Gode mi, lagao bih Vas da rečem drugačije, Vaši komplimenti za neke objavljene moje fb tekstove, drage prijateljice i prijatelji. Zatomljeni talenat!? Nikako! Ostavština je to onih Samardžića od Kotora,jednog Joze sa otoka Krka i legendarne-Branke Vranjanke ! VIII generacija mašinske tehničke škole u Doboju zna dobro zašto ovo “legendarna”,Baš tako Legendarnai neponovljiva Branka!
Septembar je 1971. godine, maglovito,ono pravo-dobojsko jutro. “Sanos”Autoprevoza Tuzla i šofer Burduš pripravni su,evo,za našu maturalnu ekskurziju. Razrednica Branka (SH-ovka) nas “priprema” za petodnevno putešestvje.Umilnim,milozvučnim,skoro egzotičnim glasom iznosi “plan”! A, kad je emocije ponesu prešalta se na čas na onu specifičnu, rastegnutu, vranjansku ekavicu.Tako evo i sada. Milina je slušati ! E, da bi razbili tabu oko pušenja,nas nekolicina mangupa,frajerski iz cigareta odbijamo dimove u gustu maglu, i usput kao malo jače hučemo,nebi li nas primjetila ! Muškarčine !? Veći frajer Branka od nas,pa sve joj pogled biježi na drugu stranu. Odobrava nas, znači ! Super ! Okupljeni : Dobojlije, pa “vozari” iz Teslića,Tešnja,Modriče,Gračanice.Još da pristignu Maglajlije i onaj Seđo iz Zavidovića-Burduš može paliti motore. Iz guste magle se pojaviše i oni na puteljku Hajrulahovića Luke.Priprema,pozor-sad!
Nismo ni zasjeli u sjedišta,a zaori se ona: Oj šoferu, dodaj gas … Lagano “klizimo” kroz maglovito jutro-prema Slavonskom Brodu. Onaj Seđo glumi vođu,pa nam u busu pravi raspored sjedenja . Branka i preostale tri dame sjedaju naprijed. Meni pripade mjesto na sjedištu ispred “sećije” ! Gore ne može biti .Elem nejse. Razumio sam maršrutu: Brod-Zagreb-Ljubljana – Postojina-Opatija-Rijeka-Split-Dubrovnik-Trebinje-Tjentište- Foča- Sarajevo-Zenica i Doboj. Spavanja u “ferijalcima”Ljubljana,Split, Dubrovnik i u bungalovima na Tjentištu. Seđo iz kožne rokerice vadi”unučad” po izboru: ho'š vinjak, ho'š konjak, ho'š vlahov, ho'š rum…po volji ti, a platićeš kad mogneš ! Mangup je-taj Seđo. Tih dana je krenula serija Kuda idu divlje svinje,pa ga mi u hipu prozvasmo Crni Rok. Pljunuti ! Facom, stasom, glasom, ponašanjem,a i imao je i taj štih vođe … Početkom 70-ih rokerice su bile nezaobilazne, ali i rolke ili šarene košulje, uzane crne samtane hlače ,koje blago naliježu na blistavo bijele šangajke. Baš takav je bio Seđin”stajling”, dosta sličan Rokovom! Nema šešira ni čizama,ali su mu šangajke uvijek blistale bijelinom. Ljubljana,Tivoli -Zvezni centar,tu ćemo večerati i noćivati. Rana večera i odmor. Branka, nas Bosance, “podučava kulturi”, jer,Bože dragi Oni su Slovenci, i podrugljivo ,da nadmeni domaćin ne bi primjetio, namignuvši dodaje i …još europizirani svet ! Postoji ovde Hišni red – Pročitajte ! dodaje onaj domaćin. Branka još dodaje da će poslije devet Dom biti zaključan !Pa,neka znamo do kad nam je šetati, a ako itko pokuša unijeti i bocu alkohola,portir-recepcionar će je oduzeti,bez prava na povrat !? Izlazimo”u šetnju”Ljubljanom Seđo nas vodi.Pet-šest nas je,ne sjećam se! Park je prepun