TESANJ.NET stranica grada
Svi koji misle da su se demokratrski principi udomaćili u našem društvu pogriješili su, jer nažalost još uvijek ima onih koji ne znaju osnove iz demokratije. Oni koji misle da je visok prag tolerancije dovoljna zaštita da vas drugi neće povrijediti pogriješili su, jer još uvijek ima onih koji su niskog praga tolerancije, koji ne tolerišu drugo i drugačije, koji su isključivi i nisu zainteresovani da svi uživaju u zagarantovanim ljudskim pravima.
Oni koji vjeruju u prava ljudi na slobodu izbora, mišljenja i govora u zabludi su, jer postoje oni koji kad bi bili u prilici obespravljali bi druge i ljudska prava bi priskrbili samo sebi, a druge bi ugnjetavali.
Oni koji misle da su vjera i vjernici zaštićeni u našem društvu i jednakopravni sa drugima pogriješili su, nažalost, još uvijek ima onih kojima vjera i vjerske istine ne predstavljaju nikakvu svetost, pa sebi daju zapravo da mogu i smiju bogohuliti, vrijeđati vjernike, ali se baviti i relativiziranjem autentičnog morala.
Potvrda svega gore rečenog nalazi se u liku i (ne)djelu novinara Arnesa Grbešića, koji se mentalno navio na nizak intelektualni i moralni profil te odlučio da preko srbijanskog portala e-novina napiše tekst pod nazivom “Alahom protiv onanije“, praveći time osvrt na jednu od tema koju sam obrađivao u svojoj knjizi Kriza morala mladih, objavljenoj 2006.godine.
U svom škrabanju Grbešić je na jednom mjestu demonstrirao sav svoj prostakluk, perverziju, blasfemiju, isključivost, netoleranciju, ublehaštvo i nekompetenciju. Njegovo pisanje zbog toga i ne zavređuje da se komentariše, niti da se sa njim polemiše. Ali jedno je pitanje preko koga se ne može preći i opravdava potrebu da mu se odgovori. Kao čovjek u čijem identitetu vjera ima značajno mjesto ne mogu a da ne reagujem na blasfemiju koju je u svom uratku promovisao. Naime, Grbešić je sebi dao za pravo da se u svetom mjesecu ramazanu bavi bogohuljanjem. U svom tekstu baveći se mojom knjigom Kriza morala mladih koja je objavljena prije pet godina on pravi osvrt na temu onanija, sa provokativnim i blasfemičnim naslovom: “ Alahom protiv onanije“. On na neprimjeren način u naslov stavlja Božije ime, što je degutantno, brutalno i neprimjereno, a nada sve nekulturno i drsko spram osjećanja svih onih koji sebe smatraju muslimanima. Taj čin je za svaku osudu. Sram te bilo novinaru, ovim si demonstrirao da kao osoba koja radi u medijima nema elementarne kulture. Niti znam, niti želim da znam, niti hoću ulaziti u tvoj odnos spram vjere, jer sam duboko svjestan da ljudi ne trabaju biti sudije, ali bilo da si teista ili ateista, nijedno ti ne daje zapravo da se baviš bogohuljenjem da spominješ ime Božije u onakvom kontekstu, niti jedno ti ne daje zapravo da vrijeđaš vjerska osjećanja bilo čija, niti jedno ti ne daje zapravo da uznemiravaš ljude u najsvetijem muslimanskom mjesecu. Zbog takvog ispada obojenog brutalnostima ako imaš karaktera i držiš do profesionalizma i profesionalne etike trebao bi da se izvineš muslimanima koje si povrijedio, a znaj da si mnoge zbog toga povrijedio! Tvoje pisanje nije ništa drugo do ilustracija koliko je dubok tvoj prezir prema islamu i vjernicima. Svojim pisanjem si kontaminirao medijski prostor u kome je eskalirala tvoja blasfemičnost, destruktivnost i tendencioznost. Upustio si se da razglabaš o temi o kojoj nemaš ama baš nikakvih kompetencija. Svojim pisanjem si se etablirao kao blasfemičar, kao ličnost koja proizvodi netrpeljivost i narušava sklad bosanskog duha, koji duboko u sebi gaji toleranciju i međusobno uvažavanje kako u enkulturaciji tako i u interkulturalnom dijalogu. Neko ko bi bio spreman da sutra svoje neistomišljenike stigmatizira a potom diskvalificira i progoni. Žao mi je, ali ovovremeni društveni koncept ne odgovara tvojim percepcijama društva koje su bliže totalitarnoj nego demokratskoj vizuri sistema.
