Amir Brka / TARIH ZA MUNARU FERHADIJE U TEŠNJU

Ne uspijevaš čak ni približnu u mašti da oživiš sliku
tȇ davne zore kada se s visoka začuo prvi glas ezana
kojim je malena naseobina na sabah-namaz pozvana,
a žitelji su taj poziv slušali kao duši najbližu muziku

Pola se milenija k nebu izvijala ova kamena munara,
da je razruši, nije dospio niti oholi vojvoda Savojski,
premda je, kao i stari vilajet, džamiju razorio svojski
Bijaše ona Tešnjacima sve milija koliko bivaše stara,

ispratila je pred stoljeće i po tadanjeg đavoljeg popa,
netom i drugog koji klevete je slao kao đulad iz topa,
a tarih joj, evo, danas izreče tužan i zabrinuti pjesnik

Munaru je podići dao Ferhad-čelebi, padišaha sestrić,
silne je vojne i bure vidjela, ali sada je pokosi vjetrić
Uzdrhtalo je srce: da li se u to svio i zloguki vjesnik?