TESANJ.NET stranica grada
Ja, Mirela Buljubašić-Mujić, rođena u Doboju 1987. godine, završila sam dodiplomske i postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski, srpski jezik gdje sam stekla zvanje magistrice 2012. godine. Sa tom diplomom sam konkurisala na radno mjesto profesora srpskog jezika i književnosti u JU „Srednja medicinska škola“ Doboj, RS, 17. januara 2017. godine.
Da, to sam ja, ista ona kojoj pretprošle godine nisu dozvolili da predaje hrvatski jezik i književnost u Federaciji, ali, ove godine ga, uz bosanski, ipak predajem, i niko se, još uvijek, ne buni.
Poučena iskustvom iz 2011, kada sam u Osnovnoj školi Vuk Stefanović Karadžić u Doboju udaljena sa testiranja, jer moja stručna sprema nije odgovarala traženoj za to radno mjesto, kontaktirala sam telefonom Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a da bih saznala ispunjavam li uslove za navedeni konkurs. Ljubazne tete iz Ministarstva su mi odgovorile, nakon što sam im saopštila naziv moje stručne spreme, da u njihovom Pravilniku ne postoji takvo zvanje, te da ja, stoga, nisam verifikovana za to radno mjesto.
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, u svom pravnom i administrativnom okviru ima i donesen Pravilnik o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama.
U Službenom glasniku Republike Srpske, br. 80, 12.09.2014., objavljen je Pravilnik o izmjeni Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama, gdje u Prilogu broj 1, koji je vezan za vrstu stručne spreme nastavnika za odgovarajući predmet, stoji da nastavu za srpski jezik i književnost može da izvodi: a) profesor srpskog jezika i književnosti, b) profesor italijanskog jezika i književnosti i srpskog jezika i književnosti, c) profesor ruskog i srpskog jezika i književnosti.
Stoga, postavlja se pitanje: zašto srpski u kombinaciji sa italijanskim i ruskim može da prođe, a sa hrvatskim i bosanskim ne?
Dana 09.10.2015. u Službenom glasniku Republike Srpske, br. 83, ministar prosvjete i kulture donosi Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama, u kojem se gore navedenim zvanjima dodaje i zvanje – diplomirani filolog – srbista. U istom ovom Pravilniku o izmjeni i dopuni važećeg Pravilnika dodaje se i jedan novi član, 20a, koji glasi: Nastavu i druge oblike vaspitno-obrazovnog rada iz odgovarajućih predmeta mogu izvoditi i lica kojima je u diplomi i dodatku diplome navedeno da mogu istu izvoditi.
U dodatku moje diplome, u poglavlju 5. Informacije o funkciji kvalifikacije, pod rednim brojem 5.2. stoji: DIPLOMA MAGISTRA Filozofskog fakulteta u Sarajevu omogućuje nosiocu zakonski zaštićenu akademsku titulu magistra s kojom može obavljati profesionalne poslove iz oblasti, odnosno usmjerenja, koje je studirao u skladu sa Nastavnim planom i programom.
Ohrabrena članom 20a i onim što piše u Dodatku diplomi, šaljem sve potrebne dokumente u Srednju medicinsku školu Doboj. Testiranje kandidata je zakazano za 9 h, nakon čega slijedi intervju. Konkursna komisija je prvo pročitala kandidate sa nepotpunom dokumentacijom. Jedna gospođa je imala nepotpisanu prijavu, druga je predala neovjereno uvjerenje o radnom iskustvu, a onda sam došla na red i ja, jer su me svrstali u istu grupu.
Usmeno obrazloženje komisije se sastojalo iz izlaganja navedenih stručnih zvanja koja su potrebna za izvođenje nastave srpskog jezika i književnosti u skladu sa Pravilnicima. Komisija poštuje Pravilnike Vlade. Kada sam se pozvala na član 20a, uputili su me na njihovu Pravnu službu i zamolili me da napustim učionicu koja je bila predviđena za testiranje kandidata.
Sedam dana kasnije dobila sam Odluku u čijem obrazloženju stoji da ne ispunjavam uslove konkursa radi nepotpune dokumentacije, odnosno, da nisam priložila odgovarajuću diplomu o vrsti stručne spreme nastavnika za predmet srpski jezik i književnost propisanu Pravilnikom.
Sva ova priča vrti se oko Pravilnika i Pravilnika o izmjenama i dopunama postojećih. Međutim, gdje je tu Zakon? Zakon o srednjem obrazovanju Republike Srpske nije definisao određene stvari po pitanju stručne spreme, te se stoga pojedinosti razrađuju pravilnicima. U Zakonu o srednjim školama stoji sljedeće: U školama se ne može vršiti diskriminacija nastavnika ili nekog drugog zaposlenog pri imenovanju, uslovima zaposlenja, napredovanju ili bilo kojoj drugoj odluci u vezi sa tim licem, na osnovu toga što je u školi, u usmenom i pisanom izražavanju koristio bilo koji od jezika konstitutivnih naroda. (Zakon o srednjem obrazovanju, čl. 9, tačka 3, Službeni glasnik RS, 28/94).
Pored ovoga, postoji još jedan, ohrabrujući član istog zakona. To je član 4. koji je jasno razradio ciljeve srednjeg obrazovanja. Između ostalih, navedeni su i sljedeći ciljevi:
k) razumijevanje i njegovanje sistema društvenih i moralnih vrijednosti koji je zasnovan na društvu tolerantnosti,
lj) razvijanje poštovanja različitosti o pitanju pola, sposobnosti, rasnog, nacionalnog, vjerskog i socijalnog statusa i njegovanje praga tolerancije na različitost,
nj) poštivanje prava djece, ljudskih i građanskih prava i osnovnih sloboda, te razvijanje sposobnosti za život u demokratski uređenom društvu.
Donošenjem Pravilnika, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske degradira Zakon i time se udaljava od osnovnih ciljeva obrazovanja definisanih Zakonom.
U vezi sa svim navedenim da se postaviti nekoliko pitanja:
1. Da li je Ministarstvo prosvjete i kulture pri donošenju važećih Pravilnika upoznato sa Nastavnim planom i programom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Odsjeka za književnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski i srpski jezik?2. Da li je rukovodstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu upoznato sa pravilnicima Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, kojima se negira stručnost i zvanje kadrova odškolovanih na Filozofskom fakultetu u Sarajevu?
3. Da li je državni univerzitet, sudeći po pravilnicima, ustvari, entitetski univerzitet i kadrovi proizvedeni u Federaciji treba da služe samo na teritoriji samo jednog entiteta i ko povlači tu granicu?
4. Treba li Filozofski fakultet da svršenicima izdaje tri diplome na kojima će pisati samo jezik jednog konstitutivnog naroda i književnosti?
5. Ko, na kraju, treba da odlučuje o stručnosti nastavnika, kada je u pitanju jezik?
6. Ako bi se Pravilnik Ministarstva prosvjete i kulture RS izmijenio u korist kadrova školovanih na teritoriji Federacije, recimo samo kadrova Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Zenici, gdje imamo trojezičke odsjeke, da li bi to ugrozilo vitalni nacionalni interes stanovništva jednog entiteta u smislu jednog od osnovnih ljudskih prava – prava na vlastiti jezik?
7. I kako se u ovu priču uklapaju bolonjski principi mobilnosti, saradnje i stvaranja zajedničkog (evropskog) prostora obrazovanja?
