NEŠTO IZ PRIŠTINE. . .

Južna srpska pokrajina, najskuplja srpska reč, srce Srbije, Kosovo i Metohija (KiM), Kosovo republika, nezavisna država Kosovo, druga Albanska država na Balkanu, Autonomna pokrajina (AP) Kosovo.. .sve su to nazivi koji se vežu za ovaj dio BALKANA (kada to napišem onda prelazim sa politike na geografiju, ne zamjerajući se nikome).

 

Prvi put sam na Kosovu i Prištini bio još kao dijete 1988. godine (iskreno nisam zapamtio skoro ništa iz te posjete), drugi put je to bilo 2007.godine, a od 2009.godine sam najmanje jedanput mjesečno u Prištini. Razlozi su naravno poslovne prirode.

 

Nakon rata (ili agresije) i našeg i onog na Kosovu, na Kosovu sam prvi put bio u maju 2007.godine u jednoj parlamentarnoj delegaciji na konferenciji o bezbjednosti i uticaju parlamenta na državne i privatne sektore bezbjednosti u organizaciji OSCE-a.

Prvi susret s Kosovom iznenađuje, tada smo bili skoro cijelo vrijeme u pratnji policije i vezani protokolima tako da nisam baš uspio posebno ni doživjeti Prištinu, jedino što sam video je prevelik broj automobila u gradu, prevelik broj stranih snaga-vojnika i razne policije, ukratko pretrpan grad ljudima, policijom, vojskom, automobilima, transporterima, terenskim vozila,….

 

Pravac putovanja koji koristimo vjerovatno svi mi koji idemo iz ovih krajeva je Sarajevo-Priboj-Novi Pazar-Raška i dalje prema granici sa Kosovom.

Od Raške prema granici (ili administrativnoj liniji) Kosova je asfaltni put, ali naš put Tešanj-Tešanjka je zaista luksus za ovaj. .. nakon par kilometara je punkt sa srbijanske strane, pa međuprostor od cirka 2,5 kilometra do drugogg punkta, općina Leposavić. Kad si iz Bosne i Hercegovine, a nisi priznao Kosovo, a nisi ni iz Srbije (koja ga neće možda nikad priznati), onda za malo auto platiš 32 eura osiguranja za 10 dana (državljani Srbije ne plaćaju).

Naizgled sve je isto ali primjetno je da je dosta vozila u pokretu bez registracije.

U sjevernom dijelu smo Kosova tzv. Sjeverno Kosovo ili dio koji “drže Srbi”, oni su kao dio Srbije, ali im je bolje daleko nego ovim u Srbiji jer na sve živo imaju beneficije kao kompenzacija što su na Kosovu. . . dalje idemo prema Kosovskoj Mitrovici, pa Vučitrn i ulazimo u Prištinu. A Priština je kao neko veliko gradilišta gdje se odjedanput gradi nekoliko stotina velikih stambenih poslovnih zgrada, autoputevi sa sve četiri strane, mnoštvo manjih i većih objekata itd. . .

Podatak da je 75 država priznalo Kosovo, a iz bližeg nam okruženja: Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Slovenija, Bugarska, Turska, Mađarska,

Htjeli ili ne htjeli u priču o politici se mora ući, zbog čega Bosna i Hercegovina nije priznala Kosovo, odgovor na to manji dio albanaca može shvatiti, no većina ne može, ne mogu ni ja jer nas kao državu (kakva god das mo, ali smo država) samo ekonomski košta, s obzirom da imamo mnoštvo proizvoda koje bi mogli plasirati na ovo tržište. Ali, kad nećemo mi hoće Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, Albanija,. . .sve one imaju dobre ekonomske odnose sa Kosovom.

