TESANJ.NET stranica grada
„Hoćemo da umremo kao ljudi“- kazao je Miroslav Krleža prošloga stoljeća, ali i u ovome stoljeću njegove riječi odjekuju prostorom i to ustima nezaposlenih građana Bosne i Hercegovine.
Prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske i Zavoda za zapošljavanje Brčko distrikta ustanovljeno je da u Bosni i Hercegovini zaključno sa zadnjim danom 2010.godine ima 522.052 nezaposlena lica, što nas dovodi na prvo mjesto u regionu.
Teška ekonomska kriza koja u Bosni i Hercegovini traje već godinama uzrokuje poteškoće u razvoju Bosne i Hercegovine kao države, te dovodi društvenu zajednicu u marginalizovan položaj. Pokušaji razrješenja ovoga problema su ušli u okvire svakodnevnoga razgovora, svjetlija budućnost Bosne i Hercegovine postala je konstantna pojava u našim snovima, dok redovi ispred zavoda za zapošljavanje iz dana u dan su sve duži. Možda, važnu ulogu igra i činjenica da su se institucije zavoda za zapošljavanje pretvorile u baze za evidenciju nezaposlenih lica, što u svakome slučaju nije olakšavajuće građanima koji traže posao. Šta je onda uzrok evidentiranju u zavodima?
“Prijavljivanjem u zavodima stiču se određeni socijalni benefiti, koji su najčešći motiv da se ljudi evidentiraju. S druge strane, ima radnika koji su zaposleni, ali rade na crno, a registrovani su kao nezaposlena lica, što onda vodi k tome da oni ne traže aktivno posao jer ga već imaju”, kažu u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH.
Građani Bosne i Hercegovine se zasigurno pitaju: „Gdje raditi?“
Iz neslužbenih izvora, budući da hrvatski mediji nisu objavili tu informaciju, doznajem da je hrvatska premijerka Jadranka Kosor izdala naredbu da na graničnim prelazima se strogo pretresaju ljudi koji dolaze iz smijera Bosne i Hercegovine, kako bi se utvrdilo iz kojih namjera dolaze, kao i zabranu o produženja Ugovora o radu građanima Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj.
Jedna činjenica je sasvim jasna, dok nam je Europska unija otvorila vrata bezviznim režimom, susjedne zemlje zatvaraju nam svoja vrata. Šta će sada raditi bosanskohercegovarčki građani, koji stoljećima žele samo komad kruha i zemlju koju mogu nazvati svojom? Bosanskohercegovački građani zasigurno neće poduzimati inicijative, niti bilo koje radikalne postupke, što nam potvrđuje i protesti nezadovoljstva u Banja Luci, a u organizaciji Udruženja građana „Oštra nula“ gdje su se pojavili isključivo mladi i to u brojnosti od samo nekoliko stotina. Mislim da uistinu je ispravan stih „sumorna Bosanska zbilja“ mladoga pjesnika gdje se aludira na bosanskohercegovačko društvo, a istinitost stiha potvrđuje i podatak visoke stope neaktivnog stanovništva. Prema anketi 1,43 miliona građana Bosne i Hercergovine je neaktivno u što se ubrajaju, radno sposobne osobe koje nisu zaposlene, ne poduzimaju ništa kako bi pronašle posao i nisu spremne ako im ga neko ponudi. Prema studiji Svjetske banke i Ekonomskog instituta u Sarajevu, osim nivoa vještina i starosti, razlozi za nisku stopu aktivnosti stanovništva su postkonfliktne traume, nedovoljna motivisanost i poteškoće u prilagođavanju tržišnom sistemu. Dodatni faktori su subjektivni osjećaj teškoće nalaženja zaposlenja, velikodušan sistem socijalnih davanja, te ubijeđenost da su plate na tržištu rada niske. Možda svjetlost demokratije na kraju tunela predstavlja činjenica da relativno jednak procenat muškaraca i žena u zavodima za zapošljavanje na evidenciji, ali ipak ljudi Bosnom i Hercegovinom hodaju gladni?
I gdje je kraj bijedi i siromaštvu, kopanju po kontejnerima, ubijanju radi komada kruha?
Zamišljam Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj je riješen socijalni status kao i stalno zaposlenje njenih građana.
