TESANJ.NET stranica grada
Nakon knjigā Jezik negativne ontologije i Nebeska odiseja i arhajska bit, u izdanju tešanjskog Centra za kulturu i obrazovanje uskoro će biti objavljena još jedna knjiga Envera Kazaza o stvaralaštvu Amira Brke, čiji je naslov Društvena jeza i metafizička praznina.
Urednik knjige je Muhidin Džanko, recenzenti su Ljiljana Šop i Ivan Milenković, a profesor Kazaz u uvodu piše i slijedeće:
“Interpretacije, ogledi, eseji i recenzije sabrani u ovu knjigu nastajali su u posljednjih desetak godina. Brkino književno stvaranje pratim od njegovog početka do danas. U knjizi Jezik negativne ontologije (2016) sabrani su eseji o Brkinom pjesničkom i proznom opusu, s akcentom na izbor poezije naslovljen Dovoljno za radost (2010). Taj izbor sačinio sam za kanonsku ediciju Bošnjačka književnost u 100 knjiga, koja je osmišljena u tadašnjem kulturnom društvu Preporod. Posljednji tekst u Jeziku negativne ontologije napisan je 2016. godine. Ova knjiga započinje podužim esejem Subverzivni potencijal Brkine poetske slike pisanim upravo te godine, a moje praćenje poezije ovog pjesnika završava se esejem o njegovoj knjizi Akcidentalne sintagme objavljenoj 2025. godine. Centralno mjesto u knjizi zauzimaju interpretacije pojedinih soneta iz knjige Nebeski nomad (2019), jedne od najboljih pjesničkih knjiga južnoslavenskog govornog područja. A to znači da je Brka postao i kanonski pjesnik policentričnog jezika koji se govori u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Pisati o takvom pjesniku istinsko je zadovoljstvo, a interpretacije poezije i eseje smataram vrhuncem u žanrovskom poretku književnokritičke misli. Nemjerljiv je estetski užitak koji dolazi u čitanju Brkinih pjesama, a da li se nešto od njega prelilo u ove eseje, interpretacije i recenzije – neka prosuđuju eventualni čitatelji.
Drugi dio posvećen je naučnom radu Amira Brke, u kojem se izdvajaju dvije vrhunske knjige: Nisim Albahari, tragični revolucionar i Kenotaf za ubijene tešanjske Rome. Kao naučnik, Brka plijeni svojom erudicijom i vještinom upotrebe ovog tipa diskursa. Ali, vještina je tek uvod u nešto drugo – etiku naučnog pisma. Ističem to s posebnim divljenjem, jer ove dvije knjige spadaju u vrhunce ovdašnje historiografije.”
