slika posvećenoj Gamletu je napisao Duško Trifunović. U tom tekstu je stajalo da bi zapravo bilo pošteno da ti ne ocjenjuješ izložbu nego da izložba ocjenjuje tebe. Povjerovao si u to i postidio se za sve svoje napisane komentare o tešanjskim izložbama.
U ruskom jeziku se za ahmaka kaže durak. Ako je žensko onda je dura ,a ti u svom jeziku nemaš riječ ženskog roda. Za rudara se kaže šahtjor, a ako je rudar žensko onda je šahtjorka. Ostavi to neka svako sebi bira prijevod.
Vjeruješ u sudnji dan i nadaš se da ćeš do sudnjeg dana zaraditi lijepi džennet. I da će te u džennetu zapast jedna hurija koju ćeš sam da biraš. Danas još uvijek misliš da ćeš tražiti jednu što je ugleda u Tretjakovskoj galeriji. K'o nacrtana, za te, da je.