Ćumur efendija

Ljeto je 1971. godine. Na Riječkoj džamiji je još drvena munara. Fotograf se popeo na blagu uzvišicu prema vodi Kosovac. Želi da u jednom kadru snimi znamenitosti Tešnja, Gradinu, Sahat kulu i Riječku džamiju. Njegovu namjeru je uočio komšija iz velike kuće sa desne strane ulice, i došao do svojih kanata (drvene ograde), da i on uđe u kadar. U namjeri je i uspio, eno ga za sva vremena izviruje kroz svoje razgranato cvijeće. Taj komšija je imao nadimak Ćumur efendija. U Tešanj je došao iz Sarajeva, a supruga mu se zvala Halida. Bavio se dostavom uglja (ćumura), u koju svrhu je držao konja. Na konja je sa strana vješao drvene sanduke, u koje se tovario ugalj. Ugalj je uvijek dostavljao u odijelu. I kada sastavimo ćumur i odijelo, eto jedinstvenog nadimka. Pored Ćumur efendije upravo su, idući za svojim poslom, niz ulicu prošla dvojica muškaraca. Duvari (zidovi) svih kuća su obojeni u bijelo, da se kuće manje griju.

U kaubojskim filmovima su tada znali reći ‘pasja vrućina’. U Tešnju samo da je ljeto i da je vruće. Nije bilo Nedima Sladića i stotinu portala da nas plaše toplotnim valovima, narančastim i crvenim meteo alarmima. Bili su i jugoslavenski meteorolozi Kamenko Katić, Željko Majstorović, Čedo Orlović i Vuko Zečević, čija izjava u tv prognozi nikada ne bi bila dramatična. Nisu plašili stanovništvo bez potrebe. Niti je iko meteorolozima upućivao prijetnje smrću, i od toga pravio medijsku dramu. Meteorolozima onda nisu trebali lajkovi, niti medijska popularnost, samo su radili svoj posao. Klima uređaja još nije bilo ni u američkim filmovima. Zamrači prostorije, napravi lahor sa par otvorenih prozora i to je to. Na more se putovalo 7-8 sati u malom fići otvorenih prozora i to sa torbama u krilu. Niko nije niti znao niti pominjao nekakve toplinske valove ili toplotne udare. Nije bilo ni ovoliko debljih ljudi kao danas. Zdravije se živjelo, više se radilo i jela manje kalorična hrana. Šećer i slatkiši su bili teže dostupni. Namirivalo se voćem i voćnim sokovima iz majkine proizvodnje.
Činjenica je da se dešavaju klimatske promjene. Topi se led na polovima. Ali sve je to već viđeno u historiji naše planete. Čuvajmo prirodu i čuvajmo sebe.

O Midhat Brkic Ciko

Midhat Brkić rođen je u Tešnju 1961. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu (1984.). Sin je oca Sakiba i majke Safide (djevojački Mandžukić). Midhatov otac Sakib se takođe bavio pisanjem. Napisao je dvije knjige, "Tešanj, zapisi i sjećanja" (objavljena 2005. godine) i "Tešanj u pričama i događanjima" (objavljena 2009. godine). Midhat je oženjen suprugom Enisom (djevojački Hrvić) i ponosni je otac jednog stomatologa. Radni vijek provodi uglavnom u struci, radeći u više tešanjskih preduzeća. U industrijskom gigantu Mann Hummelu je radio kao šef službe prodaje, sve do 1997. godine. U preduzeću kožne industrije Sloga Tešanj je bio direktor preduzeća, od 1997. do 2000. godine. Nakon Sloge, dvije godine provodi u mlinu Dukat - Jelah, kao projekt menadžer. U AS-u Jelah je odabran za prvog šefa proizvodnje, u periodu od 2005. do 2007. godine. U tekstilnom preduzeću Napredak Tešanj je imenovan za direktora preduzeća, od 2007. do 2008. godine. Naporedo sa radom u privredi, radio je i u srednjoj školi. Predavao je engleski jezik, od 1996. do 2003. godine, a zatim i predmete ekonomske struke, od 2008. godine do danas. Živi i radi u Tešnju.