RIBE

Liman, Zvečaj, Lipice, Suljin mlin, Veliki kamen, Dugeč, Dren, Zmajevac, Sejfagin mlin. Mjesta za lov ribe si naučio i prije nego si počeo loviti. Ti si nosio haljinku starijima koji bi se skinuli i lovili. Listić, debeljak, mrena, klen. Lovilo se u daru. Dvojica drže daru za krajeve a treći palijom i svojim tijelom tjera ribe u daru. Dara se istrese, veće ribe se nižu na vrbovu kuku a male se puštaju. Vraćenim ribama obavezno rekneš pošalji oca i mater. Kad se lov završi onda se bira riba. Redoslijed biranja se odredio još prije ribolova. Ko se sjetio i kazao prvi biram taj je prvi. I uzeće najveću ulovljenu ribu. Drugi, treći…a ti si posljednji ali si sretan što te je uopšte zapalo da biraš.

Kod Pašića, u knjižari, kupovao se laks i udice. Uskineš ljeskov štap i od njega praviš ribarski štap. Na rukohvatu zakucaš dva eksera na razmaku jednog pedlja i tu nategneš laks. A na vrhu štapa od aluminijske žice napraviš ringlu. Žicu za ringlu ćeš dobiti kod električara, u dnu Serave, kad nema šefa Mahmuta Redžovića. Ufatio se nekoliko riba na taj štap, uglavnom za leđa i trbuh. Jedanput si lovio u Zmajevcu, tamo gdje su najveće ribe. Pregazio si do kamena koji je ležao usred rijeke kako bi mogao dalje zabaciti. Zabacio si na zelenog skakavca a onda je kraj tebe proplivala zmija sa ribom u ustima i ti si pobjegao. Kad si se vratio štapa na kamenu nije bilo. Mlinar Arif ti reče da je štap sigurno odnijela velika riba a ti si bio uvjeren da ti je štap zapravo ukrao Arif.

Kalošević, Mračaj, most na Jelahu, Zelenjak, Svalinova brana…su mjesta gdje se uglavnom lovi na Usori. A ribari su Meho Bajraktarević, Ekrem i Edhem Hundur, Ratko i Braco Đurić, Tahir Turalija, Džemal Zejnilović, Hidajet Mehinagić, Hasko Turudija, Kiko, Lala, Bejto, Čuča, Ratko Dolamija…, svi imaju duge teleskopske štapove sa koturom ili mašinicom. Riba se najčešće lovi na tjesto i hljeb. Najprije se naprave kugle od bajatog hljeba i time se prikrmljuje. U kuglu se stavi kamen da je voda ne bi odnijela. Kad te Meho zamoli-daj mi kamen broj 3-moraš znati koje je kamen veličine, u Mehe je kamenje po brojevima od 1 do 4. Ribe koje lovite su: škobalj, šljivar, klen, plotica, bjelica…

Džemal Zejnilović ti pokazuje kako se ispravno vežu male udice.

– Udica je sine u jednoj a laks u drugoj ruci, pa ovako omotaš dva tri puta, pa ovdje provučeš pa … pa onda sine hodaš obalom i tražiš ko ima zube da ti zategne da se ne odriješi.

Ekrem Hundur je usred zime plivao da bi otkačio plovak što mu se zakačio za granje. Plovak se pravi od guščijeg pera a taj Ekremov za razliku od drugih stoji uspravno k'o munara. Ako je pero napuklo onda u njega uđe voda pa sad potone, sad izviri i zato se kaže da je plovak pijan. Jedanput si se sa Piketom vraćao sa Ukrine. Stopirale su dvije žene i vi ste zaustavili. Onda je starija žena pitala bi li povezli njenu snahu. Niste stigli odgovoriti a njena snaha je rekla da ne smije sjesti. A svekrva joj govori:

– Sjedi bona slobodno. Vidiš da su ribari.

Na jezeru Modrac se lovi riba deverika. Tako se zove jer je puna kostiju pa se devera dok se jede. Deverika se lovi noću pa se kraj svakog štapa stavi svijeća. Na najlon uz mašinicu se okači komad tjesta i spusti se do zemlje. To zovete kvisko. Kad kvisko skoči do štapa znači da se deverika zakačila. Jednu noć si izbrojao 38 Tešnjaka na Modracu. Ratko Đurić je došetao do tebe pa prepričava kako se prije lovilo. Ali kako se dugo zadžao a riba baš radi ti ga pitaš zašto ne lovi. Veli da je zapetljao a ti mu kažeš da valjda ima više štapova pa da ih namontira. Ratko ti odgovori da je zapetljao svečetiri štapa i odšeta do susjedne ekipe, tamo valjda neće niko postavljati tako bezvezna pitanja

arp Team LIMAN

A sad, sad se daje prednost takmičarskom ribolovu. Tešnjaci su najuspješniji tim iz Bosne i Hercegovine. I jedanput četvrti u svijetu. Nema evropskog i svjetskog, niti pojedinačnog niti klupskog prvenstva a da tamo nisu i Tešnjaci. Portugal, Mađarska, Francuska, Italija…sad tamo dokazuju ribarsko znanje i umijeće.

Eto skoro da si zaboravio. Jedina mudrost kako da ufatiš. Tvoje je da dobro nakrmiš. I da te ne obeshrabri kad naleti plaha voda pa snese tvoju krmu pa na njoj ufati onaj što nije ni krmio. Tvoje je da stalno krmiš. I da čekaš.

O Amir Terzic

Amir Terzić, rođen 15.07.1962. godine u Tešnju, od oca Ćazima i majke Hibe (rođene Krdžalić). Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Tešnju a studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu. Radni vijek je započeo u Pobjedi Tešanj gdje ga zatiče agresija pa je angažovan u odbrani grada i države, naizmjenice u Pobjedi i Armiji BiH. Augusta 1994. godine napušta Tešanj i otad živi i radi u Češkoj Republici. Oženjen je i ima jednu kćerku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *