TESANJ.NET stranica grada
Tražeći adekvatnost opisa za položaj žene u demokratskom sistemu stupam pred udvajanje svih misli i ideja o ženi i ženama kroz historiju svijeta, ali i Bosne i Hercegovine. Od biološkog nastanka svijeta do dvadeset i prvog stoljeća položaj žene je varirao – od krajnje negativnih granica po ženu, pa do „onih“ krajnje pozitivnih. Za svoj položaj u društvu po mišljenju većeg broja naučnika, žene su same krive što ukazuje da je položaj žene uglavnom bio negativan.
Pitam se zbog čega su žene u većini slučajeva marginalizirane i postavljene u kalupe najomiljenije sporedne stvari u životu muškaraca. Pitam se gdje je stala Ženska revolucija geografskih razmjera i da li je ikada „doprla“ do Bosne i Hercegove?
Situacija u Bosni i Hercegovini po mome mišljenju je loša po pitanju žene u društvu. Naš najveći uspjeh je
taj što smo osigurali ženi fantastičnih 33 % mjesta na izbornoj listi dajući joj do znanja „ko pantole nosi.“
igramo se igre autoriteta sa blagim smješkom na licu, a žene šute i pristaju na igru.
Da li im je potrebna nova Marija Curie da sruši granice patrijahalizma ili je dovoljna Borjana Krišto koja poziva na izborima da „glasamo za žene?“
Nisam više siguran šta je ženama potrebno pa da kažu „stop diskriminaciji“, ali mislim da bi se svakako trebale ugledati na Svetalnu Cenić koja je rekla „Ne“ mitu i korupciji. Možda bi ona trebala za žene biti heroina jer je ugrozila svoj ekonomski i politički status zbog moralnih vrijednosti, možda bi trebala biti svim ženama zeleno svjetlo za zauzimanje ličnog stava, naravno ako žene više ne bi htjele biti u igri blagih smiješaka.
Možda žene i nemaju uticaja na politiku u Bosni i Hercegovini osim u slučaju kada trebaju izaći na izbore,
ali politika svakako ima veliki uticaj na žene. Možda neko ne shvata o čemu je riječ, ali Drago Ljubičić svakako shvata i konstatuje da su bošnjački predstavnici “inicijativu” o zabrani nošenja mahrama i feredža shvatili kao direktan napad na bošnjačku kulturu i tradiciju. O bogobojaznosti, raskalašenosti, razvratništvu, strahopoštovanju koje ne krši zakon neki ljudi unutar politike vode brigu, a ne vode brigu o stavrnim i sasvim realnim problemima današnjice.
I dok se prepiremo oko odjeće sve manje imamo novca da kupimo obične “gaće” jer naša komunikacija bi
trebala biti ekonomske prirode u ovom kapitalističkom vremenu, a ne diskriminatorska. U vremenu gdje se muškarci oblače u žene, a žene u muškarce možda bismo trebali pokrenuti inicijativu o “jednočlanom predsjedništvu” na nivou Bosne i Hercegovine kada se već muškarci ne mogu usaglasiti. Postavaljenjem žene za predsjednika naša država ne bi bila obojena u “muslimasnku zelenu”, “plavo-crevnu srpsku”, niti u “bijelo-crvenu hrvatsku” boju nego u sve dugine boje kao znak jednakosti i nediskriminacije.
Zamišljam Bosnu i Hercegovinu u kojoj su žene ravnopravne sa muškarcima, zamišljam Bosnu i Hercegovinu kao državu jednakosti i nediskriminacije, zamišljam Bosnu i Hercegovinu kao domovinu ljubavi u kojoj žene imaju sva prava koja imaju i muškarci. Zamišljam Bosnu i Hecegovinu kao demokratsku državu koja je zasnovana na demokratskim principa suživota svih etničkih, rasnih, polnih grupa.
Zamišljam Bosnu i Hercegovinu kao državu za ženu.
Safer Grbić