Na kraju zbunjujuće je i tvoja odluka da ovu temu otvaraš u susjednoj nam državi, a isto to si mogao učiniti u lokalnim ili pak nekom domaćem mediju, ali i to govori o tebi i refleksija je koliko cijeniš domaće vrijednosti. Ostaje mi jasno kojom si inercijom pokrenut, ali vrijeme je dobar svjedok pa ćemo sačekati da se i naše domaće javno mnijenje upozna sa tvojim poganim intencijama. Sugerišem ti obzirom da u tvom obrazovnom opusu ima mnogo praznina i jedan kurs iz Islama, koji se već duže vrijeme organizuje za početnike na Fakultetu islamskin nauka u Sarajevu, nadam se da bi ti bio od velike koristi ako ne u dogmatskom onda barem u obrazovnom smislu, jer kako kaže Henry Ford:“ Svako ko prestane učiti je star,imao 20 ili 80 godina. Svako ko nastavi učiti je mlad. Najveća stvar u životu je ostati mlad.“ Završio bih svoje reagovanje mišlju profesora Safeta Halilovića koji je rekao: “Kod nas su najbolji oni koji ne urade ništa vrijedno spomena, a pritom okolo drže lekcije o tome kako treba raditi…“.
Esmir Bašić,prof.
Kratka informacija za citaoce- “Interpelacija proces kojim ideologija obiljezava apstraktnu predideolosku individuu, pretvarajuci ju u stvarni subjekt” (Louis Althusser); ili laicki receno, ono si cim te neko nazove.
Evo ne zelim da pocnem kao ona najgora vrsta reakcionara za vrijeme francuske revolucije, ali mi ta opcija nije pruzena jer sam u samom pocetku gore navedenog teksta kategorisan tj. interpeliran u nekakvu “izmisljenu zajednicu” da se posudim rijecima historicara Benedicta Andersona, u kojoj sam se nasao igrom slucajeva tj. po okolnostima u kojima sam rodjen i zbog imena kojim sam nazvan, ali nebitno, jos imam svoj glas i svoj razum da analiziram, procijenim i dekonstrujisem. Pa ako sam vec stavljen u tu nekakvu kategoriju u kojoj ne zelim da budem, ali izgleda sam prinudjen zbog vec navedenih razloga, udovoljiti cu situaciji pa cu i ja autora svrstati u nekoliko itekako stvarnih zajednica i kategorija, i pretpostavljam da mu nece smetati, jer na kraju krajeva on to isto radi.
No prije nego sto pocnem da prvo kazem par stvari o sebi da ne bude da se krijem iza neopravdanih rijeci. Ja sam jedan od tih mladih ljudi koje autor opisuje u kao i u svojoj knjizi tako i u ovom tekstu, ja slusam muziku, ja onaniram, ja pijem, ja sam mlad covjek i na to sve se volim ne smatrati ateistom, i ne zelim da me iko time smatra, medjutim tesko mi je zbog ljudi kao sto su autor se drzati toga; ali to autoru izgleda nije bitno, jer mene nije pitao sta ja mislim o svemu i uzeo je sebi za pravo da govori u moje ime.
Autor citira Henry Forda, pa evo nastojati cu da mu pomognem da ne ostari u cetri kratke tacke.
Dakle da krenemo od samog pocetka i autorovog razumjevanja demokracije, postaviti cu meni licno najdraze pitanje, a cije to i kakve demokracije?Zapadnjacke liberalno-kapitalisticke? Grcke anticke? Deliberativne? Konsocijacijske? Lijevicarske direktne demokracije? Kakve? Cije? Vjerujem da ni autor ne zna cije i kakve, ali krenuti cemo od permise da se radi o zapadnjackom liberalno-kapitalistickom modelu koji jeste predominantan u drustvu danas pa se smatra kao jedinom opcijom, cak cu ici tako daleko i da kazem da mnogi ljudi zbog mnogobrojnih razloga misle da je to zaista jedini postojeci oblik demokracije. Tako da u ovom slucaju vidimo sta se desava zbog vlastitog neznanja, a uzima si za pravo da govori o osnovama demokracije, autor, univerzalistickom izjavom svaku individuu vec svrstava u neku kategoriju, u koju vjerujem svako ne zeli i jednostavno ne moze da pripada.
