Automehanika Frankfurt

Ljeto je godine 1996. Mjesto radnje fabrika Unico filter. Današnji Mann Hummel. Šef si prodaje. U fabrici nema telefona za pozive izvan BiH. Ne možeš nazvati nijednog poslovnog partnera van zemlje. A van zemlje ti je devedeset devet posto partnera. Neprestano pozivaš privatnu firmu Mikron u Cerovcu. Oni te svojim telefonom spajaju sa onim ko ti treba. U Hrvatskoj, Sloveniji, Belgiji ili Njemačkoj. Čitaš Nijemcima ponjave narudžbi preko telefona. Popunjavaš skladišta filtera u inostranstvu preko telefona. Mjesečni računi za telefon su astronomski. Šutiš. Ne možeš raditi bez telefona. Ionako je teško. Sve stare zalihe materijala su potrošene. Još od 1992. godine redaju se samo dugovi. Njemački dobavljači materijala traže plan otplate dugova. Uvjetuju nove isporuke filter papira, specijalnih limova, ljepila i zaptivki sa priznanjem duga. Pristajete, nemate kud.

Uprkos svemu proizvodnja filtera ide dobro. Unico filter je sačuvao i obraz i renome kvalitetnog evropskog proizvođača filtera. Bez obzira na postojeće dugove, inostrani dobavljači rado šalju nove materijale za proizvodnju. Svjesni su da će fabrika veoma brzo ponovo izrasti. Uprkos svemu, fabrika je zadržala i većinu kadra i know how. Radnici su od 1992. do 1995. godine radili u zaleđenim, ili kao sauna vrelim proizvodnim pogonima. Navukli su bolešćuge na sve moguće organe. Očekuju besplatno liječenje u banjama. Očekuju od sindikata teleće i svinjske polutice, ugalj i drva, kao i zimnicu. Kao što je to sve bilo do 1992. godine. Očekuju i dobre plate. U fabrici Unico filter su znali primiti i po šesnaest plata za jednu godinu. Dvanaest redovnih, plus nakon svakog tromjesečnog obračuna platu ‘viška’. Radnice Unico filtera su sve do 1992. godine imale platu kao profesor u srednjoj školi. S pravom očekuju da im fabrika uzvrati za nadljudske napore na održavanju proizvodnje u ratu.

U izvještaju Privredne komore BiH za 1995. godinu stoji da su Pobjeda, Mann Hummel i Enker izvezli dvije trećine ukupnog BH izvoza te godine. Fantastičan procenat. Dokaz vitalnosti i snage tešanjske privrede. Ali, ime fabrike je na tržištu pomalo potisnuto. Novi igrači osvajaju BH tržište. Dojučerašnji veliki kupci Unico filtera su postali veliki distributeri tuđih filtera. Hitno vam je potreban novi momentum. Nešto što će fabriku ponovo lansirati u orbitu uspješnih.
U avgustu dolazi dopis iz Privredne komore BiH. Obavještavaju vas o održavanju sajma Automehanika u Frankfurtu. Pozivaju da izlažete. Lijepo zvuči. Sajam Automehanika u Frankfurtu se održava još od 1971. godine. Njemačka je kolijevka automobilizma. To je najveći automobilski sajam na svijetu. Održava se tek svake druge godine. Znači ako ne odete, popravni je moguć tek za dvije godine. Svjestan si da vam treba upravo takav događaj. Novi impuls. Iznova vraćen fokus na Tešanj i fabriku. Upoznaješ direktora Smaila Ramovića sa pozivom. Saglasan je naravno. Kaže da je to veliki izazov, ali i prilika u isto vrijeme. Nijedno preduzeće iz Tešnja se još nikada nije pojavilo na tom Sajmu. Ipak ima veliku primjedbu. Cijena! Zakup štanda na sajmu je za vaše pojmove prevelik. Njemačka ne razumije da ste bili u ratu. Niti daje posebnu cijenu za izlagače koji dolaze iz BiH.

