TESANJ.NET stranica grada
Uz praznik objavljujem odlomak priče “Prvomajski uranak na Kiseljak”, iz buduće knjige Zlatne godine 2. I ne zaboravite, čitanje je cool. 🥁📚🎸
“…Praznično jutro na Kiseljaku započinje rutinski. U šest sati sivi mercedes zaustavlja se ispod borova. Auto pripada konobaru Ejubu Hotiću. Pored Ejuba, u autu su još tri osobe. Konobar Mirsad Sejmenović Đovani, kuharica Mara, i kuhar Senad Delić Šef. Mara ide pravo u pečenjaru. Tamo pali još juče pripremljenu potpalu. Zatim svi sjedaju za stol i ispijaju jutarnju kafu. Uz kafu pričaju, da će im druga smjena na ispomoć doći već u 11 sati. Doći će Jusuf Dizdarević, Haso Handžić Kaća i kuharice Janja i Gospava. Nakon kafe, Mara dodaje ugalj na žar u pečenjari. Svi iznose stolove i stolice, pa ih redaju i na put ispred restorana. Pristavljaju prvo jagnje, i proslava može početi. Mirso Đovani je poslovođa prve, a Jusuf Dizdarević druge smjene. Mirso je jutros preuzeo četiri jagnjeta iz komore za hlađenje tešanjskog hotela. Juče je dolazio i Zvečajev vozač Alija Bavrk. U plavom TAM kombiju, dovezao je stotinjak gajbi ČIB i Nektar piva. Kao i desetak kartona žestokog pića. Očekuju se svi profili gostiju. Najviše je onih koji su došli da prošetaju, uz kafu i ćevape. Ali ima i onih koji se namjenski spremaju da pojedu pečenje. Oni neće žaliti potrošiti.
Na meraji, gdje su danas sportski tereni, montiran je veliki šator. Simo Čolo je doveo živu muziku. Sa pjevaljkom. Šator se ubrzano puni. Kako se bliži veče, muzika je sve glasnija. Teško se sporazumijevati i sa konobaricom, a kamoli između sebe. Društva sjede i po dekama na travi. Većinom porodice sa djecom. Svi će na Kiseljaku provesti cijeli dan. Omladina vrijeme prekraćuje igrajući karata. Popularni su remi, prišpil, raub i tāć. Neki se i kockaju u sitne iznose, igrajući ajnc, poklapu ili poker. Dosta ih igra i šaha. Veliki broj posmatrača gleda i igrače monopola. To je novina. Tek se pojavio u Jugoslaviji. Svi su željeli igrati, ili barem gledati.
Parking restorana je pun već od jutra. Gosti se parkiraju duž puta i po merajama. Vozni park pokazuje standard ljudi. Škoda, fićo, opel kadet, princ, fiat 1300, pezejac, lada, vartburg, spaček, peglica, jugo, stojadin, reno 4, vw buba, kao i motori tomos apn 4 i mz 250. Zvijezda parkinga je golf 1. On se od 1976. proizvodi u TAS-u Sarajevo. Izgledom i snagom toliko odskače, da ga dokoni šetači razgledaju. Neki pominju i prva dva bijela golfa 1, koji su došli u Pobjedu. Registarskih brojeva DO 877-60 i DO 877-75. Kažu da im se motori nisu hladili. Stalno su išli s puta na put.
Mobilijar bašte restorana je jednostavan. Metalni bijeli stolovi, karirani stolnjaci, stolice od pletene žice, žute i plave limene pepeljare, a na tlu bijeli pijesak.
Restoran se sastojao od dvije prostorije. U prvoj je bilo pet stolova, za “brzinske” goste. Majke sa djecom na ćevapima, parove na kafi, ili solo goste. Lijevo je bio lavabo, a do njega stol za osoblje. Poprečno iza tog stola, nalazio se bijeli šank-vitrina. U staklu je bila izložena dnevna ponuda. Tu je stajao i konobar. Zbog vječite zime i vlage, na podu iza šanka je bila drvena rešetka. Na zidu je bila drvena šuba, kao veza sa kuhinjom na drugoj strani. Šubu je ugradio Zvečajev kućni majstor Muhamed Salihbašić.
U vitrini su ohlađena piva. Kao i sokovi Apa Cola i Traubi soda, ali i Deit od litra. Na gornjoj polici su kuhana jaja, Zdenka sir i sardine. Sardine još imaju onaj dugi i praktični ključ za otvaranje…”
