TESANJ.NET stranica grada
U širem smislu pod pojmom delinkvet se podrazumijeva osoba koja ispoljava antisocijalna ponašanja I time krši moralne I druge norme. Delinkvent obilježava osobe sa naznačenim anomalijama ponašanja, kao što su psihopatija, agresivnost, emocionalna nezrelost, snižena inteligencija. Kada kažemo delinkvent obično se misli na adolescente što je u većini slučajeva ispravno. U našoj domovini najveći delinkventi su upravo njeni mladi državljani koji delinkventsko ponašanje razumijevaju kao normalno ponašanje, što uzrokuje stalnim delinkvetskim ispadima.
… I dok se “glavešine” bosanskohercegovačke mafije već odavno skrivaju po šumama I brdima pred sudskim procesima, u Bosni I Hercegovini odrasta nova generacija kriminalaca koja pod svaku cijenu želi osvojiti državu. Maloljetnici koji napuštaju osnovne škole organima vlasti ne zadaju probleme jer su još uvijek “djeca” pa često svi zažmire na njhove pljačke, silovanja, otmice, pokušaje ubistva što najčešće izvedu po uzoru na strane “nasilničke” filmove.
Svjedoci smo smrti Čengić Nermina, Mrnjavac Denisa, Mistrić Amara, Stanišić Sanje, Puljić Vedrana…
I gdje je kraj beskonačnom nizu ubistava nevinih mladih ljudi koji su kao I svi mi zasigurno željeli demokratsku Bosnu I Hercegoivnu bez vandalskih ispada? U vremenu moga osnovnog obrazovanja žrtva nasilnika je bio S.Benjamin, kolega koji je imao dijagnozu “smanjene inteligencije”. Smrt majke u djetinjstvu I odsustvo oca bili su glavni uzroci krize identiteta, što je u njegovom slučaju rezultiralo nesigurnost u držanju vlastitog stava. Često bih viđao pet – šest nasilnika kako ga vrijeđaju I tuku, ali on se nije opirao. Svakodnevno nasilje nad njim I osjećaj nezaštićenosti često su odvodili ga u plač I izostajanje iz škole. Nakon nekoliko godina prestao sam ga viđati.Danas, Alija Behmen može izdvajati iz budžeta 200.000 Konvertibilnih maraka za borbu protiv maloljetničke delikvencije, što je veoma pohvalno, ali da taj novac ne može I neće “srezati” maloljetničku delikvenciju svima je jasno. Možda Behmen I nije jedini koji se bori protiv maloljetničke delinkvencije,ali to nije uočljivo budući da nevladine organizacije ofomljene isključivo zbog prevencije delinkvencije ne rade svoj posao, nego “muzu” općinski ili neki drugi budžet isključivo u svoju korist. Možda bismo trebali zamoliti one koji imaju istinske nadležnosti, ovlasti I resurse da skrenu pažnju na goruću važnost ovoga pitanja,ali se u većini slučajeva ne usuđujemo dok ne dođe do tragičnog slučaja. Imena delinkvenata slabo možemo čuti,ali zato imena žrtava delinkvencije znamo izrecitirati, što bi trebalo biti obrnuto. Zakonodavstvo Bosne I Hercegovine nije odredilo adekvatnu kaznu za maloljetne delinkvente pa najčešće se “zaboravi” na zločin koji je počinjen. Kroz neformalno obrazovanje sam shvatio zbog čega Bosna I Hercegovina nema adekvatan zakon, a ključni razlog je u tome što bilo koji zakon u Bosni I Hercegovini (u ovome slučaju zakon o delinkvenciji) se mora pisati na nivou Federacije Bosne I Hercegovine, Republike Srpske I zavisno od potrebe u Distriktu Brčkom. Pitam se kakvi su osjećaji porodica žrtve kada sazna da je ubica njihovog djeteta “uslovno” pušten na slobodu?!
Mislim da bi Bosna I Hercegovina što prije trebala naći adekvatan način za komunikaciju sa Republikom Srpskom radi uspostavljanja boljih I kvalitetnijih odnosa na nivou zakonodavstva, te uskladjivanja zakona Federacije Bosne I Hecegovine I Republike Srpske koji se tiču cijele Bosne I Hercegovine u jedan “central bosanskohercegovački zakon”, kako bi se požurilo sa integracijama Bosne I Hercegovine kao I poboljšavanja kvaliteta života građana u Bosni I Hercegovini.
Želim da Bosna I Hercegovina bude država bez delinkvenata sa jedinstvenom državnom politikom na koju će se ugledati svi njeni građani što će rezultirati nenasilju u Bosni i Hercegovini.