Obojica ste razočarani. Vraćaš se u kancelariju uznemiren. Odlična šansa za fabriku koju ćete morati propustiti. Do kraja dana odrađuješ posao rutinski. Nikako da se smiriš.

Ujutro te naziva kolega Rizo Fejzić iz Enkera. Pita šta ćete za posjetu Sajmu. Prenosiš mu razočarenje visinom zakupa štanda u Frankfurtu. On predlaže da zakupite jedan zajednički štand skupa sa Enkerom. Te da pitate i Pobjedu i FAD Jelah. Biće još bolje i jeftinije ako pristanu. Podijelićete troškove zakupa štanda na četiri dijela. Vidno obradovan odmah odlaziš direktoru Ramoviću. On radosno pristaje. Upućuje te u Pobjedu i FAD da pitaš i njih.

Pobjeda (Fabrika pumpi) je iznijela najveći teret ratnih napora. Zadnji vijak što su imali su dali da unaprijede vojnu proizvodnju. I pored toga svjesni su značaja prvog poslijeratnog pojavljivanja na stranom tržištu. Da se pokažu. Da svijet vidi da i dalje postoje.
Ispred Pobjede kontaktiraš Huseina Galijaševića. Pristaju i oni naravno. I u FAD-u rado pristaju.
Ostaju detalji. Vozač Suljo Galijašević će kamionom odvesti uzorke pumpi, filtera, doboša, svjećica i keramike u Frankfurt. Sve četiri firme u BH medijima već uveliko oglašavaju da idu u Frankfurt na Automehaniku. U ondašnjoj javnosti to zvuči veoma prestižno, skoro glamurozno. U Tešnju rade iskusni marketinški vukovi. Znaju iskoristiti priliku da promovišu svoje fabrike i svoj Tešanj.

Dok se industrijalci spremaju u Frankfurt, u Tešnju još nisu ni svi prozori postakljeni. Još se UNHCR folija nalazi na velikom broju prozora. Još se puno auta vozi bez registracije. Asfaltni put od Tešnja do Mekiša i Kiseljaka je 1992. godine potpuno asfaltiran. Sada se doslovce ponovo pretvorio u makadam. Asfaltu nema ni traga. Kao da je pojeden. Stanovništvo Tešnja uveliko prima humanitarnu pomoć od raznih organizacija. Malteški vitezovi, Crveni križ, Adra, Caritas, Merhamet, Crveni polumjesec, Igasa, Kruh svetog Ante, TWR, Solidaridad, Saudijski visoki komitet za izbjeglice. Plus udruženja Tešnjaka u pojedinim zemljama. Plus bezbrojne individualne donacije. Svi se trude da Tešanj i Tešnjake ponovo postave na noge. Uprkos i uinat svemu, na valu optimizma, Tešnjaci odlaze u Frankfurt na Automehaniku. Promovisati svoj grad i svoju industriju. Poslovni inat tipičan za Tešanj.