urešenih košarkaških igrališta i improvizovanih tabli. Dubok trag su ovdje ostavili Žeravicini zlatni momci. I godina prošla, a još nije splasla euforija. I mi se u nju uklopismo ! Eno ga : oveći dućan ! Ulazimo ! Dobro veče! Nod-blago kimanje glavom! Prosim…zajebaje se tako Seđo,prosim kilu hljeba! Nič !? Seđo bez pardona,takav je, prođe iza pulta i uze oveću veknu. Sad i one vide s kim imaju posla pa će onako bezvoljno:Kaj još želite gospon !? šteku”sedem in petdeset”, parizer,trapist,dvije flaše Cezara,presovanu (američku) šunku…puni smo k'o brod (tek smo krenuli,a na kraju,kad se sve istrošilo,godila nam je i studena Sutjeska).Upakovaše i naplatiše. “Jah, još i ovaj platneni ceger Emona, kao za uspomenu i konop za rublje” dosjeti se Seđo. Skonto sam ga ! Vi Esko, idite gore u sobu (II sprat je bio naš bosanski) i dobacite mi ovaj štrik.Ja ću ga sa cegerom dočekati dole u parku.Tako i bi-štos je opalio.Ma kakvi glupi Bosanci,glupi Slovenci, kontam odvezujući konop sa Emona cegera punog ića i pića ! Fešta ! Jutro ! Ne idemo na doručak. Istom metodom vratili smo u kesi sav otpad u travu parka-štrik im halalimo,za uspomenu. Pokret za Postojinsku jamu. Mamurni ko čepovi silazimo i ne vidimo izlazna vrata,skrivamo face i sve gledamo u stranu . Visperna Branka nas pročitala,dok na recepciji nešto potpisuje.Krećemo za Postojinu
Ide sa sećije : Čerge pokraj njega idu…I sve dokle budem gledao ja …iz Kićine Plavuše. Naša Branka ćuti i ne pjeva sa nama.Zamišljena! Postojinska jama, njena hladnoća i okapnice (one stalaktitske) k'o rođene za liječenja mamurluka.Mi,oni mamurniji,ugurali se u prvi vozić i odmah poskidali one zelene ogrtače.Niti sam šta vidio,niti vodiča čuo. Skidamo se s vozića i sjedamo na obližnje klupe . “Boga ti,Salkane (tako me je zvala), reci mi kako preveslaste one u Ljubljani, odakle vam alkohol u sobama !?” Ispričah joj sve u bocu. Sladak osmijeh joj se ote s kraja na kraj usana,pa će opet onom simpatičnom,vranjanskom ekavicom : “Braćo Slovenci, ma niste vi Bosancima ni do kolena,evo vam dokaz da ovaj,naš svet,ima četiri strane sveta.Nije samo Zapad…i Pećinci su zapad za Beograd! “,više za sebe,a onako pravo zajedljivo poruči nekome,vidim-“prazni se”! Neka je, i mi ćemo s njom ! Dvadeset godina kasnije sam se sjetio ovih njenih riječi.Eto,takva je bila ta legendarna Branka-Vranjanka. Još kad nas ono na Tjentištu u Domu mladih u diskaću,tjera na ples uz Beograđanke,koje su uz muziku Deep Purple, Led Zepelina, Suzi Quatro, Beatlesa, Rolling Stonesa,…izvodile uvježbani performans… Časti nas ona sve skupa “iz fonda” pićem i malo popita “ljuto” veli: Ajte bre,ne budite mlakci,stisnite ih! Neka vas pamte Beograđanke. Negdje između Foče i Sarajeva probudi nas sećija: Da sam ja netko ,a sa prednjih sjedišta se oglasi prepoznatljiv sopran: O Lola,o Lola… Branka-Vranjanka.Žena-legenda ! Često,vrlo često je se tako sjetim. Pa evo i danas .Izazvala me,dragi moji prijatelji,ta Vaša znatiželja !!! Ali,neka je ! Pišući ovaj tekst, zaronio sam u lijepa sjećanja,baš cool