Nije li vrijeme za Bošnjački sabor?

Za nekoliko mjeseci bit će 20 godina od kako je u Sarajevu 1993. godine održan Prvi bošnjački sabor koji su organizovale četiri institucije i na kome su bili prisutni pretežno svi značajniji predstavnici Bošnjačko –muslimanskog naroda. Sabor je imao jednu tačku dnevnog reda koja se odnosila na izjašnjavanje i zauzimanje stava prema mirovnom planu Owen – Stoltenberg. Ubrzo zatim u ljeto naredne 1994. godine održan je Drugi bošnjački sabor na kome su se vršile konsultacije i savjetovanje o tome kakav stav zauzeti prema prijedlogu Kontakt grupe za BiH, a koji se odnosio na teritorijalno razgraničenje u Bosni i Hercegovini radi zaustavljanja rata i postizanju mira.

Nekoliko godina kasnije 2009 .godine pokrenuta je inicijativa od grupe intelektualaca da se održi Treći bošnjački sabor, međutim, nakon velikih previranja i osporavanja sabor se nije održao, i to iz banalnih razloga odnosno zbog hira i sujeta pojedinaca.

Neki od glavnih razloga zbog kojih se Sabor sazivao kako je isticao akademik Filipović su:
Da se zemlja i Bošnjački narod nalaze u veoma teškom položaju, da bošnjački politički establišment nema ni ispravnu, niti jedinstvenu politiku koja bi osigurala osnovne interese zemlje, države i naroda i da su se upleli u niz neplodnih sastanaka koji iscrpljuju i njih i narod, a iz kojih može izaći nešto još gore nego što je ovo što sada imamo.

Od zadnjeg pokušaja sazivanja Sabora prošle su nepune tri godine i od tada do danas se mnogo toga promijenilo, nažalost na gore! Stanje i države i bošnjačkog naroda je dodatno usložnjeno i to sa daljnom tendencijom pogoršavanja. U međuvremenu desile su se brojne promjene koje su rezultirale najgorem pozicioniranju bošnjačke politike od Dejtona do današnjih dana. Bošnjaci kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini došli su u poziciju da imaju najmanje uticaja na političke tendencije. Glavni problem bošnjačke politike je razjedinjenost stranaka, ali i lidera, koji su u odnosu na ostala dva naroda najrazjedinjeniji u djelovanju. Razjedinjenost nije jedini i glavni problem naše politike, tu su i drugi problemi, od kojih se izdvajaju; neusaglašeni politički ciljevi i jedinstvo nastupa, nepostojanje zajedničkih ciljeva i možda najgore od svega jeste rast neprijateljstva i mržnje među političkim rukovodstvima, odnosno elitom čiji ishod je teško predvidjeti. Posljedica bošnjačkog nejedinstva je pravljenje presedana i donošenje štetnih odluka po Bošnjake, te jačanje entiteta i slabljenje države.

Značajan problem predstavlja i izbacivanje iz državne vlasti stranke koja trenutno ima najveći legitimitet u narodu SDA, koja se dokazala kao pouzdana i državotvorna stranka koja se na transparentan način vrlo jasno borila za interese Bošnjaka ali i ostalih naroda. Trenutno zastupanje interesa na državnom nivou preuzeo je SDP koji je trenutno glavni zaštitnik Bošnjaka!? Postavlja se pitanje: Može li SDP na adekvatan način štiti interese Bošnjaka?

Imajući na umu njihovu kadrovsku strukturu i program, oni ne mogu biti glavni zastupnici interesa Bošnjaka. Takav stav sve glasnije zagovara mnoštvo Bošnjaka. Zadnji sporazum SDP i SNSD naišao je na žustre kritike svekolike javnosti, raznih asocijacija, medija, intelektualaca. Time je SDP pokazao da nije dobar pregovarač i zaštitnik ne samo Bošnjaka, nego i države.
Dok, s druge strane, kako u srpskom tako i u hrvatskom političkom establišmentu vlada zadovoljstvo trenutnim razvojem događaja. Kažu da prestavnici RS-a u državnim institucijama govore jednim glasom! Hrvati su prilično spokojni jer su jedinstveni i razvoj događaja im ide u prilog!
U prilikama bošnjačkog nejedinstva donose se krupne odluke i važne po sudbinu Bošnjaka, najavljuje se rekonstrukcija Federacije, razni sporazumi (Sejdić-Finci) se trebaju okončati. Govorilo se, ranije, i o ustavnim promjenama. Među najvažnijim pitanjima sa kojima se trebamo suočiti je i dugo očekivani popis stanovništva 2013. godine. Ništa manje nije važno niti stanje bošnjačke politike u manjem entitetu. Postavlja se pitanje: Brine li se iko više za razvoj događaja i bošnjačku poziciju? Nisu li povratnici i zastupnici naših interesa tamo prepušteni sami sebi? Utičemo li na tamošnje procese i jesmo li slabiji faktor u odnosu na nekoliko godina ranije!?
Ovo su neka od glavnih pitanja koja karakterišu trenutnu bošnjačku politiku. Postavlja se pitanje: Gdje je izlaz? Kako prevladati gluposti koje proizvodi bošnjačka politika? Kako do jedinstvene politike?

Odgovora na ovo pitanje nema mnogo! Jedan od mogućih odgovora je održavanje Bošnjačkog sabora koji bi imao za cilj da sanira sve spomenute probleme i da da odgovore i na druga pitanja i izazove. Sabor kao krovna organizacija, čini se, jedino može dati kvalitetan odgovor na naše probleme i izazove i zaustaviti ovu slabost i nejedinstavo! Stanje Bošnjaka se tiče svih probošnjačkih stranaka i svih bošnjačkih insitucija.Posebno je znakovito zašto u posljednje vrijeme o ovako složenom stanju se ne očituju institucije koje su formirane radi artikulacije bošnjačkih interesa? Prije svih Islamska zajednica koja je u posljednje vrijeme umukla, zatim kulturne institucije, intelektualci? Svima njima treba postaviti pitanje: Ako ovo stanje nije alarmantno onda koje jeste? Šta se to treba još desiti da bi se upalili alarmi?
Dakle, Sabor je jedno od rješenja, ako ima neko drugo, bolje efektnije rješenje dajte ga! Vremena za čekanje sve je manje iz dana u dan stvari izmiču kontroli, a svi koji žele dobro Bosni i Hercegovini, Bošnjacima i ostalima vrijeme je da se pokrenu!

Zbog toga pozivam i prozivam prije svih drugih bošnjačke insitucije: Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), Kulturnu zajednicu Bošnjaka „Preporod“, Islamsku zajednicu Bosne i Hercegovine, Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU) da u ovom prelomnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake sagledaju prilike i reaguju! Danas više nego ikada Bošnjacima treba jedinstvo, ostavimo po strani sujete, pobijedimo svoj ego, izdignimo se zarad budućnosti naše djece i budimo narodne sluge.

Esmir Bašić, prof.