Polovinom septembra 1996. godine konačno krećete. Iz Unico filtera idu Smail Ramović, Jusuf Hrvić, Midhat Brkić, Sead Ćeman, Enes Hadžihasić i vozač Muhamed Galijašević. Iz Pobjede kreću Husein Galijašević, Kasim Kotorić i Šefik Husaković. Iz Enkera idu Berzad Vilašević i Rizo Fejzić.
Prvi put u Evropu nakon rata! Most na ušću kod Doboja je srušen odmah na početku rata. Unprofor ga je privremeno premostio montažnom konstrukcijom. Vozite veoma pažljivo preko mosta. Sjećaš se bizarnih priča o događanjima oko tog mosta. Nervozni ste. U autu niko ništa ne govori. Na lijevoj strani nakon mosta je potok Liječak. Koritu od potoka nema ni traga. Postao je duboka vododerina široka dvadesetak metara. Obrastao je raslinjem i stablima, godinama nedirnutim. Put pored naselja Usora prema semaforu je doslovce sav zarastao u travu i puzavice. Bivše dvije trake su nevidljive. Vozite sredinom puta, tu je najmanje zelenila. Prometa na cesti naravno nema.
Brzo ste na Orašju. Most preko rijeke Save je srušen. Savu ćete preći skelom. Nisi se nikad vozio skelom. Čekate sat vremena. Lokalni promet je dosta gust. Jesen je poranila. Sava je nabujala i izašla iz korita. Blato je do koljena. Vi ste u odijelima. Odudarate od ostalih na skeli. Valja vama preko rijeke. Poletni ste. Jedva čekate da idete dalje. Skela pristiže. Nikad prije nisi skelu ni vidio, a kamoli se vozio na njoj. Pažljivo se autom penjete na prilaznu rampu, pa na skelu. Parkirate se gdje vam kažu. Do vode, na samu ivicu skele. Skeledžije naglas izvikuju upozorenje da ne ostavljate torbe i dokumente u autu. Kao ni novac. U tom trenutku postaješ svjestan snage i širine Save oko vas. Kao i plitkih talasa koji povremeno zapljusnu taj tanki red dasaka na kojem plovite preko nadošle vode. Uprkos tome uživate. Doživljaj je prvi put se voziti skelom. Imaš predosjećaj da će sve biti dobro. Nakon desetak minuta vožnje skelom stižete na lijevu obalu Save. Blato je baš duboko i ne može se izbjeći. Tješite se da usput ima benzinskih pumpi. Negdje ćete stati i pokušati se očistiti. Ne možete prljavih cipela i hlača u Njemačku. Ako ste Bosanci, bar da ne budete prljavi Bosanci.

Na hrvatskoj strani Save samo ovlaš gledaju vaše dokumente. Neobično je pokazivati pasoš tamo gdje si do juče golfom jurio bez zaustavljanja. Vožnja autoputem do Zagreba djeluje nestvarno lagano. Muhamed Galijašević izvlači maksimum iz friško kupljenog polovnog fabričkog mercedesa. Od iskusnog vozača ništa manje se i ne očekuje. Mercedes je kupljen od Sejde Jusufovića. Taj mercedes nije bio dugog vijeka. Već na idućem putovanju u inostranstvo je ukraden. Nestao je u Zagrebu ispred hotela ‘I’, u kojem ste spavali na povratku iz Mađarske. Ali, to je neka druga priča.
Brzo stižete do slovenske granice. Kontrole papira su strožije. Otvaraju i gepek. Nemate ništa osim pidžame, četkice i paste za zube. Noć provodite u Union hotelu u Ljubljani. Ljubljana osvaja. Čista i okupana blagom jesenjom kišom.

Naveče kasno, u holu hotela, u susret ti dolazi niko drugi nego Zoran Predin. Lider slovenske rok grupe Lačni Franc. Odmah mu prilaziš i predstavljaš se. Govoriš mu da si njegov Lačni Franc nekoliko puta tokom 1980-tih gledao u Sarajevu. Iskreno mu je drago što si mu se javio. Zoran Predin je veoma prijatna osoba. Zove te na kafu ili piće, ali je već kasno. Još nema pametnih telefona. Ne možeš fotografisati taj susret. Ostaje samo zapis u tvom sjećanju. I flešbekovi koji te godinama podsjećaju na taj susret.

Ujutro krećete dalje. Austrija oduzima dah svojim glečerskim dolinama i putevima pravim kao strijela. Kao i pokošenim livadama na velikim visinama i zamkovima na kamenim vrhovima. Vozila koja vam dolaze u susret blicaju farovima. Sumnjate da ste toliko poznati u Austriji da vam neko blica. Vozite normalnom brzinom. Tek nakon pet – šest minuta jednolične vožnje pravcem, nailazite na policijsku patrolu. Shvatili ste da laserom kontrolišu brzinu auta na razmaku od nekoliko kilometara! Šokirani ste i tužni. Kod kuće u Bosni su vam prozori bez stakla, auta bez tablica, a ovdje laserom kontrolišu brzinu auta.

