Nurija Delić / PRIKAZ

Rječnik tešanjskoga kraja – prilog leksikografiji bosanskog jezika,
autor Kemal Ljevaković, JU Opća biblioteka Tešanj, 2024.

Rječnik Kemala Ljevakovića je, kada ga usporedimo sa djelom Petra Skoka i njegovim trotomnim Etimologijskim rječnikom hrvatskog ili srpskog jezika, pouzdaniji i prihvatljiviji, zato što mu je akcentuacija tačnija i sigurnija, a to je esencijalno u jeziku. Petar Skok nije štokavac, a Kemal Ljevaković jeste, i to veoma pouzdan, što je ustvari i srž ili esencija svakog jezika. I kada smo rekli da ovo Ljevakovićevo djelo treba staviti visoko na rafe, to znači da ga treba svakodnevno pitati i konsultovati skoro za svaku pojedinu riječ – u akcentuaciji.

Riječ je o Rječniku tešanjskog kraja – prilog leksikografiji bosanskog jezika, autora Kemala Ljevakovića, o njegovom drugom izdanju za razliku od prvog izdanja koje je objavljeno prije deset godina. I po obimu, i po sadržaju, i po opremljenosti knjige, neuporedivo ljepše izdanje.

Rječnik je doista više nego raskošan u svakom pogledu. Ima 536 stranica: u prvih 48 stranica riječ je o osobenostima narodnog govora tešanjskoga kraja, te o dosadašnjim jezičkim istzraživanjima u tom kraju; 302 stranica posvećeno je leksici koja je u procesu nestajanja iz naše upotrebe; slijedi poglavlje Život zastao u narodnom izrazu (narodne mudrosti), 72 stranice; zatim slijedi vrlo važno poglavlje, poglavlje kakvo nema niti jedan rječnik do sada, Rječnik u slici, 50 stranica; a onda slijede poglavlja koja knjizi daju veću specifičnu težinu i ozbiljan spisateljski pristup u radu autora, 64 stranice – Izvori i literature (89 pisanih izvora i literature, od toga rječnika 37, a saradnika u prikupljanju građe 45); slijedi Registar ličnih imena (224 imena sa stranicom pomena abecednim redom); zatim Sažetak na bosanskom i engleskom jeziku; Recenzije (prof. dr. Dževad Jahić, prof. dr. Hazema Ništović, prof. mr. Muhamed Arnaut, Ramiz Brkić – književnik, te Atif Kujundžić – književnik; i naposljetku je Bilješka o autoru.

Ovo je prilika za slavlje, da smo Englezi, Francuzi ili Nijemci. Pošto nismo, moramo reći istinu: postoje dvije vrste ljudi na svijetu, u bilo kojem jeziku, oni koji samo koriste jezik te samo glagoljaju i oni koji vladaju jezikom pa su dostojanstveni, ponosni i mudri kada govore i pišu.

A da biste bili dostojanstveni, ponosni i mudri morate imati knjigu kao što je Rječnik Kemala Ljevakovića, koji je ovim svojim Rječnikom bosanskoga jezika duboko i široko zahvatio u dušu bosanskoga naroda, jer je jezik najbolje što čovjek ima u svojim riznicama od pamtivijeka pa do Sudnjega dana. Bez jezika bismo bili nemušti i divlji, daleko od civilizacije i uređenog svijeta. Bez jezika i kulture bismo bili moneta za potkusurivanje i ljudi koji sami sebe obezvrijeđuju. Tek kulturan, obrazovan narod i narod upućen u znanje ima moć, ugled i pravo da svoju zastavu izdigne visoko iznad drugih, jer nam je određeno da se moramo takmičiti u dobru, nikako i nikad u zlu. Zato Rječnik Kemala Ljevakovića, ako imamo rafe u kući, treba postaviti na najvišu rafu, jer on to odistinski i s pravom zaslužuje. Samo se znanje uvećava dijeljenjem, a ono je potrebno i znanom i onome koji je na putu spoznaje. Koliko je samo znanja, strpljenja i dovitljivosti trebalo da se ova knjiga uobliči, zamislite i procijenite, ako ikako možete?

