Kafana ‘Kod dva bora’

Tešanjska gornja čaršija, pusta kao i obično. Motiv fotografa je još jedno lijeno čaršijsko popodne. Desno na kiosku FDS izlog je otvoren. Unutra sjedi trgovac Hamdo. Još nije 16 sati. Ispred ‘penzionerske’ kafane četveročlano društvo igra remija. Imaju i kibicera, Ibru Gosu. Jedan igrač remija nam je okrenut licem. I njega prepoznajemo. To je Milovan Kojić, brat od Vlade i Milene. Zaposlen je u Enkeru. Milovan je u trendu, posjeduje auto. 💪

U kafanu je došao vlastitim bijelim fićom. Sredina je 1980-tih. Fićo je još uvijek auto na cijeni! Za fiću je trebalo uplatiti osamnaest prosječnih plata. Na isporuku se nakon uplate čekalo dvanaest mjeseci. Milovan je svog limenog ljubimca parkirao pred samim kioskom. Može komotno jer nikome ne smeta. Na cijeloj općini Tešanj 1985. godine ima jedva osam stotina registrovanih vozila. Mogao je Milovan i spratni autobus parkirati, ne bi nikome zasmetao. Jedino bi Hamdi na kiosku zaklonio sunce. 😁

 

Iz svoje kuće u neposrednoj blizini kafane upravo je izašao Muhamed Hotić. Sjedi za stolom pored igrača remija, gleda na ulicu i prebire svoje misli. 🤔

 

Pred ulazom u poslovnicu PIO Tešanj vidi se parkiran VW kedi. Auto je vlasništvo slastičara Hajrudina Dizdarevića (HD). Kupljen je već 1983. godine. Na njemu je nacrtana silueta tešanjske gradine i natpis ‘Torte i kolači’. Nakon Pobjede i Enkera Hajro je bio među prvim vlasnicima kedija u čaršiji. Kedi se počeo proizvoditi u fabrici TAS Sarajevo 1982. godine. Predstavljao je pravu revoluciju u dostavi. Urađen na platformi golfa 1 bio je potpuno siguran i pouzdan za sve namjene. Pred samom slastičarnom između oleandera sjedi četveročlano društvo. ☕☕

 

Na fotografiji pada u oči gornji sprat objekta lijevo od HD slastičarne. 🏠 Prozori na spratu su pokovani daskama i sprat je u derutnom stanju. To je zapušteni gornji sprat kafane tešanjskog preduzeća Zvečaj, u narodu nazvane Kod dva bora.

🌲🌲

Ugostiteljsko preduzeće Zvečaj Tešanj po svojoj prirodi nije imalo visoku profitabilnost i nije imalo sredstava za veće investicije. Zvečaj je poslovao u okviru sarajevske grupacije UPI, gdje je dobar dio preduzeća poslovao sa gubitkom. Zvečaj se kao i većina tešanjske privrede ponašao domaćinski. Tanko a jednako. Isplaćivao je plate sa doprinosima, plaćao porez, podmirivao materijalne troškove i vršio tekuće održavanje. Izbjegavali su status gubitaša i u grupaciji UPI su smatrani pristojnim preduzećem.

 

Na drugoj strani tešanjski giganti u proizvodnji i izvozu Pobjeda, Mann Hummel i Enker su investicije gledali kao uvjet opstanka! Takva poslovna filozofija Zvečaja i velikih tešanjskih preduzeća je bila prihvaćena i podržana i od općinskih vlasti.

 

Socijalistička vlast općine Tešanj je osjetila dolazak tržišne ekonomije. Najveću slabost su vidjeli upravo u sektoru turizma i ugostiteljstva. Trebali su kadrove i reprezentativni objekt u centru grada. Prve generacije konobara su već upisane, trebali su i hotel! Razvojni planovi općine Tešanj su praktički primorali Zvečaj na izgradnju gradskog hotela.

 

Odluke politike su se tada morale striktno provoditi, inače idu smjene i dovođenje ljudi koji će provesti ono što je politika zacrtala. Ako bi se neko usprotivio odluci o izgradnji, on bi bio etiketiran da nije za razvoj i gurnut na marginu zbivanja.

