Srebrenica neispričana priča

Točak historije se konstantno kreće i donosi manje-više slična dešavanja ili nove događaje, od kojih nad nekim zastanemo i razmislimo, a na druge samo odmahnemo rukom. Poslije genocida nacističke Njemačke nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu dugo se vjerovalo da se nikad više genocid u Evropi neće ponoviti. A onda poslije 65 godina vjerovanja i nadanja 1995.godine upravo se u bosnskoj historiji zabilježio novi genocid nad Bošnjacima. Počinilac Genocida je vojska RS-a i paravojne formacije „Škorpioni“ a žrtve su Bošnjaci Podrinja. Presudu da se u Srebrenici dogodio Genocid nad Bošnjacima utvrdio je Međunarodni sud pravde u Hagu koji su organizovale Ujedinjene nacije.

Poslije izricanja presude 2007. godine u Hagu, važno je posmatrati kako se odnose prema presudi oni koji su počinili Genocid i oni nad kojima je počinjen Genocid.

Oni prvi koji su počinili Genocid pripadnici srpskog naroda pokušavaju osporiti Genocid i ne žele se još uvijek suočiti sa istinom. U srbijanskom parlamentu je usvojena Rezolucija o osudi zločina u Srebrenici, dok se u Banja Luci još uvijek to pitanje relativizira i osporava. Možda bi u osporavanju i uspjeli da nije međunarodne javnosti, svjetskog mnijenja koje zna šta se dogodilo u Srebrenici tih julskih dana 95. godine. Predsjednik najmoćnije države svijeta Barak Obama o pokušaju negiranja Genocida u Srebrenici je rekao:“Srebrenica je crna mrlja na savjesti čovječanstva, oni koji pokušavaju da negiraju Genocid čine da ta nevolja biva sve veća.“

Nesavladiva prepreka u negiranju Genocida je i odluka Evropskog parlamenta 15. januara 2008. godine kada je izglasana Rezolucija da se u Evropi 11. juli proglasi danom sjećanja.
Dakle, istina o Genocidu se neda skriti, niti umanjiti.

Genocid je bio u Srebrenici i tačka! Slijedom te rezolucije mnogi parlamenti u Evropi su 11. juli proglasili Danom sjećanja na Genocid uSrebrenici.

Drugo važno pitanje jeste ponašanje žrtve nad kojom je počinjen genocid. Ima historičara koji tvrde da su Bošnjaci pretrpjeli devet genocida. Apsurdno je da niti jedno mjesto tih stradanja u prošlosti nije označeno, pa tako i u svijesti Bošnjaka ti raniji genocidi nisu ostavili traga. Desili su se, a kao da nisu. Dakle, mi Bošnjaci iz historije nismo naučili lekciju.

Posljednji Genocid nad Bošnjacima Podrinja 95. godine je svojevrstan presedan, jer se- po prvi put- dešava da Bošnjaci Genocidu pristupaju na primjeren način i do sada je mnogo urađeno na memorijskom planu, mada je to još uvijek nedovoljno.