Akademik, prof. dr. Dževad Jahić kaže: “Rječnik tešanjskoga kraja je prvi kompletniji dijalekatski rječnik u bosanskog jezika, što je za sadašnju fazu bosanske leksikografije vrlo važna stvar. To je rječnik sa jednoga dijalekatski posebno zanimljivoga prostora ekavsko-jekavskoga govora tešanjsko-maglajskoga tipa, koji je jedna od “zagonetki” i bivše srpskohrvatske i sadašnje bosanske dijalektologije. Ovo je vrlo značajan doprinos bosnistici. Građa u Rječniku je pouzdano zabilježena, solidno leksikografski obrađena, ne radi se ni o kakvom “ljubiteljskom” ili amaterskom rječniku, već rječniku urađenom pouzdano i stručno. Vrlina Ljevakovićevog Rječnika je što on pomno prati svoju građu u odnosu na građu postojećih rječnika, što je uspješno kontrastira i time daje jasne signale i našoj leksikografiji u kojem smjeru u budućim istraživanjima treba više da se okreće, sakupljajući ovakvo neprocjenjivo blago naših narodnih govora. Metodološka originalnost Rječnika ogleda se u njegovom dijelu naslovljenom Rječnik u slici, što je značajno ne samo za lingvistiku, već posebno i za etnologiju. Ovo je vrlo vrijedan doprinos leksikografiji i dijalektologiji bosanskog jezika, ali i daleko šire, balkanistici i slavistici uopće.”

Ramiz Brkić kaže: “Rječnik tešanjskoga kraja ne samo da je dobro što je prilog leksikografiji bosanskog jezika i što trezoriše dio duhovnog blaga tešanjskoga kraja, već je i dobro kakvo u bogatoj kulturnoj baštini tešanjski kraj nije imao i koje mu je nedostajalo.”
iz Atif Kujundžić piše: “Vječnost čovjekovog živog odnosa spram jezika i sa jezikom može se vidjeti i u Rječniku tešanjskoga kraja izvrsnom radu samozatajnog i prilježnog Kemala Ljevakovića koji je već visoko samosvjesno obavio brojne književne poslove. Ljevakovićev zahvat se odlikuje multidisciplinarnim pristupom koji donosi na okup jezične vrijednosti sa stanovišta antropološke lingvistike – riječ je o jeziku koji je bitno oblikovao čovjeka tešanjskoga prostora, dakle, Ljevakovićev rad je u značajnoj mjeri podudaran s etnolingvistikom i sociolingvistikom, tako da je u značajnom aspektu ovoga rada riječ o lingvističkoj antroplogiji koja u krajnjem ishodu uspravlja tešanjskoga čovjeka u njegovoj prirodnoj veličini i stvarnoj ljudskoj sadržini.”

Prof. dr. Hazema Ništović i Mr. Muhamed Arnaut tvrde: “Da dijalekti, sigurno, neće biti “pokopani” u nekoj arhivskoj građi, zatureni u starim knjigama i znanstvenim raspravama, dokaz je i ovaj rječnik zavičajne leksike koji se uklapa u intenzivnu bosnističku leksikografsku fazu. Ovo leksikografsko djelo će prihvatiti, kako naučna tako i prosvjetna javnost. Mogao bi postati sastavni dio diferencijalne gramatike određenog školskog područja.”

Izdavač je JU Opća biblioteka Tešanj, a Štamparija Fojnica okitila zlatotiskom i izuzetno brižljivo štampanom knjigom, kojima zajedno idu sve moguće čestitke. A autoru Kemalu Ljevakoviću ne možemo se ničim zahvaliti i odužiti, osim čitanjem, studiranjem i usvajanjem svega onoga što je u knjizi navedeno i naznačeno – Kemal Ljevaković je utabao i progazio stazu prema vrhu i prema našem bosanskom jeziku, najstarijem, najljepšem i najbogatijem jeziku na Balkanu, iako se radi o narodu koji nije najbrojniji u svome okruženju.

Hvala autoru što nas je, ovakve kakvi jesmo, nagradio i probudio, sa ovom nesvakidašnjom knjigom, sada neotuđivim blagom i riznicom bosanske kulture.

Modriča, 18.2.2025.
Nurija Delić

Nurija Delić je rođen u Modriči 1947. Završio je gimnaziju. U Zagrebu studira Južnoslavenske jezike i komparativnu književnost. Objavljuje u studentskim glasilima i časopisa kao što su Studentski list, Prosvjetni list, Republika, Zadrugar, Život, Bosanska Sumeja. Kao iskusni pedagog u Berlinu 1993.osniva “Bosansku gimnaziju” u saradnji sa Volkshochschule Tiergarten, i biva njezin direktor, gimnaziju koja je trajala sve do 1998. Objavio je više knjiga: Pjesma nad pjesmama, Dvori od biljura, Čarobno ogledalo (novele), Narodni liječnik savjetnik, te Roman o Musi, Rajske vrtove, romani, i druge. Dobitnik je više priznanja. Živi i piše u Modriči.