Amir Brka

Nebo iznad grada, poput more, zloćudno se objesilo I najcrnje što se snilo – desetljećima se tu i ostvarilo: kao u podzemnom svijetu, od elana ...

Pomno osluškuješ glasanje ptice i konja, psa i mačke, jer nikad shvatio nisi braću što se uzajamno krevelje, a od postanja svoga se svode jedino ...

Put je zemljice naše, osvjedočeno već, manihejski, a danas smjerom njegovim ovladavaju opaki Rusi, kao što onomad piscem su njihovim zlokobni dusi, i nužan bit ...

  Taj posao nije dovršen, te kao da se ništa nije zbilo Umorenih jest i na hiljade i na tisuće, liptala je krv, no ipak ...

Pritežeš kaiš, cipele vezuješ, sa vješalice grabiš kaput, za dugotrajno odsustvo pripravan je u hodniku prtljag Gdje god da zanoćiš hrane će biti i vina ...

Priznat će djeca da jesmo se starali o kruhu i o vodi, da brinuli smo za njih posvećeno, srca očinski vrelā, u znoju lica vlastitoga ...

Izmaknuta pogledu je nekrštenom kao od Dijavla, vazda vjetru izložena, kiši, ledu, no nikad i suncu, sazdana dok K. und K. je carstvo snilo o ...

Kao kad momci bijasmo, sjedimo ukrug oko vatre Mnogo je proteklo vremena, a oni istim izgledaju, radujem se i čudim: e baš se drugovi moji ...

Prikladan spomenik naumili smo za se sazdati, te zdušno u zemlji crnoj kopamo vlastitu jamu U čudu drugi se našli: ne razumiju našu čamu, i ...

Klepsidra se prazni, predstava se primaknula kraju Iskali su njegov cjelov, u zrak su mu podizali palac, a zatim će reći: On je prava hulja! ...