 

I tako politika, kao nekako nezaobilazna tema, skoro usvojeni budžet, vlada premijera Hašima Tačija. . . Agim Čeku bicši premijer je sada minister snaga bezbjednosti (de fakto ministarstva odbrane), Bedžet Pacoli, tajkun koji je izabaran prvo za predsjenika Kosova, a onda za zamjenika premijera, Ramuš Haradinaj, opoziocini političar i ratni heroj odnosno ratni zločinac (kako za koga), ratni heroj a poratni minister komunikacija Fatmir Limaj, kao i već pokojni Ibrahim Rugova, Sejdo Bajramović, Rahman Morina, Riza Halimu, Sinan Hasani.. . Azem Vlasi je advokat.

 

Najpoželjnije zanimanje u Prištini je biti Amerikanac, ma šta to značilo. Bil i Hilari Klinton i Džordž Buš su zaštitna lica Prištine,

U centru grada je napravljena ogromna katedrala Majke Tereza (koja je inače porijeklom Albanka), obični građani kažu da je to napravljeno da bi se dodvorilo zapadu, ali bilo kako bilo oni su ponosni na to.

 

Sama Priština proživjela je nevjerojatnu metamorfozu porastavši sa dvijestotine hiljada stanovnika prije rata na preko šestohiljada stanovnika.

Možda bi mogli Prištini i Kosovo nazvati i kao novi POLIS (grad država).

 

Hotel Grand nekad prestižni hotel sa četiri i zvjezdice je u fazi renoviranja, tako da sada to nije ni sjenka onog hotela od prije 20 godina, mada je i sada na neki način centar dešavanja Prištine, veći dio događaja ide baš sa tog mjesta. Političari, policajci, poduzetnici, profesori, intelektualci, šverceri, kriminalci, mafijaši, obavještajci, špijuni, stranci, svima je to i dalje omiljena početna destinacija.

Provjeravao sam malo navode iz Beograda o Kosovu, naročito Prištini, kao mjestu prepunom droge, alkohola, prostitucije, mafije, kriminala, itd. . . i došao do zaključka do kojeg bi vjerujem došao svaki objektivni novinar istraživač, da ništa niti je bolje ni gore u odnosu na druge države i centre bivše Jugoslavije (prije svega mislim na Podgoricu, Beograd, Skopje i Sarajevo).

 

Rekoše mi da ni besa na Kosovu nije više BESA (turcizam: vjera, nagodba, obećanje), ja sam to sebi preveo ovako: ni kad se ovi naši u BiH zakunu Allahom opet će te slagati ili su te već slagali, kaže mi sagovornik uz smijeh, da je poređenje i više nego na mjestu.

Treba istaći da rat na Kosovu koliko god bio strašan, je samo sjenka rata u Bosni i Hercegovini, priznaju to i Albanci koji poznaju situaciju u Bosni.

I za kraj malo bliže istorije. Poznati je govor na Gazimestanu (u blizini Prištine) Slobodana Miloševića, tada već Predsjednika SR Srbije, koji je održan prilikom proslave 600 godina Kosovske bitke 28.06.1989 Kosovu Polju, i famozna i strašna rečenica:„Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene.“, uvod u rat na prostorima ex Jugoslavije.

Najbolji odogovor na to je dao intelektualac i lider Kosovara pokojni Ibrahim Rugova koji kaže: „Gazimestan je jedna šovinistička manifestacija. Nisu se samo Srbi borili protiv Turaka, u bici su učestvovali i Albanci, i Hrvati, i Bosanci. To je događaj od značaja za sve jugoslovenske narode. Moj utisak je da u Jugoslaviji postoje snage koje gotovo priželjkuju terorističke akcije na Kosovu. Mogu samo da upozorim Srbe da uvek kada je neki mali narod, a i Srbi su mali narod, pokušavao da nametne svoju prevlast na Balkanu, to se završavalo njegovom ličnom tragedijom“

Bilo kako bilo iako je imao svojih grešaka ipak Albanci Ibrahima Rugovu cijene i doživljavaju kao svog lidera i prvog presjednika.

P.S. bilo kako bilo Kosovo je država, još uvijek u nastajanju, ali država u pravom smislu te riječi.