Nedavno je na FTV emitovana dokumentarna emisija pod naslovom “Tešanjska priča”. Lijep i privlačan, pa i obećavajući naslov, ali nažalost ništa više od toga.
Svako može da ima svoju priču i to je sasvim OK, nazoveš je po sebi i svojim parama snimaš priče, možeš snimati i svaki petak, ili svaki mjesec ili kako ti je volja. Međutim, nazvati nešto Tešanjskom pričom, a pri tome ne spomenuti ključne momente kao i ključne i glavne aktere odbrane Tešnja i ovih prostora (OG 7JUG) može uraditi neko ko nakon 30 godina (računajući valjda na ljudski zaborav) želi isključivo sebi pripisati zasluge odbrane i neko ko to radi jer su ove godine izbori pa valja Bakiru i Sarajevu ispostaviti fakturu da bi se ponovo po ko zna koji put bilo na listi za parlament. Pri tome je zaista pogrešno, pa i nemoralno da jedan ovakav lični projekat finansira općina Tešanj novcem svih građana.
Dakle, došli smo u situaciju da nam neko nakon 30. godina bez imalo stida, srama, govori kako je on pa skoro isključivo i jedino zaslužan za odbranu ovih prostora.
Od postanka svijeta, od prvog čovjeka Adema (Adama) i prve žene Have (Eve) pa sve do danas, osjećaj stida je imao jednu od ključnih formativnih uloga.
Osjećanje stida određuje naše odnose prema drugima, prema moralnim normama i prema društvenoj etici. Što je opšti osećaj stida prisutniji, društvo je moralnije, stabilnije, civilizovanije.
Civilizovano društvo, ali i vjera, počiva na osjećanju stida i više možda nego što počiva na zakonima. Kada stida nema, onda nema ni čiste i jasne granice između dobra i zla. Bez stida nema ni osećaja krivce, ni kajanja, ni časti.
Ako su građani imuni na stid, zakoni ne mogu urediti društvo niti ga mogu civilizovati.
Dakle, imamo situaciju da se ovim dokumentarnim filmom koji je sada u javnom prostoru (na Youtube) laže bestidno i besramno, laže se kao da nema sutrašnjeg dana. Nema ni straha, ni nelagode što će te laži “zauvjek” ostati zabilježene u medijima i/ili na internetu.
I uz časne reakcije nekoliko istaknutih osoba iz javnog života, nekoliko statusa na društvenim mrežama i komentara i jedne odlično napisane kolumne Fuada Šišića, ostali šute. Istinu za volju u razgovorima koje sam imao sa mnogim namjerno izostavljenim komadantima i drugims istaknutim osobam, oni nisu šutili, ali ništa nisu ni poduzeli po pitanju bestidnog laganja i privatizovanja zasluga organizacije odbrane prostora općine Tešanj.
Istina je da svi mi koji smo bili u Tešnju znamo veoma dobro ulogu rahmetli Halida Hafizovića (PL BiH), rahmetli Kemala Brkića (TO BiH), rahmetli Muhameda Članjka (SO Tešanj), ali i rahmetli Hajrudina Hajre Hajdića (202. brigada), kao i što znamo ulogu komadanata Muharema Hareta Ahmića (207. brigada) i Esada Eska Jašarevića (204. brigada), ali i mnogih mnogih drugih.
Haris M. Sejdić