Pazarni dan u čaršiji

Tešanj 1971.g., pazarni dan, utorak ili petak, nikada nećemo znati. 😁
Fotografa je očito privukla vreva ljudi na gornjoj čaršiji pa se mašio svoga fotoaparata. Izgled prostora i objekata u koje fotograf gleda nije mnogo izmijenjen u odnosu na danas. Ulaz u pijacu je zbog izgradnje Doma penzionera pomjeren udesno. Svi bi voljeli znati gdje je nestala ondašnja onolika živost čaršije i gdje su nestali ljudi sa ondašnjih pijaca. 🤷

Pored samog ulaza u pijacu sa desne strane se nalazi ružni metalni kiosk. U njemu su odrasli mogli kupiti Oslobođenje, Komunist, Čik, upaljač zvani ‘fajrcak’, bombice sa benzinom, šibice Drava-Dolac, cigare na komad i nešto tajno što su odrasli uvijek šaptajući tražili, a što je imalo razna imena. Djeca koja su uvijek stajala pored kioska nikada nisu dobro čula šta kupac tog tajanstvenog artikla traži. Učinilo im se ponekad da čuju riječ ‘gumica’, u što naravno nisu povjerovali, jer su sumnjali da odrasli pišu i brišu. 🤷

Djeca su vječito visila na kiosku, magnetnom privlačnošću izloženog šarenila privučena. Klikeri, pištolji na vodu, baloni i loptice skočice. Bazooka žvake sa sličicama koje su se jednostavnim pritiskom mogle preslikati na ruku. Ruka je prije preslikavanja sličice morala biti vlažna. U odsustvu vode koristila su se priručna rješenja. 😁 Loptice skočice, Klik-klak kugle, Čovječe ne ljuti se, bezbrojni stripovi… Komandant Mark, Blek Stena, Alan Ford, Stripoteka, Sirius, Politikin Zabavnik, Male Novine, Vesela Sveska… a nešto kasnije Nindja-Lesli Eldridž i Lun-Kralj ponoći. Naravno da si samo povremeno sebi mogao priuštiti neku od tih za djecu itekako važnih stvari. Djeca su stripove i ostale drangulije kupovali najviše u sezoni branja puževa. Tada su Avdo i Ibro u Zadruzi bili glavni likovi. Oni su odlučivali koliko čija kesa puževa vrijedi i koliko će se dječijih želja moći ispuniti U stvari, najviše stripova si se načitao dobijajući ih na posudbu od svog dobrog druga Nedžada. 🍒

Na samoj fotografiji, u prvom planu pričaju dvije žene. Desno je čuvena trgovkinja odjećom i tekstilom Kira, a njena sagovornica je Mina Kadić, supruga od Mugdima (Mume) Kadića. Do Mine stoji njena kćerka, tada trogodišnja djevojčica Zehra. Upravo zahvaljujući prisustvu djevojčice Zehre na fotki gledalac može precizno znati godinu nastanka ove fotografije. Ako se možda ljubopitljivi posmatrač fotografije zapita o čemu Kira i Mina, tada žene u najboljim godinama pričaju, možemo samo nagadjati. Kira je bila trgovac u radnji sa odjećom i nije bilo svečane ili poslovne prilike na koju se moglo otići bez nekog artikla iz njene radnje. Tako da je jedna od mogućih tema mogao biti neki odjevni novitet koji je prispio u Kirinu trgovinu? Ili o cijenama na pijaci, ili kako brzo raste mala Zehra… Uočljivo je da su obje žene veoma lijepo odjevene, imajući u vidu da je 1971. godina. Rani socijalizam nije baš previše truda ulagao u industriju modne odjeće, pa su individualne kreacije bile tim važnije. Trgovkinja Kira je u elegantnom kostimu golubije svijetlo sive boje, sa kosom vezanom u rep i cipelama sa petom srednje visine. Njena sagovornica Mina je u tada veoma modernoj kratkoj suknji sa motivom, dužine nešto iznad koljena i u bijeloj majici-bluzi kratkih rukava savremenog kroja, sa modernom kratkom frizurom i prirodnom plavom kosom. Čak je i tada trogodišnja djevojčica Zehra moderno obučena. Zehra nosi lijepu prugastu majicu i skladni šorc veselih boja, oba artikla vjerovatno donesena iz Italije iz Trsta. 🍒

Lijevo od žena na slici se nalazi Mehmed Dolamić (otac od Hasana i Ejuba). On na sebi ima ‘odijelo za čaršiju’ uz dodatak kape ‘francuzice’, sve u skladu sa njegovim godinama. Mehmed se očito već zaputio kući, nakon što je vjerovatno popio kafu kod Adema Salimovca (danas slastičarna HD) i na pijaci pazario nešto što nosi u desnoj ruci. Lijevo od Mehmeda okrenuta ledjima stoji mlada žena, u dugoj suknji i veseloj svijetlo ružičastoj bluzi sa motivom. Ona je takodje već obavila kupovinu i nosi ceker i pazar u rukama, pa sada čeka ili prijevoz ili komšinku da skupa idu kući. 🍒

Što se tiče voznog parka, na platou gornje čaršije u trenutku fotografisanja se nalazi ukupno šest vozila. Dvije zaprege na konjski pogon, dva fiata 750 (fiće), Škoda 100 i bijeli kombi od Doma zdravlja Tešanj. Škoda je vlasništvo Bećira Halvedžića i služila je kao taksi vozilo, što je onda bila prava rijetkost.
Velika je gužva i pred izlogom prodavnice obuće, desno od ulaza u pijacu. Obzirom da nikoga nema na ulazu u prodavnicu, očito se samo razgleda.
I tako prodje još jedan pazarni dan u Tešnju, utorak ili petak? 🤷