Vozite se dalje. U auto kasetofonu je kaseta Safeta Isovića. Kupljena na tržnici Arizona. Safet pjeva Šehidski rastanak. Zima nikad proć’, sabah nikad doć’. Direktor Smail Ramović je stalno iznova i iznova ponavlja na kasetofonu. Shvataš taj sabah u smislu bolje budućnosti koja nekom nikad neće doći. Zamišljen si.
Brzo ste vozeći kroz Austriju došli do Njemačke. Njemački putevi su brzi, prebrzi. Krajnja lijeva traka je rezervisana za superbrza vozila. Vi se držite zlatne sredine. Put do Frankfurta je pravi užitak. Sati prolaze kao minute. Uživaš u krajoliku dok se vozite njemačkim autobanovima. Silazite sa jednog od njih na ručak i odmor. Iskusni vozač Muhamed nas savjetuje i kaže da su najbolje kafane gdje piše Zur Post. Slušate savjete starijeg i ne griješite. Ručak prolazi u veselom tonu. Idete dalje. Nakon u ratu propalih bosanskih puteva, njemačke ceste ti djeluju savršene. Stižete do Frankfurta za tili čas. Kao da si volio da ta nestvarno ugodna vožnja još potraje.

Smještate se u hotel, u blizini zgrade koju svi zovu Olovka. Pada sitna kiša. Šetaš ulicama Frankfurta. Fotografišeš Olovku. Pun si pozitivne energije.
Ujutro ne možete dočekati da dođete na sajmište. Automehanika počinje. Prvi put u životu vidiš horizontalne pokretne stepenice – trake. Vozite se njima skoro do same hale i svog štanda. Usput je velika gužva. Svi Tešnjaci su već na štandu. Atmosfera kao u Tešnju.
Štand vam je montirao niko drugi nego Suljo Zeničanin. Jelašanin na privremenom radu u Frankfurtu. Radujete se Sulji kao djeca. I on vama. Spontano otvarate srca i duše. Ali Suljo otvara i novčanik. Dva dana zaredom vas sve skupa časti sa hrskavim i slasnim pečenim pilićima i salatom od kiselih krastavčića. Cijene su sajamske. Za naše pojmove iznosi računa nisu nimalo naivni. Nikad nisi zaboravio ukus tih prvih poslijeratnih frankfurtskih ‘hähnchen’ i ‘gurken’. Hvala dobrom Sulji ma gdje bio.

Na štand Unico filtera dolaze skoro svi prijeratni partneri. I dobavljači i kupci. Svima ste unaprijed javili da ste tu. Neki vam nisu vjerovali da ste u stanju izlagati u Frankfurtu. Krajem prvog dana te doslovce usta bole od priče i prevođenja razgovora. Najvažnija posjeta od svih, je dolazak gospodina Jägera iz Mann Hummela – Ludwigsburg. Njega iskreno zanima kako ste. I u kakvom je stanju fabrika. Vrhunac prvog dana na štandu je ipak dolazak prvog BH ambasadora u Njemačkoj. Tešnjaka i doskorašnjeg direktora Marketinga i razvoja Pobjede Tešanj, Envera Ajanovića. Svi ste sretni što se vidite sa Enverom. Enver je jedan od kreatora razvoja moderne Pobjede. Gospodin Jäger iz Mann Hummela je takođe oduševljen da se na vašem štandu sreo sa BH ambasadorom. Nijemci vole i cijene etikeciju i diplomatiju. Gospodin Jäger odlazi dodatno uvjeren u snagu vaše fabrike, i da ste na putu brzog oporavka. Uz poruku da se javite čim prije. Tako je i bilo. Već za par mjeseci su započeli pregovori o povratku Unico filtera u okrilje Mann Hummela. Pregovori su ubrzo rezultirali svima poželjnim rezultatom. Mann Hummel je postao vlasnik Unico filtera. To je jedna od najboljih privatizacija u BiH. Na radost i korist svih zaposlenih. Tadašnjih i budućih.