Drugo, da se dotaknemo ljudskih prava koje autor takodjer pominje, slazem se apsolutno sa autorom da nisu zasticena, ali cinjenica je da autor ocito gleda na pogresnom mjestu. Evo da i ovo razjasnim, pogledamo li Ustav Bosne i Hercegovine, politolozima i teoreticarima ce biti poznato da se radi o konsocijacijskoj demokraciji kakvu je opisivao Arend Lijphart. Da ne iskljucim nikoga objasniti cu i sta to znaci, dakle konsocijacijska demokracija ili konsocijonalizam u najsirem smislu je drustveno-politicko uredjenje u kome je odredjenim drustvenim skupinama zagarantovano sudjelovanje u vlasti, odnosno odlucivanje. Da se vratimo na saglasnost mene i autora, “osnovna” ljudska prava su u Bosni i Hercegovini zagarantovana samo za tri skupine “Bosnjacima”, “Srbima” i “Hrvatima”, a gdje su tu Jevreji, Romi, ili hajmo reci ljudi kao sto sam ja, koji ne zeli da bude kategorisan ni u jednu od skupina pod navodnicima, i jednostavno zeli da bude gradjanin drzave Bosne i Hercegovine bez ikakvih daljnjih obiljezja? Samo se sjetimo slucajeva Jakoba Fincija i Dreve Sejdica. Mislim da sam dovoljno jasan sa onim sto sam ovdje htio da kazem.
Trece, autor govori o e-novinama kao nekakvom srbijanskom cetnicko-fasistickom portalu, a vjerujem da je procitao samo navedeni clanak gdje se osjecao prozvanim pa je smatrao potrebom da napise ovakav tekst. Te sebi opet uzima za pravo da kategorise ljude, u ovom slucaju demonizuje, te relativizira, naziva Grbesica totalitaristom, a u isto vrijeme sve ljude u Srbiji cetnicima. Medjutim nisam vidio da je ovaj tekst objavljen na e-novinama kao reakcija na Grbesicev tekst, sto bi realno gledajuci bilo prikladno i racionalno da se uradi, jer bi se time pokrenuo dijalog koji bi vjerujem bio konstruktivan i koristan za obe strane; umjesto toga je objavljen na portalu jednog konzervativnog mjesta kao sto je Tesanj, gdje iz licnog iskustva znam da se ne pruza nikakvo mjesto dijalogu i alternativnom razmisljanju, sto meni izgleda kao da autor samo trazi afirmaciju istomisljenika zbog nekakvog vlastitog kompleksa u koji ne zelim ulaziti.
Cetvrto i finalno, ova prica o vjeri i identitetu, autor zaboravlja da vjerski aspekt identiteta ne bi smio da ima veze sa politickim aspektom, jer su to dva razlicita svijeta, naime spiritualni i empirijski svijet. Evo zasto, pogledamo li politicke aspekte u drustvu u kom zivimo jasno vidimo da treba da budu usmjereni ka materijalnom svijetu i ka donosenju racionalni i razumni odluka za opstu dobrobit drustva, tj. da nemamo gladni, neobrazovani i obeshrabreni ljudi, a ne da se zbog individualistickih sitnica svadjamo i ubijamo, kao sto je najrecentnija proslost pokazala. A odnos covjeka prema Bogu je privatna stvar, i svako se moli i odnosi prema Bogu na onaj nacin za koji smatra da ce im donijeti najvise dusevnog ispunjenja.
Zalosno je vidjeti da ovakvi svjetonazori postoje i da nista nismo naucili iz proslost. Ako mene licno pitate ovakav stav nije nista drukciji od onog kolonijalista i imperijalista, kao ono: “ili me slusaj ili cu te ubiti, ja znam sta je najbolje za tebe”. Eh pa imam vijest za sve ljude takvog misljenja, ako vec smatrate da je individualizam rijesenje za svakog onda nas pustite da budemo zaista individualni, i da za sebe odluke donosimo, da grijesimo i da ucimo iz tih gresaka. Po onome sto sam shvatio o autoru radi se o pedagogu, pa evo da ga konacno kategorisem, da ne ostanem duzan, volio bih da vas mogu staviti u kategoriju emancipacijskog ucitelja koji ce se zaista zalagati za dobrobit svojih ucenika, medjutim zbog imperijalisticko-kolonijalistickog svjetonazora sa primjesama klero-fasizima vas ne mogu smatrati nicim drugim nego obicnim konformistom koji je do jucer pratio dio jedne hegemonije, i kako je ona pala samo se prikljucijo drugoj, a smatrate se individuom.
Nadam se da ce te sad barem malo shvatiti zasto sam se nasao pozvanim da vam ovo napisem. Ja slusam muziku, ja onaniram, ja pijem, ja sam mlad covjek isto tako vjerujem u tog Boga kojeg stitite, ali necu da djelim vas svijetonazor u kom je potrebna ogromna doza relativizacije i generalizacije da bi se odrzala nekakva vrsta funkcionirajuceg razuma. Ne zaboravite ja sam taj koji se stavlja u kategoriju u koju zelim, a ne vi niti ko drugi.
