Maglajski duh-Bože daj Mehagi, a Mehaga će meni. ..

Kažu da su u Tešnju bile kafane koje su čuvale “duh” onog starog Tešnja kakvog više nema. U tim kafanama se tačno znalo gdje ko sjedi i sa kim sjedi, šta ko pije i šta jede, kad ko dolazi. .. U te kafane su dolazili ljudi koji su već odavno izumrli. ..neka vrsta usmenih pripovjedača, predavača. ..Oni su imali svoj sto sa onim poznatim kariranim stolnjakom i pričali su svoje priče. ..Oni nisu pisali. ..oni su tako prosto i tako jednostavno pričali, a ostali. ..ostali su sjedili i slušali. ..

Jedna od tih priča je bila o nekom Džaji iz Čaglića. Eh, taj Džaja je bio prešao četrdesetu, a nije se ženio.

Živio je sam u kući sa majkom koja je već bila starica u godina. Sve što Džaja zaradi odmah i popije. Jedne večeri došao naš Džaja kući pijan da pijaniji ne može biti. Mati ga dočekala odmah na vratima, a njega nešto bi i stid matere pa malo i zaplaka. Kaže: “Mati ujutro kad malo sebi dođem hoću nešto sa tobom da vidim.” Sutradan uz kafu Džaja kaže materi: “Mati, donesi mi Mushaf, da stavim ruku i zakunem se da neću više nikad za nikad piti”. Donijela mati u peškiru zamotan nešto kao “Mushaf” i naš ti se Džaja zakune da neće više nikad piti. Ne prođoše dva dana, a Džaja se nalio ko nikad do tad u životu. Slavio sa društvom rođenje trećeg djeteta od jaranu mu što idu skupa u šumu u drva. Kad je doš'o kući i vidio mater, poče plakati, stid ga matere, a i Boga ga strah.

Kao da mu se odjednom čitav život te noći počeo promicati ispred pijanih očiju. Od malih nogu. Živo se sjeć'o kad su mu napravili prve šalvare i kad je sa rahmetli ocem prvi put pošao u džamiju, na bajram-namaz u čaršiju, i sve tako. ..

“Šejtane nalet te bilo, opet si me prevario”. .. Vidi huda starica da joj sin plače, pa ga počne tješiti.. .”Džaja sine, ne plači, sinak moj, znala sam ja da ti nećeš moći tako lahko prestati piti, pa sam ti u peškir umjesto Mushafa, čitanku zamotala”. ..

To je bilo vrijeme kafana, a sada je vrijeme kafića, vrijeme u kojem se uglavnom pije kafa espresso. ..u onim kafanama se pila bosanska ili turska kafa/kahva sa čašom vode i rahatlokumom, kao sastavni dijelovima narudžbe kafe/kahve. Eh, dok su bile te stare kafane u Tešnju susjedni nam je Maglaj bio “rivalski” grad. Zapravo Maglaj je uvijek bio rivalski grad sa Tešnjom. Kao jedni su “kupusari”, drugi “pekmezari”, tako nekako. . nisam siguran. Haman ono bi da su tešnjaci pekmezari.

Sad kad je vrijeme kafića i espresso kafa onda je Maglaj pravo mjesto za to. Odeš lijepo u Maglaj i na miru predaniš uz espresso, novine, cigare, lokalne priče i naravno maglajke.. .

Uglavnom, uvijek su tešnjaci ženili najljepše maglajke. U jednom periodu, prije zadnjeg rata, tešnjaci su se zapravo “udavali” u Maglaj. Natronka radila, dobiješ odmah i posao i stan, naravno i životnu saputnicu. Pa je tako i nastala izreka “ko oženi maglajku, zaboravi i oca i majku”.

A kada su se igrale utakmice fudbalskih ekipa iz ova dva grada, uvijek je ekipa koja bi izgubila govorila: “igrali smo dobro, ali nas zaj… sudija”.

U Maglaju se uvijek može čuti i poneka interesantna priča, anegdota. Kažu da se jedna stara maglajska nana molila ovako dragom Bogu: “Bože daj Mehagi, a Mehaga će meni”, “pa što nane ne učiš da tebi Bog ne dadne”, “a šta će meni sinko, ja sam stara i nemoćna, a on u punoj snazi, a i svakako me pomaže.”

Druga priča kaže da su pitali nekog hodžu, haman da će biti da je hodža bio iz Moševca, nisam siguran, helem nejse, uglavnom pitali ga: “hodža kad ti najviše pušiš, kaže hodža: za Ramazan, pa kako hodža za Ramazan kad postiš. .. pa kaže: ja taman zapalim, kad nego na vrata, a ja odmah ugasim, pa sve tako do iftara…”.

Maglaj je stvarno imao i ima onaj svoj prepoznatljivi i posebni duh i šarm i širinu i toleranciju za sve…

Posebno je lijepa i draga Kuršumli džamija, ljeti je najljepše na ovom dunjaluku klanjati akšam namaz kod hafiza Talića baš u toj džamiji.

A tek studentsko ljeto.. .muzički festival. .. to je događaj kada su sve maglajlije vani na ulicama, a Bogami i maglajke. Svi pjevaju i svi su veseli. Pa, i pjevačica Šemsa Suljaković je rođena maglajka, a isto tako i manje poznata Alma Čardžić. Tada dolazi i staro i mlado i iz okolnih sela Kosove, Moševca, Jablanice, Oruča, Ravne, Strupine, Domislice, Čoba, Novog Šehera. .. Poslije studentog ljeta je tradicionalni vašar u Novom Šeheru. Mada u zadnje vrijeme ni vašari nisu oni stari vašari.

Maglaj ima staru tvrđavu, istina manju nego što je tešanjska, ali ništa manje vrijednu. Ova maglajska tvrđava ima bolji plac.. . nad rijekom je Bosnom.

U predvorju maglajske tvrđave, stare maglajske gradine, stoji prelijepa i sasvim dobro očuvana sahat kula.

A pjesma o Maglaju ide ovako: . ..kad pogledam sa sikole vidim divan grad, stari Maglaj moj zavičaj.. . ..njega krase spomenici stara tvrđava. ..i džamija Kuršumlija simbol Islama. ..

Haris Sejdić