HIJEROGLIF O JEZIKU

S ponosom si čitao da je neko davno pisao, posjetivši tvoj grad, da se ovdje i u brijačnici recituju stihovi. Ti tog bricu ne pamtiš. Ti si se u djetinjstvu šišao kod Avde, samo odeš i kažeš da će aba platiti. A kad si se zamomčio prešao si Fuadu jer Avdo je šišao samo na đački a Fuad je u cjenovniku imao napisano moderno šišanje.
Fuad će te lijepo primiti
 i prvo će ti ispričati da je potkresivao bradu još tvom djedu, efendiji Atifu. A plaćalo se jedanput mjesečno i koliko ko da. A pošto je takva para čisti halal onda su mještani, kad bi se spremali na hadž, mijenjali svoje pare za Fuadov pazar.

– A djed ti se, iako je bio hodža, stalno na cestu obazirao, kad bi neka lijepa cura prošla. A ja velim: Ma da te ne ubodem efendija, stalno mi se obazdjeraš. A tvoj djed veli:

– Po rukama mi sine zima, da mi je metnut u ona njedra da ih samo malko ugrijem.

Fuad, Suljo i Huso (fotografija iz Fuadove brijačnice koju vodi sin)

Kad si počeo raditi u fabrici, bio si pod platom što bi se reklo, onda si redovno, pravo s posla, išao i na brijanje. Hem udobna stolica, hem ti prija ono Fuadovo beskrajno dugo safunanje lica, hem ćeš obavezno čuti razgovor kojim ćeš se duhovno i uzrahatiti i okoristiti.

– Lepog  konja proda Aljo Sinanović – veli čovjek koji tek što je ušao i selam nazvao.

-Lep – prosto odgovara Fuad.

Onda se priča malo o travama jesu li pokošene i malo o gljivama rujnicama jesu li krenule, pa će se razgovor ponovo vratiti.

– I ti si Fuade, čuh, bio mušterija Aljinom konju.

-Ma ne znam šta bi ti odgovorio.

-Nije ni isko puno za njega…

Nakon dužeg ćutanja Fuad zaustavi posao, metne češalj u džep da oslobodi jednu ruku, okrene se čovjeku. Onda najprije cijelom rukom zatrese pa zatim zatrese ramenom:

-Karakuš, hrame ne jednu nogu…

Slijedeći put kad dođeš, Fuad će ti lijepo objasniti:

– Čul ti sine Saliha Mulića? Ono za Aljinog konja? Ja ti sine nit kupujem nit prodajem iz računa. Nego me puno svijeta zna, mušterije. Pa kad kojem treba štogod od mala, jal’ ovca jal’ konj, zamole me. Ti Fuade, vele, imaš oko. A i ugledan si, tebe se ne smije tek tako prevariti. Učinim ljudima, sevap je…

U jednoj knjizi si pročitao da postoje tri hijeroglifa kako različito ljudi koriste jezik:

Prvi hijeroglif o jeziku veli: Jezik ti služi da bi kazao svoju misao.

Drugi hijeroglif o jeziku veli: Jezik ti služi da bi  sakrio svoju pravu misao.

Treći hijeroglif o jeziku veli: Jezik ti služi da bi sakrio da ti zapravo i nemaš svoju misao.

Neobično malo ljudi u brijačnici. Ulazi nekoliko curica, danas skupljaju priloge za Crveni krst. Pitaju Fuada da li bi nešto dao. Fuad ostavlja posao. Gleda curice, gleda u Sahat- kulu. Gleda mušterije, gleda curice. Ti ćeš taj odgovor upamtiti i u izmjenjenim rječima ali sa neskrnavljenim smislom koristiti vas svoj život. Tu ćeš Fuadovu misao nazvati četvrti hijeroglif o jeziku. Zašto? Pa evo sudite sami:

-Draga djeco. Insan ima dana kad bi dav'o. A ima dana kad ne bi dav'o. A opet, ima dana kad i bi i ne bi dav'o. E u mene ti je danas baš takav dan. Pa vi djeco dođite za koji dan…