Memorijalni centar u Potočarima je najveći spomenik Genocidu, koji ne da da se istina zatre. Obilježavanje mjesta masovnih grobnica je djelo protiv zaborava. Obilježavanje 11 jula svake godine, kod nas i u svijetu radi evociranja sjećanja na Genocid je način da se sve generacije, a posebno mladi upoznaju sa stradanjem Bošnjaka u Podrinju i da se istina prenosi s koljena na koljeno.
Učeničke ekskurzije Memorijalnom centru Potočari u Srebrenici su dokaz da će mlade generacije svjedočiti istinu o Genocidu. Organizovanje „Marša mira“ od Nezluka do Potočara, putem kojim su izbjegle hiljade Podrinjaca prema slobodnoj teritoriji, je važan projekt protiv zaborava. To je do sada urađeno na globalnom planu, treba istaknuti da se lokalne zajednice prema genocidu i žrtvama odnose sa mnogo pijeteta. Općina Tešanj je zasigurno jedna od općina u Bosni i Hercegovini koja je u samom vrhu općina koje daju svesrednu pomoć preživjelim žrtvama Genocida. Pomoć se ogleda u različitim segmentima. Krenimo redom. Pomoć Srebreničanima je dugo vremena bila humanitarnog karaktera, zabilježeno je da su brojni pojedinci davali velikodušno pomoć u raznim oblicima. Dugo je vremena prednjačilo udruženje „Naša porodica“ koje je niz godina organizovalo prikupljanje pomoći tokom Kurban – bajrama u mesu i drugim potrepštinama. Iz Tešnja se u kontinuitetu organizuju đačke ekskurzije, malo je učenika koji nisu pohodili Srebrenicu.Također je 2009.godine u Tešnju registrovano udruženje „Klub prijatelja Srebrenice“. Udruženje je registrovano u Ministarstvu za pravdu ZE-DO Kantona i Udruženje može djelovati na prostoru cijelog kantona. Od svog osnutka Udruženje realizuje kombinovane akcije koje su humanitarnog ali i ekonomskog karaktera, pomažući povratnicima da obezjede vlastitu egzistenciju, otkupljujući od povratnika bravčadi tokom Kurban- bajrama. Udruženje je bilo i organizator „Marša mira od Tešnja do Potočara“. Tako je 2011.godine grupa mladića- njih 13 krenulo iz Tešnja pješke u Srebrenicu, a iz Nezuka grupi se pridružilo još desetak članova. Put je dug od oko 220 km i grupa se pridružuje u Nezuku „Maršu mira od Nezuka do Potočara“. Ove godine je bilo u tom Maršu oko 8 000 učesnika. Logističku podršku maršu iz Tešnja je obezbjedilo Udruženje uz pomoć donatora i općine Tešanj kao glavnog sponzora. Time se Tešanj svrstao u rijetke gradove koji su na ovakav način sudjelovali u Maršu mira.

No kako vrijeme odmiče, tako i Srebreničani imaju svoje potrebe i probleme. Nekada su željeli da se samo vrate, pa su se vratili. Zatim su trebali hranu i krov nad glavom sada i to imaju. A sada žele održivi povratak ili, rekli bismo, da od svog truda žive. To je jedan od njihovih ovovremenih problema sa kojim se- istina- teško nose, jer oni nisu u mogućnosti da navedeni problem sami riješe. Tu su i drugi problemi među kojima se izdvaja problem koji proizvodi entitetska linija, problem sa adresama boravka i prijavljenim adresama, kao i zdravstvenim osiguranjima… No, to nije sve. Tu je i problem raseljenosti mnogih Srebreničana po bijelom svijetu. Na zadnjim izborima da nije bilo intervencije međunarodne zajednice u Srebrenici 2008.godine načelnika ne bi bio Bošnjak. Ta dilema će bit ponovo naredne 2012.godine kada su planirani da se ponovo održe lokalni izbori. I tada će biti isti problem, da li će se na isti način riješiti ostaje da se vidi, ali jedno je izvjesno da Bošnjacima- povratnicimau u Srebrenicu i Podrinje manjka svestrane podrške, a napose im teško pada učestali osjećaj da su prepušteni sam sebi. Žalosno je da im Ministarstva za izbjegle i raseljene osobe nedovoljno pomažu. Tako kažu oni koji tamo žive. Podrinjci nisu zadovoljni sa brojnim političarima. Udruženje „Klub prijatelja Srebrenice“ je u proteklom periodu za partnera izabralo udruženje „Prosvjetitelj“ iz Srebrenice i preko tog udruženja realizuje neke od svojih projekata. Tako se iz dosadašnjih razgovora sa njihovim aktivistima često puta čulo mišljenje da im mnogo znači naša podrška i prisustvo u Srebrenici. Bilo bi lijepo da se jednog dana u skorijoj budućnosti pobratime općine Tešanj i Srebrenica. Taj odnos prema Srebrenici ima svoje veliko značenje ,ustvari, odnos prema Srebrenici je odnos prema nama samima.

Zapitajmo se svi ponaosob šta nama znači Srebrenica i da li joj šta dugujemo. Naše političare sa vrha podsjetimo da je sada vrijeme da pomognu Srebrenici, jer sutra ,možda, može biti kasno.

Esmir Bašić, prof.