General-narednik Gotovina

Haški sud je oslobodio hrvatske generale Markača i Gotovinu. A, Ante Gotovina ne prestaje iznenađivati  javnost. Nakon odličnog govora na svečanom dočeku u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, u kratkom razgovoru je za beogradske medije izbjeglim Srbima iz Hrvatske (tzv. Krajine) poručio da je Hrvatska njihova kuća koliko i njegova, što je u susjednom Srbiji primljeno kao senzacija.

Ante Gotovina, general HV, je po dolasku u Zagreb zahvalio državi Hrvatskoj što se brinula o njemu, a ta briga se sastojala i od nekoliko miliona eura izdvojenih za njegovu odbranu. Ono što ohrabruje, svakako je to da u nastupima Gotovine bilo dosta uzdržanosti sa njegove strane, bez skoro ikakakvog trijumfalizma.

Ante Gotovina inače nekadašnji narednik u francuskoj Legiji stranaca, je pored Milorada Lukovića i Ante Rose, najpoznatiji legionar sa prostora ex Jugoslavije. Svi oni su imali “krupne” uloge u ratnim dešavanjima na prostoru bivše Jugoslavije i svi su oni napustili Legiju stranaca kada je počeo rat na ovim prostorima. Zbog svog ratnog iskustva i poštovanja koje su zbog staža provedenog u Legiji  imali kod svojih podređenih ali i  nadređenih, brzo su napredovali kroz redove vojski ( i paravojski)  koje su nastale na tlu bivše nam države. Jer, npr. Ante Gotovina je bio narednik u Legiji, a u Hrvatskoj vojski je došao do čina generala. Pitanje je koliko i su ti narednici (ovdje ne treba zaboravit ni najpoznatijeg legionara i policijskog pukovnika LEGIJU Milorada Ulemeka-Lukovića) iz Legije stranaca spremni da tako brzo dođu do činova pukovnika, brigadira ili čak generala. Za tako nešto ipak su potrebne visoke vojne škole,  i naučna zvanja, a oni ih svakako nemaju. Ali, o ovome možda nekom drugom prilikom.

Sa trenutnom generalovom reputacijom niko u susjednom se Hrvatskoj, pa ni na prostorima bivše Herceg-Bosne,  se ne može ni približno mjeriti.

Da se podsjetimo, Gotovinu je proslavila vojno-policijska akcija Oluja. Tada general-bojnik Gotovina je bio komadant komandnog mjesta Split (načelnik štaba mu je bio Rahim Ademi), a pravci djelovanja snaga pod njegovom komandom su bili: Sinj-Knin, Šibenik-Drniš-Knin, Zadar-Benkovac, Obrovac-Žegar-Ervenik i Crvena Zemlja-Knin. Ali definitivno slavu je stekao prvo bjegom i skrivanjem, pa poslije hapšenjem i cijelim dugotrajnim procesom. A slavili su ga tokom svih ovih godina svi Hrvati, skoro bez izuzetka.

Možda među generalima HV-a ima i zaslužnijih, ali u javnoj percepciji ni jedan mu nije ravan.  Još uvijek je nejasno da li i ima li Gotovina političkih ambicija? I sasvim je sigurno,a što se i vidi,  da mnogi u vezi s njim već odavno kuju  razne političke i druge planove.

Ali, “ne lezi vraže”  sa  hrvatske desnice i iz braniteljske populacije već su krenuli  napadi na generala Antu Gotovinu zbog, po njima, njegovih neočekivano apolitičnih i pomirljivih javnih nastupa nakon izlaska na slobodu.

Moglo se u startu pretpostavljati da je taj dio javno-političke scene razočaran Gotovininim pozivima na okretanje prema budućnosti, zahvalama državnim institucijama i izostankom nacionalne retorike u generalovim izjavama. Led su prvi  probili pokret “Stop progonu hrvatskih branitelja” saopćenjem “Ako je i od Ante, previše je”, te sedmičnik “Hrvatski list” koji sa naslovne strane  upozorava – Narod se pita, je li ovo naš Gotovina?

I ovdje se jasno vidi da su razne političke i interesne skupine planirale  preko Gotovine osigurati siguran  ulazak u politički prostor. Desničarski politizirani dio braniteljskih krugova vidi ga svoju šansu protiv aktuelne “crvene” vlasti. Jedan dio opozicionog HDZ-a Hrvatske također bi Antu rado iskoristio, dok ga se sigurno drugi dio HDZ-a boji. Planove sa Antom Gotovinom ima i Katolička crkva, koja se ponaša kao da ga ima namjeru beatificirati.  Kaptol – koji više uopće ne skriva da sebe smatra najozbiljnijom opozicijom u državi – planira ga, navodno, na idućim predsjedničkim izborima gurnuti u trku protiv „ateiste i bezbožnika Josipovića“.

A pita li ko generala Gotovinu šta on planira?

“Eh, Ante, mi smo po trgovima, ulicama i sl.  “ginuli za tebe” pa red je sad da ti budeš u našim rukama”, tako nekako glasi stav brojnih skupina koji su očekivali profit od toga, ali,  ne treba zaboraviti da su iste te skupine očekivale isto to i od Tihomira Blaškića, pa i Rahima Ademija.

I stvarno, gdje je sada general Blaškić?