Dežulović: Onanijom protiv masturbacije PDF Ispis E-mail
Autor Boris Dežulović
Četvrtak, 25 August 2011 07:15
“Onanija uzrokuje slabljenje vida i pamćenja, smetnje u probavnim organima, upalu pluća koja najčešće vodi do tuberkuloze, i na kraju probleme s krvotokom koji uzrokuju slabljenje krvi”, upozorava tako profesor Esmir Bašić, direktor Opće biblioteke u Tešnju i bivši pedagog u tamošnjoj Srednjoj tehničkoj školi, u svom upravo objavljenom priručniku “Kriza morala mladih”
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, stalo Mujinom malom nicati paperje pod pazuhom, počeo mirisati na Axe, a glas mu došao kao iz hodžina zvučnika. Vidio otac da mu se sin pretvara u muškarca, pa ga pozvao na ozbiljan, muški razgovor. “Sjedi, sine”, pripalio Mujo cigaretu, “da nas dvojica malo popričamo.” “Šta sam sad uradio?”, zbunjeno će dječak. “Ništa”, ispustio otac dugačak dim, sve gledajući u pod, “reko, da malo porazgovaram s tobom.” “O čemu?”, i dalje je zbunjen mali. “O seksu”, najzad će Mujo, teškom mukom podigavši pogled. “Uf, to”, zakolutao sin očima, pa duboko uzdahnuo. “Reci, babo, šta te interesuje?”
Eh da, seksualna edukacija. Reći će netko, što će djeci to? Više seksa Mujin mali danas ima u pola sata na internetu nego što ga je njegov otac vidio, želio i propustio u čitavom životu. Prosječni klinac do punoljetstva na televiziji vidi toliko ubojstava i seksa da se cijeli kineski narod mogao time poubijati, pa ponovo napraviti. Domalo će otvarati dječje dispanzere za odvikavanje od seksa, a djevojčice će već na ekskurzijama početi boljeti glava. Kao u onom Kožinom vicu, ne znam jesam li vam ga pričao, kad je mali Mujica priznao učiteljici da je voli. “Ali ja ne volim malu djecu”, oprezno će ona. “Nema problema”, odgovorio joj mališan, “pazit ćemo.”
Pa ipak, koliko mladunčad zapravo zna o seksu? Prepustimo li edukaciju porno industriji, sinovi će nam se ženiti uvjereni da se djeca prave svršavajući po ženskim grudima, a ženščad će nam tek u staračkom domu, gledajući Discovery Channel, saznati da je bio moguć i vaginalni seks.
Zato, eto, djeci treba seksualni odgoj. Da ih naša generacija, posljednja sa zdravim odnosom prema seksu, poduči nekim stvarima. Evo, recimo, masturbacija: ne znaju nam sinovi što im sve prijeti dok šamaraju veseljka, pojma nam kćerke nemaju s čim se igraju dok masturbiraju. Dobro, znaju one, ali nisam na to mislio, ne pravite se glupi.
“Onanija uzrokuje slabljenje vida i pamćenja, smetnje u probavnim organima, upalu pluća koja najčešće vodi do tuberkuloze, i na kraju probleme s krvotokom koji uzrokuju slabljenje krvi”, upozorava tako profesor Esmir Bašić, direktor Opće biblioteke u Tešnju i bivši pedagog u tamošnjoj Srednjoj tehničkoj školi, u svom upravo objavljenom priručniku “Kriza morala mladih”.
Ne znam za vas, ali meni je profesor Esmir razjasnio mnoge stvari: sad konačno znam od čega mi je umrla baba. Sve ove godine mi u obitelji mislili da su arterioskleroza, probavne smetnje, slabovidnost, senilnost i tuberkuloza, te upala pluća od koje je na kraju sirota naša Kata skončala, bile posljedica gladi, siromaštva i trideset pet godina tegobnog života bez muža. A baba se samo igrala! Opet, tko bi joj zamjerio – trideset pet godina bez muškog čeljadeta u postelji?
“Ne smetajte babi, spava”, upozoravala bi nas majka, sjećam se, svako božje popodne. “A šta joj onda zuji u sobi?”, pitali bismo mi prostodušno. “Televizor”, šapnula bi ona. “Jel u boji?”, pitao bih onda ja veselo. “Aha”, odgovorila bi majka, “u svim bojama.” A ja kreten tek sad shvatio, hvala profesoru Esmiru gdje čuo i gdje ne čuo.
