Amir Brka

Svijetom se, od pamtivijeka, zlotvori i jurodivi svijaju, mnogi je i u električnoj vatri skončao, vezan na stolici, izbavljali su se spretniji tamnovanjem u umnoj ...

Živoga čovjeka zavoljeti ne smiješ, nipošto, jer je prerano, takav još ima vremena kako bi zgriješio i grdno i naopako Nadzirati ga moraš, na oku ...

Došao k meni, onomad, glavni iz vlasti gradske, te kaže kako upravo odlučili su i moju bistu da postave u parku, ta proslavljao sam, veli, ...

Gospodaru moj, znam ja da od Tebe dolazi i sva nafaka, tako je i jutros, u Socijalnom, i meni dodijeljena sadaka, ulja jedna flaša, šećer ...

Bez smiraja vlastitoga, gorak, kojekuda vječno počiva, pravednik kojem bratska se Srbija bijaše stanila u krvi, a mila je, ljepotna Hrvatska, blistala u njegovim očima ...

Porozna je i neuhvatljiva pradrevna bosanska abeceda, u glasovima je njezinim skriveno više nego što kazuju, blijedē, ovještali to su znaci, ali još uvijek ne ...

Ne uspijevaš čak ni približnu u mašti da oživiš sliku tȇ davne zore kada se s visoka začuo prvi glas ezana kojim je malena naseobina ...

Raduje me ono što nisam, ne ono što učinio jesam Tako ćutim u ovoj noći, u tu čudnu brojku motreći Mnogoga bih se, večeras, svesrdno ...

Tvoji su uzori, kroz sva stoljeća, anarhistični urotnici, nadahnjuju te samo ideje začetnika pobuna i prevrata, djela suicidna svih Spartaka protiv ljudskih rezervata, a mislioci ...

Zatvori oči nekada, pa uobrazilji dopusti i takvu viziju: šta bi se zbivalo kada bi, kao u antičkome mitu nekom, magija u živo biće spojila ...