 

Tako je Zvečaj uz ogromne napore izgradio hotel u Tešnju. U Privrednoj banci u Doboju su podigli dugoročne kredite a koristili su i pozajmice od tešanjskih preduzeća. Godinama su ih sustizali anuiteti tih kredita i rate dobivenih pozajmica. 😳

Općina je praktički natjerala Zvečaj da se zbog izgradnje hotela prekomjerno zaduži. Time su dugoročno ugrozili finansijsko stanje u preduzeću. Shodno tome smatrali su se suodgovornim za stanje u preduzeću.

 

Upravo besparica u Zvečaju je bila uzrok propadanja gornjeg sprata kafane Kod dva bora. Zvečaj takođe nije imao ni veliki interes za obnovu, jer nije vidio buduću namjenu obnovljenog sprata. 🤷

 

Na kraju je pronađen kompromis. Općina će iz vlastitih sredstava renovirati kompletan objekat. Uz uslov da se gornji sprat ustupi šahovskom klubu Edhem Ajanović Tešanj. U Zvečaju su jedva dočekali. Gornji sprat je prije zjapio skoro neiskorišten. Sada će imati redovne goste na spratu, makar to bili i šahisti. 😁

 

Objekat Kod dva bora je tako potpuno renoviran. Kafana je po otvaranju privukla i staro i mlado. Odmah je stekla kultni status gradske kafane!

U kafanu je dosta uloženo i svi gosti su je smatrali novim objektom. Moderna lamperija po unutrašnjim zidovima, solidan namještaj, nova kuhinja i novo posuđe. Muzevir terasa odmah do glavne ceste je bila vrlo privlačna. Pri obnovi je jedan (lijevi) bor uklonjen, pa je kafana izgubila svoj zaštitni znak. 🥴

 

Kafana se otvarala već u šest sati.

Reći da je u 6,15 bila gužva ne bi bilo tačno. Ali reći da su svaka stolica i šank bili zauzeti je potpuno tačno. Nije bilo glasne priče. Ako neko u jutarnjem bunilu slučajno podigne ton, odmah ga sa više stolova probodu prijeki pogledi. Umjesto riječi samo odsječni išaret rukama, odbacujući sve izvan tog zatvorenog, Bakhu posvećenog prostora. Konobari naravno znaju šta ko pije. Na šanku već od šest sati stoje nalivene čašice konjaka, rakije, vinjaka, štoka, vekije, vlahova ili pelinkovca. Tu su i đezvice zasute sa dvije kašičice kafe. Samo ih treba zapuriti. Osoblje žurno i vješto žonglira između punih stolova. U rukama su im male okrugle tacne. Na tacnama zveckaju fildžani, đezvice, kašikice, male čašice zapremine 0,05 l., i one od 0,10 l. sa kiselom vodom. Na šporetu se isparava šerpa sa vrelom vodom. Dno šerpe je zadebljalo od kamenca a voda je skoro došla do dna. Škripa opušaka dok se trljajući gase od limene pepeljare kao da nikoga ne iritira. Duhanski dim ujeda za oči. Jutro je na vrhuncu!

 

Nakon fildžana kafe i prve čašice žamor razgovora ispunjava kafanu. Svake minute razgovor je bučniji. Pješaci vani žurno prolaze pitajući se ide li iko iz ove kafane na posao? Ide naravno. Oko 6,45 kafanom se šire uzvici. Hajmo, vakat je, nema dana ništa, dan k'o kozji rep, mora se ići, valja raditi. Osoblje žurno kruži da naplati posluženo. Na izlaznim vratima se u jednom momentu čak stvara i gužva.

U kafani ostaju penzioneri i oni čije radno vrijeme počinje u osam. Oni će izaći dobro u elementu. 🥃🍻

 

Stalnim gostima kafane Kod dva bora tokom godina su davana razna imena. Zadnji tešanjski boemi, posljednji mohikanci, čak i tešanjska elita. Neki su ih zvali i teškim izrazom vezanim za alkohol. Kafana je odraz svog vremena i utočište za određenu vrstu ljudi. Onoliko čaršijskih ljudi posvećenih svom poroku čaršija više nije vidjela na jednom mjestu zajedno.