Onanija je, naime – kako reče profesor – “jedno od pitanja koja su tabuizirana i tište omladinu”. Kako prije četrdeset godina, tako i danas. Ne zna omladina što je čeka ako ne pripazi kad to tabuizirano pitanje počne da je tišti u gaćama. A gdje je još atrofija kralježnice, potpuna paraliza, i na kraju kržljanje, sušenje i otpadanje penisa! I ona posljednja, najvažnija od sviju posljedica prakticiranja onanije.
“Najvažnija posljedica prakticiranja onanije”, upozorava dalje profesor, “jest gubljenje seksualne potencije, što bi opet moglo da znači nemogućnost ženidbe.” Što to znači? To znači, draga djeco, da što više budete masturbirali, to će vam se manje dizati, a što manje seksualne želje, to manje seksa, dakle – što više onanije, to manje onanije. Znam da je komplicirano, ali vjerujte profesoru, on zna o čemu govori. Da je to znala moja baba, bila bi dan-danas živa i preudata, ja bih imao novog djeda, novi djed bi umjesto babinog televizora u bojama kupio unuku kožnu loptu, i unuk bi se igrao kožnom loptom umjesto… no, shvaćate?
Može li se onda onanijom protiv masturbacije? Može i tako, rekao bi Mujo, pardon Esmir, nudeći mladima i razne druge “efikasne načine da se bore protiv onanije kad ih spopadne”. Recimo: “Ako preko dana dobijete želju da onanirate, ustanite iz kreveta, pridružite se drugim ljudima i pričajte s njima.” To je, recimo, dobar savjet. Jedan iz Tešnja tako – pisalo u novinama – svaki put kad bi dobio želju da onanira, ustajao iz kreveta i pridruživao se drugim ljudima. Kad su ga konačno uhvatili, više mu na pamet nije palo.
Ako vam je to malo radikalno, ima profesor Esmir još savjeta: pisanje pisma, čitanje knjige, neki hobi ili sport – lopta umjesto televizora, o tome vam ja pričam! – kao i najvažniji od sviju savjeta: “Molite se Allahu da vam pomogne da pobijedite ovu naviku, da se koncentrišete na vjerska učenja i da u sebi razvijate osobinu bogobojaznosti”.
– Gospodaru moj, o Živi, o Vječni, smiri moju noć, daj mi počinak – čut će se iz dječje sobe u četiri ujutro. – O Živi, o Vječni, smiri moju noć, daj mi počinak. O Živi, o Vječni…
– Opet?!? – prigušeno će u susjednoj sobi vrisnuti majka Fata, pa pokriti lice jastukom. – Ovo mu je osma dova noćas!
– Tatino dijete – ponosno će stari Mujo.
– Čuj, dijete? Četrdeset i treća mu godina!
– Al je zato zdrav i sposoban za ženidbu!
A ne kao u onom starom vicu, kad je Haso zbog tuberkuloze završio u bolnici, a bolnica bila puna, pa ga smjestili u krevet sa Suljom. Probudio se Suljo u neka doba, krevet se trese, a on gleda i ne može očima da vjeruje. “Haso, bogati, jel ti to drkaš?” “Drkam, što?”, odgovorio ovaj tupa pogleda. “Kako što?!?”, zaurlao Suljo. “Pa uzmi onda svoga!”
Znate taj vic sto godina, a tek sad ste shvatili pouku: onanija ne uzrokuje samo tuberkulozu, nego i – slabi vid. Kad već niste shvatili onda kad su mudre glave iz Rijaseta govorile kako “ne vide zašto bi se u škole uvodio seksualni odgoj”.
Tekst preuzet iz Oslobođenja
Svidja mi se tekst od “42”. Rekao je sve sto treba, i kako treba. A gospodin pisac, za vas, ima jedna opcija na misu, desni klik, pa idete na copy, pa obiljezite tekst koji ste napisali pa ga lagano istim postupkom paste(eng. zaljepiti) na e novine. :*:*
Gospodine Basicu manite se gluposti,jadna je vasa diploma.
Koliko sam razumio gosp. Bašić u svojoj knjizi govori o krizi morala mladih i to islamske vjeroispovijesti sa stanovišta jednog muslimana, kako nisam musliman, nisam ni osjećao da je gosp. Bašić pisao o meni, sad sam zbunjen, kako se gosp. Grbešić osjetio da piše kritiku ove knjige? Posebno me zbunilo to što gospodin konzumira alkohol i pritom je musliman, a kako ja znam to je posebno zabranjeno muslimanima? Uglavnom, čini mi se da je opet politika u pitanju.
Kako to da nisam slijep i vec umro od upale pluca?