TESANJ.NET stranica grada
Često promatrajući tuđinsko (ne)shvatanje Bosne i Hercegovine kao demokratske države, pitam se kako misliti o Bosni? Odgovor leži u odgonetanju geopolitičke zagonetke na čije se razrješenje može doći strateškim igranjem lidera u društvenoj zajednici, odnosno igranjem geostrateškog lidera, što nije nimalo lahko. Geostrateški lideri od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas nisu sposobni, a u nekim slučajevima niti podobni da preuzmu poziciju koja se od njih očekuje. Šta činiti? Mislim da poziciju svakog oblika lidera u demokratskim zajednicama Bosne i Hercegovine trebaju preuzeti mladi lideri jer ono što je demokratska budućnost Bosne i Hercegovine jeste stvaranje nove nacionalne svjesti.
Nacionalna svjest Bosne i Hercegovine u ovome trenutku je izrazito nacionalistički obojena.
Razmotrimo činjenicu da pravoslavci u Bosni i Hercegovini žele nametnuti sami sebi srpsko porijeklo, ali u kontekstu tradicionalnoga što znači da preferiraju tradicionalne srpske vrijednosti za razliku od Srba u Republici Srbiji koji teže ka Europskoj uniji i demokratizaciji. Prosto rečeno „žele biti veći Srbi, nego Srbi rođeni u Republici Srbiji“. Isti je slučaj i sa katolocima u Bosni i Hercegovini koji se poistovjećuju sa državljanima Republike Hrvatske, nazivajući sebe Hrvatima. Iskustevno mogu kazati da su Bošnjaci u Bosni i Hercegovni svjesni svojega identiteta, odnosno svjesni svoje bosanskohercegovačke državnosti. Postoji određena grupa muslimana u BiH koja se poistovjećuje sa Turcima, Arapima, Iračanima i drugim državljanima islamskih zemalja, ali ista ta određena grupa je, usuđem se kazati, kriva što se cijela Islamska zajednica u Bosni i Hecegovini gleda kao rukotvorina istočnjačkih zemalja. Shodno tome, možemo zaključiti da pravoslavci i katolici sami sebe etiketišu u kontekstu nacionalnosti, ali žele etiketisati i Bošnjake u drugu nacionalnost, u ovome slučaju nacionalnost Turaka. Mislim da je to apsurd. Bošnjaci u Bosni i Hercegovini ne dočekuju predsjednika Turske na nogama i sa zastavama, dok Srbi iz Republike Srpske masovno odlaze u Beograd kako bi dočelali predsjednika majčice Rusije, onako kako mu pristoji. Isti je slučaj i sa Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji se usplahire poput „Hitlerovih vojnika“, kada im dolazi u posjet Jadranka Kosor. Pokušavaju kupiti pripajanje Hercegovine Republici Hrvatskoj sa buketom jeftinog suhog cvijeća koje joj poklone pred objektivom medija, a ona naravno klimajući glavom govori da ne brinu i kako će sve biti po „Tuđmanovoj zamisli….“
Zaista je teško se snaći u svim tim ideologijama, načinima razmišljanja i shvatanja političkih stvari i strukturalnih identifikacija pa Bosnu i Hercegovinu češto porede sa troglavom aždahom koja grize sama sebe, pa poput feniksa iz sopstvenog pepela se ponovo rađa i postaje to što jeste – Bosna i Hercegovina. Ta troglava aždaha me je potakla da počem pisati esej o Bosni i Hercegovini kao državi koja se može razviti u tri oblika:
1. Zbog svoje multietničnosti Bosna i Hercegovina može za nekoliko stoljeća postati ateistička zemlja, poput Amerike koja je svojom „multietničnošću“ uspjela postati gnijezdo „ateizma i sotonizma“.
2. Zbog svoje multietničnosti Bosna i Hercegovina može za nekoliko stoljeća postati nacionalistička država zbog strujanja srpskog, hrvatskog i bošnjačkog nacionalizma, te zemlja u kojoj će se godinama voditi „građanski ratovi“.
3. Zbog svoje multietničnosti Bosna i Hercegovina može postati demokratska država koja će pokazati svijetu kako je moguće živjeti sa različitostima u zajedništvu i jedinstvu, što iskreno smatram da je najbolja moguća opcija.
Bosnu i Hercegovinu treba shvatiti kao demokratsku državu koja treba prijateljsku ruku i Republike Srbije, Hrvatske, Turske, ali i svih drugih zemalja, jer Bosna i Hercegovina je zemlja koja sa svima želi biti prijatelj, koja sa svima želi graditi zajedništvo i prijateljske odnose prvenstveno jer je to želja njenih građana. Građani Bosne i Hercegovine moraju izroditi lidere koji će uništiti bilo koju vrstu nacionalizma i stvoriti od Bosne i Hercegovine državu ljubavi i mira, prihvatanja razlika i različitosti, te stvaranja suživota i ravnopravnosti.
Zamišljam Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku državu koju će povesti mladi lideri na put razuma.