 

Osim naziva Kod dva bora, kafana je zbog osobina svojih gostiju vrlo brzo stekla još naziva. Među njima i ‘Muzej voštanih figura’, jer su za istim stolovima uvijek sjedili isti ljudi. Oni bi kao u Taletu samo povremeno progovorili ‘eh’ ili ‘jah’. Za kafanu je korištena i skraćenica ‘dik’. Što se odnosilo na slabu polnu moć gostiju. Skraćenicu ‘dik’ nije pristojno prevoditi, osim da je slovo ‘d’ značilo ‘društvo’. 😁

 

Ulazak gostiju u kafanu je bio poseban ritual. Pozdravljalo se sa dobar dan, zdravo, klimalo glavom, mahalo rukom, a neki su čak i selam nazivali. Nijedan pozdrav nije bio siguran da te neko neće otresti. Na dobar dan su odgovarali ‘možda tebi jest’. Na zdravo te mogla dočekati prostačka poštapalica ‘u t pravo’. Ako si samo klimnuo glavom neko će dobaciti ‘baš ti ne znaš pozdraviti’? Ako mahneš rukom očekuj komentar ‘mahni mojim’. Na selam se odgovaralo ‘idi u džamiju pa nazivaj selam’. 🤷

 

Bilo je i rijetkih pojedinaca koji niti su govorili, niti išaretili. Ništa. Uđu, sjednu za svoj stalni sto, gledaju preda se i otpuhuju. Edevsuzi par ekselans! Konobari su naravno znali šta takvi piju, brzo mu donesu piće i povuku se. Otpuhivanje bi prestajalo tek nakon izmjene par tura. Ali opet im se niko nije smio direktno obratiti, dok oni sami nešto ne upitaju. 😁

 

Stalni gosti nisu izostajali iz kafane. Izuzetak su bili smrtni slučajevi u porodici. Nakon tih rijetkih izostanaka uvijek su morali paziti na ponašanje. Nisu znali je li se neko s nekim u međuvremenu možda posvađao?

Ako sjedneš sa jednim, odmah te onaj drugi križa kao prijatelja. Rješenje je bilo otići za šank. Tu si mogao mirno uzimati svoju dnevnu gibiru. Rasplet se obično dešavao kada jednom od posvađanih dosadi i on pošalje turu pića za sto onom drugom. 😁

Od ugostiteljskog osoblja najčešće su radili Roci i njegova žena Anica, kao i Haso Kaćo, Smajo Kaćo, Desa, Mira i Slavica. Šahisti na spratu su uglavnom naručivali kafe. Konobarice su znale rondati da džabe hodaju uz stepenice zbog samo jedne kafe. Jednom prilikom kad su donijele kafu nekom na sprat doskočio im je Bahrija Krdžalić rekavši ‘ako ti je krivo što si došla zbog jedne kafe, de ponesi i meni kafu’. 😁

 

Ponekad je Fadil Jusufović Zajko znao naručiti i ćevape na sprat. Vjerovatno mu je to bio ručak ili večera, pošto je čitave dane provodio u šah klubu. A znala se povremeno razbaciti i partija šaha u pivo. Tu su svake godine odigravana i prvenstva Tešnja u šahu. Dobar dio učesnika turnira je već bio pozicioniran po preduzećima pa je bilo i sponzorskih nagrada.

 

Ulaganje općine u obnovu kafane i ustupanje prostora šahovskom klubu je bilo pun pogodak. Šah je u tom periodu u Tešnju doživljavao prosperitet i nikad veći entuzijazam. Godinama su igrali u regionalnoj ligi. Vlastiti prostor je stvorio zamah i po prvi put u historiji su ušli u republičku ligu! Tešanj je zaigrao šah po velikim gradovima BiH. Putovalo se na gostovanja. Šah je igralo i staro i mlado. Pojmovi kao sicilijanka ili an pasan su bili dio normalnog rječnika. Nabavljala se šahovska literatura. Organizovala se šahovska takmičenja po školama. Dovodile se djevojke da budu druga tabla na susretima. Igrane su simultanke u školskim dvoranama sa velemajstorima šaha (Vlastimil Hort).

Šahovska prvenstva u kafani Kod dva bora su smatrana čaršijskim događajima i uvijek su bila dobro posjećena. Sprat je bio pun kibicera šahovskih partija. Mnogi mladi su šah nesvjesno prihvatili kao zdravu alternativu dangubi i devijantnim ponašanjima. Posebno popularni su bili brzopotezni turniri uz korištenje šahovskih satova, jer su imali dinamiku i brz rezultat. Oni su se završavali za jedan dan i naveče se već znalo ko je novi brzopotezni šampion Tešnja u šahu. Šampioni su najčešće bili Berzo, Jasmin ili Zajko, a znao je bljesnuti i Čanta.

Kafana Kod dva bora je svoje sjajne trenutke bilježila sve do 1992. godine. Radila je i poslije 1995. godine, ali to je dio neke druge priče.