TESANJ.NET stranica grada
Povodom izlaska knjige: “U ime istine – Tešanj 1992-1995.”
Razmišljao sam da li javno reagovati na sadržaj knjige “U ime istine- Tešanj 1992-1995”. Ipak, odlučio sam da se zarad istine oglasim i ukažem na neke činjenice i istine koje naša javnost svakako zna ili bi pak trebala da zna, ali zbog budućih naraštaja potrebno je da ostane i pisani trag.
Kada je prije izvjesnog vremena iz štampe izašla “Monografija Trećeg korpusa ARBiH” uočio sam nekoliko propusta, a posebno me iznenadilo, pa i začudilo što u Monografiji nije spomenut zamjenik komadanta 202. brigade Garave ARBiH, zlatni ljiljan, legendarni komadant rahmetli Hajrudin Hajro Hajdić. Naročito mi je bilo čudno jer je kao jedan od koautora Monografije bio komadant 202. brigade Garave (slavne/viteške) Sakib Kurtić. Moja tadašnja reakcija se ogledala u pisanju teksta pod nazivom “Sjećanje na Hajrudina Hajru Hajdića”.
Knjiga koja je nedavno izašla iz štampe i promovisana pod naslovom “U ime istine – Tešanj 1992-1995.” u izdanju Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja 7-Jug, koju su priredili Mr. Sakib Kurtić i Esmir Subašić, bi sasvim sigurno trebala da zauzima istaknuto i važno mjesto mjesto među publikacijama koje će povijesničari/historičari koristiti za ratni period 1992-1995. godine u tešanjskom kraju, odnosno na prostoru ratne zone odgovornosti Operativne grupe 7-Jug i 37. divizije Armije RBiH. Međutim, ponovo, autor(i) osim što su svjesno ili nesvjesno zaboravili neke činjenice i važne događaje sa jedne strane, i sa druge što su neke druge događaji pogrešne naveli odnosno svjesno ili nesvjesno iskrivili, kao i to da su nekim događajima i osobama nezasluženo dali ulogu i mjesto koje objektivno te osobe nisu imali u proteklom ratu, niti si ti događaji bili presudni, autori su sebi uzeli za “pravo” da čak i čitave samostalne jedinice-odrede “zaborave” navesti, odnosno nešto o njima napisati.
Je li namjera autora da nakon dvadeset i više godina od rata kroji novu istinu, predstavlja nove istine, zapravo svjesno ili možda nesvjesno za nečiju ljubav, poturaju laži. Smatram i želim da vjerujem da nije to namjera autora i zbog toga i pišem ovo reagovanje.
Ova knjiga bi trebala da bude relevantna i istinita monografija, publikacija, koja tretira zonu odgovornosti OG 7 JUG, kasnije 37 Divizije ARBiH, pa prema tome je moja reakcija i sa te strane opravdana kako bi se sve greške iz prvog izdanja popravile i dopunile u narednim izdanjima.
Dakle, kao maloljetni učesnik odbrambeno-oslobodilačkog rata, sa stažom u redovima ARBiH, želim posebno naglasiti i ovdje javno spomenuti da je izostavljena jedna važna jedinica koja je egzistirala na ovim prostorima. Želim nekoliko riječi napisati o samostalnoj jedinici pod nazivom”Ebu Bekir Es-siddik” koja je, ponavljam, bila potpuno samostalna jedinica sa svojom logistikom u okviru Armije BiH, odnosno Štaba TO Tešanj, od augusta 1992 godine pa sve negdje do sredine 1994. godine.
Ova jedinica je obavljala značajne zadatke na cjeloukupnom tešanjsko-maglajskom ratištu, a pored toga je imala značajnu i vodeću ulogu kao nastavno-školski centar za obuku regruta Armije BiH. Kroz ovaj nastavno-školski centar su prošle stotine i hiljade regruta najviše sa prostora Tešanjske općine, ali i prostora općina Teslić, Doboj, Maglaj, Kiseljak, Visoko, Zenica. Ova jedinica je učestvovala u mnogobrojnim akcijama na širem rejonu Crnog vrha, Husara, Planja, Mrkotića, Miljanovaca, Šija, preko Kraljevog brda i Mala Bandere pa sve do maglajskog ratišta. Borci koji su prošli obuku u ovom nastavno-školskom centru su poslije obuke uglavnom bili pripadnici izviđačko-diverzantskih jedinici i interventih vodova ARBiH, kao i policije RBiH, a po formiranju 375. Oslobodilačke brigade, veliki dio njih je bio pripadnik ove elitne-oslobodilačke brigade ARBiH. Kada govorimo o policijskoj jedinici BOSNA 4 upravo su pripadnici ove policijske jedinice prethodno bili pripadnici jedinice “Ebu Bekir Es-siddik”.
Iz kojeg razloga su autori to zaboravili/previdjeli navesti i napisati ne znam i ne želim da nagađam ili da eventualno ulazim u motive.
Ipak, na ovaj način nakon propusta u Monografijii 3. Korpusa i propusta i ovih najnovijih propusta, a reakcija je bilo više, smatram da je Sakib Kurtić sam sebe doveo kao (ko)autora u pitanje da li ima ili nema dovoljno kompetencija i znanja da se prihvati pisanja ovako ozbiljnih publikacija.
Postoji američka poslovica koja kaže: “Onaj intelektualac koji je spreman da se odrekne sustinske slobode zarad malo privremene sigurnosti ne zaslužuje ni slobodu ni sigurnost.” I na kraju krajeve nije ni intelektualac.
Udruženju dobitnika najvećih ratnih priznanja 7-Jug u svakom slučaju čestitam na ovoj publikaciji, koji su, ubjeđan sam, imali i imaju časne i čiste namjere, a (ne)namjerne i svjesne greške i laži koje u njoj stoje sasvim siguran sam oni to niti bi podržali niti bi stali iza takvog nečega. Moje ubjeđenje je još veće jer dobar dio pripadnika znam lično duži vremenski period a jedio dio njih sam upoznao tokom rata.
